CBAM stigao na naplatu: Koliko će koštati bh. izvoznike i ko je najviše pogođen?

Bosanskohercegovački izvoznici od ove godine posluju po novim pravilima na tržištu Evropske unije. Mehanizam za prekogranično prilagođavanje ugljika (CBAM) izašao je iz prijelazne faze i postao finansijski trošak, a nova analiza Međunarodnog monetarnog fonda pokazuje da je BiH među ekonomijama koje imaju razloga za zabrinutost.

Oko 10,7 posto ukupnog izvoza Bosne i Hercegovine, u vrijednosti ekvivalentnoj približno 3,2 posto BDP-a, prema procjeni IMF-a ulazi u sadašnji obuhvat CBAM-a.

Najveći dio izloženosti otpada na željezo i čelik te aluminij, koji zajedno čine približno devet posto ukupne vrijednosti bh. izvoza. Slijede električna energija i cement.

To znači da CBAM više nije samo pitanje ekoloških standarda ili buduće evropske regulative. Za dio domaće industrije postaje pitanje cijene proizvoda, izvozne konkurentnosti i, u konačnici, isplativosti plasmana na tržište EU.

Koliko košta tona CO2?

Evropska komisija objavila je prve stvarne cijene CBAM certifikata.

Za prvi kvartal 2026. cijena je iznosila 75,36 eura po toni CO2, a za drugi kvartal 75,28 eura.

Cijena je direktno vezana za vrijednost emisijskih jedinica u evropskom EU ETS sistemu. Tokom 2026. obračunava se kvartalno, dok će od 2027. godine biti određivana svake sedmice.

Uvoznik u EU mora prijaviti emisije sadržane u robi koju uvozi i predati odgovarajući broj CBAM certifikata. Ako je cijena ugljika već plaćena u zemlji proizvodnje, taj iznos može biti odbijen od CBAM obaveze.

Jednostavan primjer pokazuje veličinu potencijalnog računa.

Ako bi proizvodnja robe namijenjene tržištu EU nosila 1.000 tona obračunatih emisija CO2, uz cijenu iz drugog kvartala samo CBAM komponenta vrijedila bi približno 75.280 eura, odnosno oko 147.000 KM, ukoliko se ne bi mogla primijeniti odgovarajuća umanjenja.

Kod velikih industrijskih postrojenja količine se, međutim, ne mjere hiljadama nego mogu biti višestruko veće, zbog čega razlika u emisijskoj intenzivnosti proizvodnje direktno postaje razlika u konkurentnosti.

Bh. metalska industrija u prvom redu

Posebno je važno što CBAM pogađa upravo sektore na kojima počiva značajan dio bh. izvoza.

Metalska industrija učestvovala je sa gotovo 44 posto u strukturi bh. izvoza tokom 2025. godine, prema podacima Vanjskotrgovinske komore BiH.

Istovremeno, među najvećim izvoznicima iz BiH nalaze se kompanije povezane upravo s proizvodnjom i preradom metala.

Na listi najvećih izvoznika tokom 2025. bili su, između ostalih, Nova Željezara Zenica, Aluminij Industries Mostar i FEAL Široki Brijeg, dok je Aluminij Industries i u prvom polugodištu 2026. bio među vodećim izvoznicima iz BiH.

Nova Željezara Zenica je 2025. ostvarila prihod od čak 668,4 miliona KM, što je prošle godine svrstavalo među najveće kompanije Zeničko-dobojskog kantona.

FEAL je, prema javno dostupnim finansijskim podacima, 2025. ostvario prihod od približno 230,9 miliona KM i zapošljavao 584 radnika.

To ne znači da će svaka marka njihovog izvoza biti opterećena CBAM-om. Konkretan trošak zavisi od proizvoda, tržišta na koje se roba izvozi, stvarnih ugrađenih emisija i mogućnosti njihovog dokazivanja. Međutim, upravo kompanije iz lanaca čelika i aluminija nalaze se u sektoru koji IMF identificira kao ubjedljivo najizloženiji novom evropskom mehanizmu.

Struja bi mogla biti najveći problem

Još dramatičniji primjer je električna energija.

IMF je u analizi napravio računicu prema kojoj bi CBAM trošak za električnu energiju u jednom od scenarija mogao iznositi čak 86,1 euro po MWh.

Procijenjeni prosječni troškovi snabdijevanja kod ključnih bh. izvoznika posljednjih godina kretali su se između 50 i 70 eura po MWh, bez troškova prijenosa.

Istovremeno je prosječna cijena na mađarskoj berzi HUPX tokom 2025. iznosila oko 108 eura po MWh.

Kada se na takvu tržišnu cijenu uračuna CBAM trošak od 86,1 euro po MWh, IMF zaključuje da bi izvozne marže u velikom broju scenarija bile snažno smanjene ili čak postale negativne.

Drugim riječima, električnu energiju možete proizvesti i imati kupca u EU, ali je nakon troška emisija možda više nije isplativo tamo prodati.

Struja iz BiH već mijenja put?

Posljedice se, prema IMF-u, već mogu vidjeti.

U razgovorima koje su njihovi stručnjaci vodili s proizvođačima i trgovcima električnom energijom navedeno je da su proizvođači počeli preusmjeravati tokove prema tržištima koja nisu obuhvaćena CBAM-om, posebno Srbiji.

Alternativa, međutim, nije neograničena.

Za Bosnu i Hercegovinu glavna tržišta izvan EU do kojih postoje odgovarajuće prekogranične veze praktično su Srbija i Crna Gora.

IMF navodi i da je prosječna cijena na srbijanskom SEEPEX tržištu od januara do maja ove godine bila oko 95 eura po MWh, niža od prosjeka na mađarskom tržištu iz prethodne godine.

Tako CBAM može proizvođača dovesti pred izbor: prodavati na skupljem tržištu EU uz dodatni trošak ugljika ili preusmjeriti struju na tržište na kojem postiže nižu cijenu.

U BiH na veleprodajnom tržištu, između ostalih, posluju Elektroprivreda BiH, Elektroprivreda Republike Srpske i Elektroprivreda HZ HB, koje se nalaze i u aktuelnom registru učesnika DERK-a.

Dodatni problem za elektroenergetski sektor

Situaciju komplikuje stanje domaće proizvodnje.

Elektroprivreda BiH je u 2025. proizvela približno 4.808,6 GWh električne energije, ali je zbog nedostatka uglja i nepovoljnih hidroloških uslova morala povećavati nabavku struje na tržištu.

Kompanija je godinu završila sa prihodom od 1,46 milijardi KM i gubitkom od 52,38 miliona KM.

Istovremeno je, prema podacima Vanjskotrgovinske komore, izvoz električne energije iz BiH tokom 2025. porastao za 30 posto, dok je uvoz električne energije skočio za čak 101 posto, na 628,96 miliona KM.

U takvoj situaciji novi trošak pristupa evropskom tržištu dolazi u posebno osjetljivom trenutku.

Cementari ulažu u smanjenje emisija

Treća važna industrija je proizvodnja cementa.

Među najvećim domaćim kompanijama u ovom sektoru su Heidelberg Materials Cement BiH u Kaknju i Lukavac Cement.

Heidelberg Materials je tokom 2025. plasirao više od 815.000 tona cementa, što je bio novi rekord kompanije.

Finansijski rezultati pokazuju i koliko su velike kompanije u pitanju. Heidelberg Materials Cement BiH je 2025. ostvario prihod od oko 192,8 miliona KM, dok mu je dobit iznosila oko 61,4 miliona KM. Lukavac Cement iste je godine ostvario dobit od oko 49,3 miliona KM.

Obje cementare već koriste alternativna goriva. Tokom 2025. Heidelberg Materialsu bio je odobren uvoz do 22.125 tona RDF/SRF goriva, a Lukavac Cementu do 80.000 tona, što je dio procesa smanjivanja oslanjanja na tradicionalna fosilna goriva u cementnoj industriji.

U eri CBAM-a takve investicije više nisu samo pitanje održivosti. Manje emisije mogu direktno značiti niži trošak pristupa evropskom tržištu.

Dvije različite brojke o CBAM izvozu

Kolika je zapravo izloženost BiH zavisi i od načina na koji se posmatra statistika.

Vanjskotrgovinska komora BiH objavila je da je tokom 2025. vrijednost izvoza proizvoda koje obuhvata CBAM iznosila 951 milion KM, odnosno oko šest posto ukupnog bh. izvoza.

Od toga je prema Evropskoj uniji izvezeno oko 433 miliona KM.

Prema toj statistici, električna energija činila je čak 91 posto evidentiranog izvoza CBAM proizvoda.

IMF, s druge strane, koristeći trgovinsku strukturu i širi obuhvat proizvoda, procjenjuje da je sadašnjim CBAM pravilima izloženo 10,7 posto ukupnog izvoza BiH.

Razlika je važna jer pokazuje da se različite brojke o "CBAM izvozu" ne mogu automatski porediti. Zavise od godine, tarifnog obuhvata, tržišta odredišta i metodologije izračuna.

Ovo je tek početak

Za BiH dodatni problem predstavlja činjenica da se lista proizvoda neće nužno zadržati na sadašnjem nivou.

IMF procjenjuje da bi, na osnovu trgovinske strukture iz 2024. godine, proširenjem CBAM-a na dodatne proizvode intenzivne u čeliku i aluminiju izloženost BiH mogla porasti na 13,2 posto ukupnog izvoza.

Ako se od 2030. obuhvat proširi na sve sektore predviđene evropskim ETS-om, pod CBAM bi moglo doći oko 14,3 posto bh. izvoza, odnosno roba čija vrijednost odgovara približno 4,3 posto BDP-a.

Dakle, problem nije ograničen samo na nekoliko velikih fabrika.

Kroz njihove dobavljačke lance CBAM može utjecati i na kompanije koje proizvode poluproizvode, metalne konstrukcije, komponente i druge proizvode koji koriste aluminij i čelik.

Koliko BiH može izgubiti?

IMF je pokušao odgovoriti i na najvažnije pitanje – kakav bi mogao biti ukupni račun za ekonomiju BiH.

Ako država ne uvede odgovarajuće domaće mjere, negativan efekat CBAM-a procjenjuje se na između 0,4 i 0,7 posto realnog BDP-a do 2035. godine.

Za ekonomiju čiji se realni rast za 2026. procjenjuje na samo dva posto, to nije zanemariv gubitak.

Ipak, taj scenario nije neizbježan.

Jedna od najvažnijih mogućnosti jeste uvođenje domaćeg sistema naplate emisija. Evropska pravila omogućavaju da se cijena ugljika koja je već stvarno plaćena u zemlji proizvodnje odbije prilikom utvrđivanja CBAM obaveze.

Suštinska razlika je u tome gdje završava novac.

Bez domaćeg sistema cijena ugljika, trošak koji proizlazi iz emisija bh. robe u konačnici se veže za CBAM sistem EU. Uz odgovarajući domaći mehanizam, dio tih prihoda mogao bi ostati u Bosni i Hercegovini i koristiti se za energetsku tranziciju, modernizaciju proizvodnje i pomoć kompanijama u smanjenju emisija.

IMF zbog toga kao privremeno rješenje prije punog ETS-a predlaže postepeno uvođenje umjerene cijene ugljika, uz korištenje prikupljenih prihoda za podršku kompanijama i domaćinstvima.

Za izvoznike više nije dovoljno imati dobar proizvod i cijenu

Za bh. kompanije koje posluju s Evropskom unijom mijenja se sama računica konkurentnosti.

Do sada su presudni bili cijena rada, energenata, sirovina, transporta i produktivnost. Sada se toj računici pridružuje još jedna stavka – koliko je CO2 nastalo tokom proizvodnje robe.

Kompanija koja može dokazati niže stvarne emisije dobit će prednost. Ona koja nastavi koristiti energetski intenzivne tehnologije i ne bude mogla kvalitetno mjeriti i verifikovati emisije plaćat će višu cijenu.

IMF upravo zbog toga kao jedan od prvih prioriteta za BiH navodi uspostavljanje kvalitetnog sistema mjerenja, izvještavanja i verifikacije emisija, jer dokazivanje stvarnih, nižih emisija može smanjiti CBAM račun.

CBAM zato za BiH nije samo novi evropski namet.

On je početak mnogo šire promjene u kojoj će pristup najvećem izvoznom tržištu domaćih kompanija sve više zavisiti od toga kako je proizvod napravljen, koliko je energije potrošeno i koliko je ugljika emitovano.

Za industrijsku zemlju koja veliki dio izvoza zasniva upravo na metalima i energiji, cijena čekanja mogla bi biti mnogo veća od cijene prilagođavanja.