Hadis Medenčević: Od uličnog prodavača u Pragu do osnivača uspješne kompanije u Sarajevu

Prije više od tri decenije, rat ga je iz Bosne i Hercegovine odveo u Prag. Karijeru je započeo kao ulični prodavač suvenira, a danas je uspješan biznismen, putopisac, fotograf i konsultant koji profesionalni život gradi između Češke i Bosne i Hercegovine. Završio je studij na Češkom tehničkom univerzitetu, izgradio uspješnu karijeru u IT sektoru i poslovnom konsaltingu te paralelno razvio prepoznatljiv autorski opus kroz fotografiju, putopise i književnost​.

Iz Praga vodi kompaniju Ecoton u Sarajevu, jednu od prvih bh. firmi koja je razvijala poslovni model zasnovan na cirkularnoj ekonomiji, dok istovremeno nastoji povezati češke investitore s poslovnim prilikama u BiH.

U razgovoru za Akta.ba Hadis Medenčević govori o tome kako je od izbjeglice postao međunarodno priznati stručnjak, zašto Bosna i Hercegovina propušta razvojne prilike, šta je naučio od češkog poslovnog okruženja, kako umjetna inteligencija mijenja njegovu industriju, ali i zašto vjeruje da upravo dijaspora može biti jedan od ključnih pokretača ekonomskog razvoja zemlje.

U Pragu živite više od tri decenije. Šta je danas za Vas dom – Prag, Bosna i Hercegovina ili oboje?

– Definitivno oboje. U Pragu sam proveo veći dio svog života, formirao porodicu i poslovnu karijeru, stekao brojna prijateljstva. Na drugu stranu, nikad nisam potisnuo svoj identitet, senzibilitet i odanost svojoj domovini BiH. U tom duhu sam i vaspitao svoja dva sina, Erola i Haruna, koji su se rodili u Pragu, ali su prvo progovorili bosanski.

Kada pogledate svoj profesionalni put, šta biste izdvojili kao prelomni trenutak koji Vas je doveo do mjesta na kojem ste danas?

- Svoju karijeru u Pragu sam započeo kao ulični prodavač suvenira. Sticajem sretnih okolnosti (pošto u slučajnosti ne vjerujem), upoznao sam prijateljicu za koju će se ispostaviti da je sekretarica Ivana Havela, brata tadašnjeg predsjednika Vaclava Havela (inače velikog prijatelja BiH). Dogovorila mi je sastanak kod Ivana Havela, kojem sam objasnio da sam studirao elektrotehniku i da se solidno snalazim sa kompjuterima. Par telefonskih poziva je rezultiralo da sam sa ulice završio u IT departmentu ekonomskog instituta.

Da danas ponovo imate 24 godine i morate krenuti ispočetka u stranoj zemlji, da li biste nešto uradili drugačije?

– Skoro da i ne bih. Možda bih imao malo više samopouzdanja i brže bih učio jezik i kulturno naslijedje zemlje u koju sam došao. Nevjerovatno kako su te dvije stvari jak katalizator integracije u društvo i penjanja u karijernoj ljestvici.

Bosnu i Hercegovinu posjećujete redovno. Šta Vas svaki put pozitivno iznenadi, a šta Vas i dalje razočara?

– Prije svega, pozitivno značajno dominira nad negativnim. Bosna se gradi i postaje sve bliža evropskim standardima. Iako sam proputovao cijelu BiH, uvijek me iznenandi njena priroda i otkiravanje novih interesantnih mjesta. Oprezan sam sa kritikom, ali i ona se mora čuti, jer je dobronamjerna. Razočara me još uvijek dominantna ratna tematika, nacionalizam, sujeta i donekle erozija i komercijalizacija onog poznatog bosanskog duha. Ako neko misli dobro ovoj zemlji, neka joj gradi puteve i digitalizuje. Npr. probajte kupiti kartu za voz do Mostara online..

Mnogi mladi iz BiH danas razmišljaju o odlasku. Koji savjet biste dali nekome ko želi graditi karijeru u inostranstvu, ali ne želi izgubiti vezu sa svojom zemljom?

– Svako ima pravo na svoj izbor. Ja bih bio najsretniji da ti mladi ljudi odlaze u inostranstvo po znanje, obrazovanje, kontakte i kapital, koje će jednog dana donijeti u svoju domovinu. Koliko je to individualna stvar svakog od tih mladih ljudi, toliko je i do ozbiljne državne strategije.

Koliko Vam je život u Češkoj promijenio način razmišljanja o poslu, liderstvu i uspjehu?

– Jako puno. Iako je kod nas još uvijek dominantna percepcija Češke kao post-komunističke polurazvijene zemlje, istina je da je to jedna izuzetno razvijena i sofisticirana zemlja. Imao sam sreću raditi i učiti od vrhunskih stručnjaka i menadžera. Kod Čeha mi se svidja što prihvataju izazove i nevjerovatno brzo i kontinualno uče. Kada se pojavi problem, razmišljaju primarnu kako bi se to moglo riješiti, umjesto traženja objašnjenja, zašto to ne ide. Takodje sam naučio da je korporatna hijerarhija samo formalna organizacijska struktura, svako doprinosi rješenju u onoj mjeri u kojoj može doprinjeti svojim znanjem i vještinama.

Ecoton i biznis

Ecoton posluje gotovo tri decenije. Kako je kompanija evoluirala od prvobitne ideje do današnjeg poslovnog modela?

– Tu je ključnu ulogu odigrala upravo ta simbioza iskustva, znanja i kapitala, koje sam stekao u Pragu i želje da odmah nakon rata nešto gradim u svojoj domovini. Htio sam da pokažem da upravo takav pristup može biti model za razvoj naše ekonomije. Mislim da je Ecoton inspirisao mnoge ljude u dijaspori da krenu sa sličnim modelom.

Danas se mnogo govori o održivosti i cirkularnoj ekonomiji. Vi ste se reciklažom tonera bavili mnogo prije nego što su te teme postale globalni trend. Da li smatrate da ste bili ispred svog vremena?

- Počeli smo kao prvi proizvodjač-renovator tonera u BiH da bi se nakon samo nekoliko godina ta naša djelatnost razvila kao značajna grana male privrede. Nama je taj ekološki aspekt bio izuzetno bitan. Već je u to vrijeme ekologija bila preferirarni aspekt u ekonomiji, a naš dodatni motiv je bio naša duboka ekološka svijest. Ne znam da li smo bili ispred svog vremena, ali pouzdano znam da smo bili pioniri i mnogim aspektima poslovanja, prije svega u društveno odgovornom angažmanu i odnosu prema uposlenicima i poslovnim parterima.

Koje su danas najveće promjene u industriji print rješenja u odnosu na period kada ste pokrenuli Ecoton?

– Najveća promjena je u poslovnom modelu. Mi smo jedni od prvih koji su od proizvodnje i prodaje tonera, prešli na model „smart printing solution“. Odnosno, ne prodajemo proizvod, nego outsourcing službu. Vodimo se logikom, klijent treba da svoje ljudske i financijske resurse usmjeri na razvoj svog glavnog businessa, sve oko štampe je naša briga.

Na koji način digitalizacija i razvoj umjetne inteligencije mijenjaju tržište na kojem poslujete?

– Na prvi pogled, digitalizacija bi trebala da bude naš glavni „neprijatelj“, jer značajno smanjuje obim štampe. Medjutim, i digitalizacija i umjetna inteligencija otvaraju prostor za daleko više novih projekata i naprednih rješenja, a tu je uvijek prostor za naše usluge. Možda je trend da se više skenira , nego printa, ali u tu vam treba pouzdan uredjaj i profesionalan partner.

Koliko je danas izazovno voditi kompaniju u Bosni i Hercegovini dok živite i radite u Pragu?

– Sigurno je daleko manje izazovno, nego što je to bilo na samom početku, kada je komunikacija bila neuporedivo teža i skuplja, a procesi se tek stvarali i optimizirali. Naravno, ogromnu ulogu i zaslugu u efikasnom upravljanju firmom sa distance od 1000 km ima fantastični tim Ecotona, počevši od direktorice Nusrete Juković pa do svakog uposlenika ponaosob. Koncipirani smo kao porodična firma, a nastojimo da u timu vlada upravo takva atmosfera.

Da li danas razmišljate o novim investicijama u Bosni i Hercegovini ili širenju postojećeg poslovanja?

– Svako ko se upusti u svijet businessa, imperativ mu je stalni razvoj i ekspanzija. To je kao da ste na pokretnoj traci – da bi ste ostali na svom mjestu, morate da se krećete, inače idete unazad. Ako želite da idete naprijed, onda morate da skačete. Nastojim da u BiH dovedem i ozbiljne investitore iz Češke.

Pogled na BiH i razvoj

Češka je u međuvremenu postala jedna od uspješnijih ekonomija srednje Evrope. Koje lekcije bi Bosna i Hercegovina mogla naučiti iz češkog iskustva?

– Prva i osnovna lekcija je da je društveni interes iznad vlastitog. Drugo, nemojmo da pričamo o sebi kao velikim i bitnim. Dajte da stvaramo vrijedne stvari, koje će nas učiniti bitnim i respektabilnim. Treće, Evropska unija nije savršena, ali u nesavršenom svijetu otvara savršene prilike i mogućnosti.

Šta je, po Vašem mišljenju, najveća neiskorištena razvojna šansa Bosne i Hercegovine?

– Naša inferiorna svijest i želja da se obogatimo preko noći. Ipak, najvveću razvojnu šansu vidim u promjenama na globalnom geostrategijskom polju. Kina i ostale proizvodne ekonomije dalekog istoka nisu više tako jeftine i dostupne. U modernoj ekonomiji dominira faktor „time-to-market“, odnosno sposobnost brzog plasmana na tržištu. Roba proizvedena u BiH može isti dan biti u skladištima bilo koje EU zemlje.

Kako danas gledate na odnos države prema dijaspori? Je li se nešto promijenilo u odnosu na period kada ste pokretali Ecoton?

– Dugo sam se lično vrlo intenzivno angažovao po ovom pitanju. Mislim da je država konačno postala svjesna potencijala, kojeg ima u našoj dijaspori i koja još uvijek gaji vrlo jak senzibilitet prema svojoj domovini. Mislim da se to jako dobro vidjelo na ovom svjetskom prvenstvu u fudbalu, počev od sastava naše reprezentacije pa do publike. Sve dok povezivanje sa dijasporom ne bude vrlo jaka i ozbiljna državna strategija, ostaće onako, kako je to bilo u vrijeme kad sam pokretao Ecoton – samo deklarativno i neiskreno obmanjivanje svih nas.

Kada razgovarate sa češkim ili drugim evropskim privrednicima, kakvu sliku oni danas imaju o Bosni i Hercegovini?

– Srećom, više nas ne posmatraju kao ratnu zonu, ali ipak im jedna stvar nikako nije jasna: kako to da ovdje progres i prosperitet nisu glavni motiv političarima?! Vrlo često me pitaju da li smo svjesni, gdje bi BiH bila danas da se energija uložena u njeno razvaljivanje, iskoristila u njen razvoj. Iskreno, to mi je najteže i najbolnije pitanje, na koje ni sam nemam odgovor.

Ako biste mogli predložiti tri konkretne mjere koje bi privukle investitore iz dijaspore, koje bi to bile?

- Stabilan politički sistem, atraktivna poreska politika i uključenje u globalne ekonomske tokove i trendove (koristeći lokalne specifikume).

Putopisac ste, planinar, fotograf, biznismen... Koja Vas od tih uloga danas najbolje opisuje?

– Najbolje me opisuje uloga biznismena, koji planinareći sa fotoaparatom i zapisuje to što vidi i osjeća.

Šta Vas danas motiviše više nego prije dvadeset ili trideset godina?

– Spoznaja kako je život lijep i jednostavan i da su limiti samo u našim glavama.