Bećirović u Torontu: Diplomatska posjeta, podrška reprezentaciji ili pomalo od oba?

Posjeta predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denisa Bećirovića Kanadi, tokom koje je prisustvovao i utakmici Svjetskog prvenstva između Bosne i Hercegovine i Kanade u Torontu, izazvala je podijeljene reakcije u domaćoj javnosti.

Dok njegovi saradnici ističu da je riječ o redovnoj diplomatskoj aktivnosti tokom koje su održani sastanci s visokim kanadskim zvaničnicima i predstavnicima bh. dijaspore, kritičari postavljaju pitanje da li je termin putovanja previše slučajno usklađen s nastupom reprezentacije na najvećoj svjetskoj nogometnoj smotri.

Nije sporno da je Bećirović tokom boravka u Kanadi imao niz službenih aktivnosti. U Torontu se sastao s generalnom guvernerkom Kanade Louise Arbour, ministrom finansija i nacionalnih prihoda François-Philippeom Champagneom, kao i predstavnicima bosanskohercegovačke dijaspore.

Fokus na ekonomiju, investicije i dijasporu

Prema saopćenjima iz Predsjedništva BiH, tokom susreta s kanadskim zvaničnicima razgovarano je o unapređenju ekonomskih odnosa, trgovine, investicija, novih tehnologija, energetike i turizma.

Nakon sastanka s ministrom finansija Kanade saopćeno je da Bosna i Hercegovina raspolaže značajnim razvojnim potencijalima u oblastima energetike, namjenske industrije, informacionih tehnologija, metaloprerađivačkog sektora i održivog razvoja, te da postoji prostor za snažnije prisustvo kanadskih kompanija i investicija u BiH.

"Bosna i Hercegovina raspolaže značajnim razvojnim potencijalima u oblastima energetike, namjenske industrije, informacionih tehnologija, metaloprerađivačkog sektora i održivog razvoja", saopćeno je nakon sastanka.

Također je navedeno da je Bećirović inicirao ubrzanje aktivnosti na zaključivanju Sporazuma o socijalnom osiguranju između Bosne i Hercegovine i Kanade, što je jedno od rijetkih konkretnih pitanja koje je javno spomenuto tokom posjete.

Na sastanku s generalnom guvernerkom Kanade Louise Arbour razgovarano je o podršci Kanade Bosni i Hercegovini, evropskom i evroatlantskom putu zemlje, ali i mogućnosti ponovnog otvaranja ambasade Kanade u Sarajevu.

Poseban dio posjete bio je susret s predstavnicima bosanskohercegovačke dijaspore u Kanadi. Bećirović je tom prilikom poručio da je dijaspora "jedan od najvažnijih resursa Bosne i Hercegovine", naglašavajući njenu ulogu u privlačenju investicija, prijenosu znanja i jačanju međunarodne konkurentnosti domaće ekonomije.

Pitanje koje postavljaju kritičari

Ipak, uprkos službenim sastancima i porukama o unapređenju saradnje, dio javnosti fokusirao se na okolnosti pod kojima je posjeta organizovana.

Zahtjev za susrete s kanadskim zvaničnicima uslijedio je nakon što je postalo poznato da će reprezentacija Bosne i Hercegovine utakmicu Svjetskog prvenstva igrati upravo u Torontu. Zbog toga se otvorilo pitanje da li bi Kanada u ovom trenutku bila među prioritetima za službenu posjetu da nije bilo nastupa reprezentacije.

Kritičari smatraju da je legitimno pitati da li bi do putovanja došlo i da se utakmica igrala u nekoj drugoj državi, odnosno da li je sportski događaj bio povod oko kojeg su naknadno organizovani diplomatski sastanci.

S druge strane, iz zvaničnih saopćenja vidljivo je da je tokom posjete realizovan niz aktivnosti koje prevazilaze samo prisustvo utakmici, uključujući razgovore o ekonomiji, investicijama, bilateralnim odnosima i položaju bh. dijaspore.

Podrška reprezentaciji nije neuobičajena praksa

Sama činjenica da je predsjedavajući Predsjedništva BiH prisustvovao utakmici reprezentacije teško se može smatrati presedanom u međunarodnoj politici.

Velika sportska takmičenja godinama su mjesto na kojem se prepliću sport, diplomatija i politika, pa nije rijetkost da šefovi država i vlada koriste takve događaje za bilateralne sastanke, susrete s dijasporom ili promociju svojih zemalja.

Tako je Francuski predsjednik Emmanuel Macron prisustvovao je utakmicama reprezentacije Francuske tokom Svjetskog prvenstva u Kataru 2022. godine, uključujući polufinale i finale. Nekoliko godina ranije tadašnja predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović pratila je gotovo sve ključne utakmice hrvatske reprezentacije na Mundijalu u Rusiji i postala jedno od najprepoznatljivijih političkih lica tog prvenstva.

Slični primjeri zabilježeni su i kod brojnih drugih državnika koji su velike sportske događaje koristili kao priliku za kombinovanje podrške nacionalnim timovima sa službenim aktivnostima.

U tom kontekstu, pitanje nije toliko da li je Bećirović trebao biti na stadionu u Torontu, koliko da li će službena posjeta o trošku bh. građana proizvesti rezultate koji opravdavaju njen politički i finansijski značaj.

Šta ostaje nakon posjete?

Za sada su javnosti predstavljene poruke o unapređenju saradnje, investicijama, energetici, turizmu, digitalnim tehnologijama i euroatlantskim integracijama Bosne i Hercegovine.

Međutim, kao i kod većine diplomatskih posjeta, stvarni efekti neće se mjeriti brojem održanih sastanaka ili objavljenih fotografija, nego konkretnim rezultatima koji eventualno uslijede nakon njih.

Možda upravo u tome leži i suština cijele polemike.

Malo ko ozbiljno osporava pravo članu Predsjedništva BiH da prati reprezentaciju svoje zemlje na Svjetskom prvenstvu. Međutim, dio javnosti smatra da je legitimno pitati da li bi do službene posjete Kanadi došlo baš u ovom trenutku da se utakmica nije igrala u Torontu.

S druge strane, jednako je legitimno tvrditi da su velike sportske manifestacije često prilika za diplomatske aktivnosti, susrete s dijasporom i političke kontakte koji se možda ne bi dogodili u nekom drugom terminu.

Zbog toga će konačan sud o ovoj posjeti vjerovatno zavisiti manje od fotografija sa stadiona, a više od toga hoće li nakon sastanaka u Torontu uslijediti konkretni rezultati o kojima se govorilo u zvaničnim saopćenjima. Ako ih bude, utakmica će ostati tek usputni detalj. Ako ih ne bude, kritičari će imati dodatni argument da je fudbal ipak bio važniji dio priče od diplomatije.

Ukoliko razgovori rezultiraju novim investicijama, sporazumima ili jačanjem ekonomskih i političkih veza dvije zemlje, posjeta će se moći posmatrati kao uspješna diplomatska aktivnost. Ukoliko se sve završi na protokolarnim susretima i općim porukama o saradnji, kritičari će imati dodatni argument za tvrdnje da je putovanje više ostalo upamćeno po utakmici nego po rezultatima.

Zato se rasprava o Bećirovićevom odlasku i njegovog kabineta u Kanadu u suštini ne vodi oko toga da li je podržao reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Vodi se oko toga šta je Bosna i Hercegovina dobila zauzvrat.

Odgovor na to pitanje vjerovatno će biti poznat tek nakon što prođe euforija Svjetskog prvenstva i kada bude moguće sagledati da li su sastanci održani u Torontu donijeli nešto više od dobrih fotografija i diplomatskih poruka.