Dok jedan od najvećih energetskih kapaciteta RS-a ponovo stoji, struja se kupuje na tržištu po cijeni i do 400 eura za megavat-sat. Samo u oktobru uvoz je koštao više od 63 miliona maraka. A paradoks je da domaći energetski potencijal nije iscrpljen – ugalj postoji, ali do novih eksploatacionih površina RiTE Ugljevik ne može bez riješenih imovinsko-pravnih odnosa. Dok se milioni troše na uvoz, mještani Istoka 2 čekaju da im bude plaćena zemlja koju rudnik treba. Zima stiže, a odgovora još nema.
Novi zastoj u RiTE Ugljevik i skupi uvoz električne energije
Pet dana rada, pa novi zastoj. RiTE Ugljevik ponovo je ispao iz sistema zbog pucanja cijevi u kotlovskom postrojenju. Još jedan prekid proizvodnje u nizu problema koji se smjenjuju brže nego što se otklanjaju njihovi uzroci. Rukovodstvo je najavilo povratak na mrežu u noći između 7. i 8. novembra. Međutim, čak i kada se kvar sanira, ostaje mnogo ozbiljnije pitanje – može li sistem obezbijediti kontinuitet proizvodnje i odakle energija kada Ugljevik stane? Odgovor se trenutno nalazi na tržištu električne energije, gdje se nedostatak domaće proizvodnje plaća papreno.
"Uvozimo negdje oko 50 do 60 % potreba za energijom, cijene na tržištu su negdje od 350 do 400 eura po megavat-satu, dok istu tu energiju, kao što znate, privredi i građanima prefakturišemo po 55 eura. Prosječna je cijena od 55 eura, što je ogroman gubitak za Elektroprivredu RS, za čitav holding. Samo u oktobru mjesecu EPRS je uvezla oko 63 miliona maraka električne energije, a istu tu energiju je prefakturisala krajnjim kupcima za nekih 10 do 15 miliona maraka. Do kada će EPRS izdržati, i mi se pitamo, znamo u kakvim uslovima radimo", iznosi Ivan Koprivica, izvršni direktor za tehničke poslove EPRS-a.
Neriješeni imovinsko-pravni odnosi koče eksploataciju uglja
A dok se električna energija kupuje na tržištu, na području Ugljevika nalazi se domaći resurs od kojeg zavisi dugoročna budućnost ovog energetskog kompleksa. Ipak, do uglja na eksploatacionom polju Istok 2 ne može se bez završetka imovinsko-pravnih postupaka.
"Nama jedino preostaje pomoć od strane Vlade Republike Srpske i ja molim da što prije obezbijede finansijska sredstva, prije svega za eksproprijaciju, kako bi mogli da napredujemo dalje s rješavanjem imovinsko-pravnih odnosa. Sredstva koja su obećana još uvijek nisu došla, tako da smo u toj priči u nekoj vrsti vakuuma i zastoja", argumentira Žarko Novaković, direktor RiTE Ugljevik.
Mještani čekaju isplatu zemljišta pred dolazak zime
Dok se u upravi eksproprijacija posmatra kao preduslov za nastavak eksploatacije i stabilizaciju proizvodnje, za ljude koji žive na području planiranog širenja rudnika to je pitanje svakodnevnog života. Zima je sve bliže, a neizvjesnost se nastavlja. Za porodice koje su ostale bez svoje zemlje ili čekaju da im ona bude otkupljena, obećanja o budućim isplatama ne rješavaju problem s kojim se suočavaju danas.
"Oni moraju brzo da reaguju, valjda su najpreči ljudski životi, jer ovdje su ljudski životi ugroženi. A i da brzo dođu do uglja, da izvrše eksproprijaciju", zaključuje Miladin Radovanović, predsjednik Savjeta mještana Stari Ugljevik.
Dok se traže sredstva za razvoj rudnika, mještani čekaju da budu ispunjene obaveze prema njima. Za RiTE je to pitanje proizvodnje i energetske sigurnosti, a za ljude uz kop pitanje njihove imovine, egzistencije i života koji ne može biti odgođen do naredne odluke institucija.
