Osobe s epilepsijom u BiH suočene s nedostatkom lijekova i dugim čekanjima

Osobe oboljele od epilepsije u Bosni i Hercegovini suočavaju se s ozbiljnim problemima, od nedostatka lijekova i dugog čekanja na preglede do stigme, diskriminacije i nedovoljne informisanosti javnosti, poruka je učesnika simpozija "Epilepsija preko granica - Globalna studija potreba u oblasti epilepsije: dijalog o politikama i multisektorska saradnja", koji se održava danas u Sarajevu.

Simpozij okuplja domaće i međunarodne stručnjake iz oblasti neurologije, javnog zdravstva, obrazovanja, socijalne zaštite, ljudskih prava i javnih politika. Cilj je unaprjeđenje položaja osoba koje žive s epilepsijom kroz multisektorsku saradnju i donošenje održivih institucionalnih rješenja.

Izvršna direktorica Centra za epilepsiju - ogranak Međunarodnog biroa za epilepsiju za BiH Dženana Rustempašić kazala je uoči početka simpozija da su rezultati, između ostalog, ukazali na potrebe koje ne mogu da ostvare osobe sa epilepsijom, a to su pristup medicinskoj njezi, odgovarajući pristup lijekovima, zatim nepoznavanje same epilepsije, stigma i diskriminacija prema osobama sa epilepsiji.

''Pokušavamo napraviti strategiju koja će obuhvatiti osnivanje sigurnih škola u kojima će profesori i nastavnici biti educirani o tome kako tretirati djecu ako dobiju napade tokom nastave'' - pojasnila je Rustempašić.

Pacijentima u Goraždu izvjestan period uopće nije dostupna Keppra, jedan od osnovnih lijekova koji nije na esencijalnoj listi, tako da oboljeli nemaju pristup njima.

Direktorica Centra istakla je da je poražavajuće koliko se o epilepsiji i dalje malo govori u BiH, uprkos brojnim problemima s kojima se pacijenti svakodnevno suočavaju. Kao ilustraciju navela je iskustvo predstavnice Ambasade Slovenije u BiH, koja zbog otežanog pristupa terapiji u našoj zemlji svaka dva mjeseca odlazi u Sloveniju da bi podigla neophodne lijekove.

Posebno je upozorila na situaciju u Goraždu, gdje pacijentima određeni period nije bio dostupan lijek Keppra, jedan od osnovnih antiepileptika koji se ne nalazi na esencijalnoj listi. Zbog takvih propusta, kako je naglasila, mnogi oboljeli ostaju bez kontinuiteta terapije i adekvatne zdravstvene zaštite.

Osim navedenih problema, kao ključne izazove izdvojila je i nedostatak medicinskog kadra, posebno epileptologa, kao i otežan i spor pristup ljekarima, zbog čega pacijenti često ne mogu na vrijeme dobiti potrebnu dijagnozu, terapiju i stručnu podršku.

''Imate zakazane termine za 4, 5 mjeseci upravo zato što nemamo dovoljno kadra. Osim toga, postoji medicinski pristup gdje se samo prepisuju lijekovi. Ne postoji neki holistički pristup kojim bi se treirale mentalne poteškoće, depresija, anksioznost, koje obično osobe sa epilepsijom imaju zbog stigme te zbog nuspojava lijekova koje piju'' - naglasila je Rustempašić.

U tom kontekstu, ocijenila je da je potreban holistički globalni multisektoralni pristup da bi se pomoglo oboljelim od epilepsije da žive dostojanstvenim životom, imaju mogućnost da se zaposle, da mogu da se kreću sigurno u transportu, da su bezbjedni na ulicama, a potrebno je i širiti saznanje o tome šta je epilepsija, kako pružiti prvu pomoć te n akoji način razbiti stigmu i diskriminaciju prema oboljelima od epilepsije.

''Trebamo što više javnih kampanja kako bi se sve to saznalo i, naravno, saradnju sa Ministarstvom zdravstva i apotekama, da bi bili omogućeni odgovarajući tretmani i lijekovi'' - kazala je Rustempašić, uz zaključak da je osviještenost u BiH, kada je u pitanju epilepsija na vrlo niskom nivou.

Poseban fokus današnjeg simpozija je pokretanje Nacionalne strategije o epilepsiji, kao platforme za unapređenje javnih politika i zaštitu prava osoba s epilepsijom u Bosni i Hercegovini i regionu.

Tokom događaja bit će predstavljeni rezultati Globalne studije o potrebama osoba s epilepsijom, međunarodne dobre prakse, kao i inicijativa za razvoj strateških politika. Globalna studija je rađena u 15 zemalja svijeta, a izradio je Međunarodni biro za epilepsiju.