Industrijska kriza u BiH: Više od 5.000 radnih mjesta pogođeno ili u opasnosti

U gradovima i općinama širom Bosne i Hercegovine trend o kojem se godinama govorilo sve glasnije sada postaje stvarnost: industrijska radna mjesta nestaju.

Tamo gdje su nekada tutnjale mašine i gdje su generacije radnika gradile život, danas ostaju prazne hale, otkazi i neizvjesna budućnost. U samo nekoliko sedmica niz industrijskih problema pretvorio se u lančanu reakciju koja pogađa metalni, rudarski, tekstilni i transportni sektor.

Od Lukavca i Zenice, preko Prijedora, pa sve do Kozarske Dubice – industrijska mapa zemlje suočava se s ozbiljnim potresima.

Lukavac — kraj jedne ere

U februaru ove godine, posljednje baklje u Koksari Lukavac su ugašene. Fabrika koja je 130 godina proizvodila koks za čeličane i druge industrije prestala je s radom, a s tim je oko 800 radnika ostalo bez posla.

Radnici koji su decenijama gradili ovaj industrijski gigant gledali su kako se peći gase i, kako kažu sindikalni predstavnici, "gase nade" za nastavak proizvodnje.

Fabrika je u stečaju, a ugovor o zakupu sa kompanijom koja je održavala proizvodnju istekao je 22. februara, bez produženja.

Menadžment Nove Željezare Zenica pokušao je do posljednjeg trenutka održati proizvodnju. Prema njihovim izjavama, uložili su oko 52 miliona KM u nabavku sirovina i održavanje rada, ali proizvodnja je na kraju postala neodrživa za vlasnika.

Gašenje Koksare nije samo lokalni problem – ono je pokrenulo domino-efekat kroz cijeli industrijski lanac.

Zenica — metalni div čeka sudbinu

Dok se dim s koksnih peći još nije potpuno razišao, u Zenici se strah širi među radnicima čeličane.

Nova Željezara Zenica, nekada simbol metalne industrije u regiji, sada se suočava s ozbiljnim problemima u poslovanju. Bez domaćeg koksa, jedne od ključnih sirovina, proizvodnja je dodatno otežana.

Prema upozorenjima iz sektora transporta i industrije, oko 1.700 radnih mjesta u Željezari i povezanim sektorima nalazi se u direktnoj opasnosti ako proizvodnja potpuno stane.

Radnici su već izašli na ulice i protestovali ispred uprave, upozoravajući da je podrška države izostala. Direktor i sindikati pozivaju vlast da uvede zaštitne mjere i ograniči uvoz čelika koji dodatno ugrožava domaću proizvodnju.

Sudbina zeničke čeličane ima daleko šire posljedice, jer je riječ o industriji koja pokreće čitav lanac drugih sektora.

Prijedor — rudnik pred stečajem

Industrijska kriza mogla bi uskoro snažno pogoditi i Prijedor.

Prema najavama sindikata, u kompaniji "Nova Ljubija" narednih dana bi trebao biti pokrenut stečajni postupak, što bi značilo da će oko 600 radnika ostati bez posla.

Predsjednik sindikalne organizacije Dario Antonić rekao je jučer da je radnicima menadžment saopštio kako će, zbog problema u poslovanju Nove Željezare Zenica, doći do gašenja visokih peći i prestanka rada u rudniku Omarska, koji isporučuje željeznu rudu za zeničku čeličanu.

Radnici su, kako kažu, neprijatno iznenađeni i u šoku.

Prema informacijama koje su dobili od menadžmenta, rudnik će do kraja marta isporučiti preostale količine rude Zenici, nakon čega bi radnici mogli završiti na birou za zapošljavanje.

Sindikat je za ovu sedmicu najavio konferenciju za novinare na kojoj će govoriti o uzrocima krize, ali i o posljedicama koje bi gašenje rudnika moglo imati za ekonomiju Prijedora i šire regije.

Željeznice RS — transport stao, 1.700 radnih mjesta u riziku

Problemi u rudarsko-metalnom sektoru već su se prelili i na transport.

Željeznice Republike Srpske obustavile su prevoz željezne rude na relaciji Omarska – Zenica, što predstavlja jedan od najvećih poslovnih udaraca za ovo javno preduzeće.

Vršilac dužnosti generalnog direktora Željeznica RS Dragan Zelenković upozorio je da se kompanija nalazi u jednom od najtežih trenutaka u svojoj novijoj istoriji.

Prema njegovim riječima, Nova Ljubija iz Prijedora obavijestila je željezničkog operatera da se transport rude prema Zenici obustavlja zbog problema u poslovanju Nove Željezare.

Zbog toga su Željeznice RS 2. marta zvanično stale sa prevozom robe za svog strateškog partnera, koji učestvuje sa čak 60 posto u ukupnom prihodu od robnog saobraćaja.

Na godišnjem nivou Željeznice RS su za Željezaru Zenica prevozile oko 1,4 miliona tona rude i repromaterijala, što je donosilo približno 19 miliona KM prihoda godišnje.

Ako bi čeličana potpuno stala, upozorava Zelenković, posljedice bi mogle biti katastrofalne.

U tom slučaju, oko 1.700 radnih mjesta u željezničkom sektoru našlo bi se u ozbiljnom riziku.

Kozarska Dubica — tekstil plaća cijenu krize

Dalje na sjeverozapadu zemlje, u Kozarskoj Dubici, još jedna industrijska priča ulazi u fazu neizvjesnosti.

Fabrika "Dubicotton" krajem februara obustavila je proizvodnju, a 230 radnika poslano je na čekanje dok se ne pronađe novo poslovno rješenje ili potencijalni investitor.

Tekstilna industrija, koja je decenijama bila važan izvor zaposlenja u mnogim manjim gradovima, sada se suočava s padom narudžbi i prekidom saradnje s ključnim partnerima.

Za lokalnu zajednicu, koja u velikoj mjeri zavisi od ove fabrike, svako produžavanje krize znači dodatni pritisak na ekonomiju.

Vlast obećava, ali konkretnih mjera nema

U posljednjih nekoliko sedmica, samo ovi slučajevi rezultirali su dramatičnim brojkama:

• 800 radnih mjesta izgubljeno u Koksari Lukavac

• 600 radnika Nove Ljubije pred gubitkom posla zbog stečaja

• 230 radnika Dubicottona na čekanju bez aktivne proizvodnje

• 1.700 radnih mjesta u Željezari Zenica ozbiljno ugroženo

• 1.700 radnih mjesta u Željeznicama RS potencijalno ugroženo zbog prekida transporta

Ukupno je tako više od 5.000 radnih mjesta direktno pogođeno ili u ozbiljnoj opasnosti u veoma kratkom vremenskom periodu.

Čak i ako se dio ovih firmi uspije privremeno stabilizirati, domino-efekat kroz industriju već je vidljiv – nestaju sigurnost, plate i planovi za budućnost.

Iako politički lideri često poručuju da "prate situaciju" i "rade na rješenjima", konkretne mjere na terenu još nisu vidljive.

Sindikati i predstavnici industrije pozivaju na hitne poteze, od zaštitnih trgovinskih mjera i industrijskih subvencija do reforme transportnog i energetskog sektora.

Bez sistemskog odgovora države, upozoravaju analitičari, gašenje pojedinačnih industrijskih pogona moglo bi se pretvoriti u širu deindustrijalizaciju zemlje, čije posljedice bi se osjećale godinama.