Hrvatska prisvojila imovinu bh. kompanija?

Poslovni prostor sarajevskog Energoinvesta u Domogojevoj ulici u centru Zagreba, čije je korištenje i uknjiženje ovoj kompaniji onemogućeno niz godina, trenutno koristi odvjetnički tim Suić - Lovrić - Klobučar. Tim je poznat po tome da pred sudom vodi obranu bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera, optuženog za teška krivična djela i koji je suodgovoran što za mandata nije učinio ništa kako bi se vlasnicima vratilo ono što im je oteto i uzurpirano.

Kako piše Oslobođenje spomenuti poslovni prostor je samo dio nepokretne imovine Energoinvesta na teritoriju Hrvatske, kojim ona ne raspolaže na način kakav je propisan zakonom i temeljnim evropskim imovinskim pravima. Na spisku te imovine, pored ostalog, su i 23 benzinske pumpe od Dubrovnika do Slavonskog Broda.

Slučaj Dubrovnik

Iz Energoinvesta na to upozoravaju upravo ovih dana, kada se mnogo govori o tome da je ulazak Hrvatske u članstvo Evropske unije postao izvjestan, pa se pitaju kako je to moguće kada ta država, što se dokazuje i na ovom primjeru, nije u potpunosti realizirala Poglavlje 23 (odnosi se na rad pravosuđa), na što međunarodni pravnici i Bruxelles imaju ozbiljne primjedbe.

- Mi tu imovinu uglavnom kontroliramo, ali nam se ne dozvoljava da njom vladamo, na što imamo pravo, a u ovom času bi bilo izuzetno važno za poslovanje kompanije. S tim u vezi, pred sudovima vodimo skupe, dugotrajne i iscrpljujuće procese da bi dokazali pravo na tu imovinu i proveli postupak uknjiženja. To se više ne može podnositi, ističe feneralni direktor Energoinvesta Džemail Vlahovljak.

Dosje kojim Energoinvest pred sudom u Zagrebu i ostalim gradovima pokušava ostvariti pravo ulaska u posjed odnosno njegovim raspolaganjem je obiman i detaljan i o svakom pojedinačnom predmetu moguće je napisati posebnu priču. Energoinvestovu imovinu u Dubrovniku, osim objekata, čini i deset dunuma zemlje.

Energoinvest je svojevremeno imao ugovor o davanju prostora u zakup, a zakupac mu uredno plaćao dogovorenu svotu. U neko doba je to prestao činiti, a na upozorenje iz Sarajeva, ponudio je bh. kompaniji da ga od nje otkupi, na što ovdje, naravno, nisu pristali. Općina Dubrovnik uradila je ono što ne bi smjela ni u jednoj pravnoj državi. Imovinu je prepisala na sebe i dala je na korištenje istoj osobi, od čega Energoinvest nema nikakve materijalne nadoknade.

Brojnim Energoinvestovim nekretninama u Hrvatskoj gospodare različiti nivoi vlasti, što u mnogome usporava vođenje sudskih postupaka do konačnog rješenja.

O svemu ovome putem brojnih službenih pisama upoznati su državni organi BiH, posebno obje ambasade – bh. u Zagrebu i Hrvatska u Sarajevu, a kad god su u prilici , čelni ljudi Energoinvesta o tome razgovaraju sa bh. zvaničnicima. No sve skupa daje očekivane rezultate. Za razliku od Energoinvesta, imovina hrvastke naftne kompanije INA u BiH do posljednje nepokretnosti i kvadratnog metra zemljišta na kojeje ostvarila pravo uredno su uknjiženi, a o tome izdata ničim osporena uvjerenja. Iz tog razloga sramotan je odnos hrvatskih vlasti spram ove bh. kompanije.

Ina sve dobila

U suštini cijele priče ustvari je neviđeno razbojništvo, u formi s kojom se BiH odranije susreće kada je u pitanju susjedna Hrvatska. Ona nije nikada provela odredbe međunarodnog mirovnog sporazuma i posebnog sporazuma o davanju Luke Ploče (izgrađena uglavnom sredstvima BiH i njenih kompanija) na korištenje državi BiH, iako je taj sporazum potpisao hrvatski predsjednik.

Energoinvest je samo jedna od brojnih kompanija koja se bori pravnim sredstvima da vrati imovinu. Zbog toga bi ova i druga pitanja imovine prije nego što Hrvatska uđe u EU trebalo razriješiti, prvo u formi bileteralnog razgovora, a ako on ne donese rezultate, onda i uz pomoć i pritisak međunarodne zajednice.Treba, žuriti , jer, prema najnovijim informacijama, i neki hrvatski tajkuni žele uknjižiti Energoinvestovu, i ne samo njegovu imovinu.