Uvezena pamet, izvezena roba

Šta za jednu kompaniju ili jednog pojedinca znači boravak ili posjeta inozemstvu? Usvajanje novih znanja, privlačenje potencijalnih investitora te doprinos prosperitetu domovine samo su neke od prednosti koje se nameću, a ostvaruju se otvaranjem prema svijetu te putovanjima i kontaktima.

Putovati znači otići iz jedne zemlje u drugu. Putovati znači vidjeti nove ljude, gradove i steći nova iskustva. Ali, mnogo važnije, putovati znači razvijati se, obrazovati se i širiti vidike. Znači stjecati praktična znanja i iskustva koja su veoma bitna, te razvijati veći stepen tolerancije za drugo i drukčije. Sve nabrojane osobine prijeko su potrebne današnjoj Bosni i Hercegovini. U isto vrijeme, više od trećine mladih u BiH nikad nije putovalo izvan zemlje, a 40 posto njih ne posjeduje ni pasoš.

Svijet se često posmatra kroz prizmu uskih interesa i ljudi ne izlaze iz zone svoga komfora. Razvijaju se stavovi i karakterne osobine koje se mogu i moraju promijeniti jedino pomoću izloženosti novom i drukčijem. U konačnici, sve ovo ostavlja posljedice i na konkretne stvari kao što je npr. ekonomija. Nema pretjerane kreativnosti niti poduzetnosti, a i kad ih ima, primjetno je da su to karakteristike osoba koje su provele vrijeme u inozemstvu i bile izložene kontaktima s najrazličitijim ljudima, profesijama i poslovnim idejama.

Spoj domaćeg i stranog

Firma “Aida Commerce” svoje je skromne početke doživjela 1988. godine kada je bila nešto više od ograđene livade na kojoj se skupljao i preprodavao otpad. Tako je bilo i do a i nakon rata, koji je Edin Đanković, sin vlasnika firme, kao izbjeglica proveo u Njemačkoj. Boraveći u stranoj zemlji, primijetio je određene poslovne modele koji su bili vrlo profitabilni i koji bi mogli biti primijenjeni i u Bosni i Hercegovini. Po povratku u Sarajevo, nekadašnje očevo odlagalište otpada pretvara u inovativnu kompaniju, tj. otpad i smeće pretvara u keš. Otkupljuju ambalažu, papir, karton te procesuiraju i prodaju u Zapadnu Evropu, bave se tretmanom otpadnih voda i mnogim drugim stvarima. Firma zapošljava desetine radnika i plaća porez državi. Ništa od ovoga ne bi bilo moguće da vlasnik firme nije proveo nekoliko godina u Njemačkoj, gdje je na primjeru razvijenijih zemalja vidio kako se pravi biznis i isti model primijenio u BiH.

Na drugom dijelu Bosne, u Tešnju, kao rezultat saradnje domaćih i stranih ljudi te kao posljedica jednog puta u Sloveniju, nastala je druga kompanija. “Alpina Bromy” je kompanija koja zapošljava preko 400 radnika, a vodi je direktor Suad Roša. Prije 10 godina on je napustio domaću državnu kompaniju koja je bila u finansijskim problemima, te pokrenuo vlastitu firmu za proizvodnju obuće. Od samog je početka sarađivao sa stranim kompanijama, putovao na sajmove, seminare, upoznavao nove ljude uključujući i generalnog direktora slovenske “Alpine”. Tokom jednog prijema u Sloveniji tom istom direktoru predlaže osnivanje zajedničke kompanije. Ono što je tada bila samo ideja, danas je uspješna firma koja puni budžet ove države i zapošljava stotine domaćih radnika. I još jednom se nova iskustva, putovanja, naporan rad te izloženost i uključenost u svjetske poslovne trendove pokazuju kao najvažniji faktor u poslovnom uspjehu.

Osim spomenutih firmi postoje i stotine drugih primjera koji šalju istu poruku. Ali usto postoje i drugi načini za stjecanje iskustva te izloženost novim idejama posebno u kada je riječ o mladim osobama. Na mladima svijet ostaje, pa se za dugoročno planiranje mora posvetiti pažnja i specifičnoj kategoriji stanovništva – studentima, te istražiti sve mogućnosti koje se njima nude.

Mlade osobe i inozemstvo

Ukoliko prosječnog studenta u BiH upitate bi li volio otići izvan BiH, u velikom broju slučajeva dobit ćete pozitivan odgovor. Ukoliko ih upitate jesu li išta uradili na tom polju, odnosno jesu li aplicirali na strane stipendije ili druge programe, dobit ćete manje entuzijastičan odgovor. Među razlozima koji se najčešće navode kao prepreke jesu nedostatak novca, nepoznavanje jezika, udaljenost od porodice i prijatelja itd. U isto vrijeme, oni bh. studenti koji uspiju otići izvan zemlje u principu se rijetko kaju zbog takvog poteza. Naposljetku, profesionalne a i lične prednosti studiranja su ogromne za buduću karijeru osobe, ali i za bh. ekonomiju generalno.

Jedna od prednosti studiranja vani u profesionalnom smislu jeste i mogućnost učenja stranog jezika. U eri globalne ekonomije, mogućnost sporazumijevanja s različitim nacijama od ogromne je važnosti. Ono što je najbitnije za mlade osobe jeste i to da će ih potencijalni poslodavci prije zaposliti i da će cijeniti trud koji je student uložio u odlazak u drugu zemlju, učenje jezika te stjecanje novih znanja. U isto vrijeme ti studenti postaju vrijedni zaposlenici koji će razvijati poslovanje kompanije. Tokom boravka u inozemstvu razviju se prijateljstva koja mogu trajati decenijama. Ova mreža poznanstava, između ostalog, može poslužiti i za pronalaženje posla, ali i za upoznavanje stranih kompanija s mogućnostima koje nudi Bosna i Hercegovina. U konačnici, izloženost različitim mišljenjima, događajima i ljudima može promijeniti način gledanja na vlastitu domovinu te doprinijeti razvijanju novih ideja.

Na osobnom nivou postoje mnogostruke koristi studiranja u inozemstvu. Jedna od njih je i razvijanje vještina komunikacije. Boravak u stranoj zemlji zahtijevat će komunikaciju s različitom kulturom, što podrazumijeva premoštavanje jaza između načina na koji je osoba komunicirala u svojoj domovini i onoga na koji se komunicira u novoj zemlji. Usto, student se generalno nalazi izvan zone svoga komfora, što je jedno od osnovnih pretpostavki za razvijanje novih znanja i vještina koje zahtijevaju stupanje na nepoznat teritorij. Odlazak u stranu zemlju također jača nezavisnost osobe i uči je samostalnom životu. Imajući u vidu da značajan broj mladih ljudi u BiH ostaje u porodičnom domu te bude pretjerano vezan za roditelje, to im onemogućava brže razvijanje samostalnog života. Odlazak u stranu zemlju bi u tom slučaju svakako pomogao. Najvažnija karakterna crta koja bi se trebala mijenjati boravkom u novoj zemlji jeste razvijanje veće tolerancije za druge nacije, vjere i kulture. U današnjoj BiH, potreba za takvom osobinom veća je nego ikad.

Kako studirati vani?

Ali kako otići vani kad prosječna plaća u BiH jedva pokrije osnovne troškove života, a kamoli godine studiranja u drugoj zemlji? Jedna od pozitivnih stvari u BiH koja se često zaboravlja jeste i dostupnost velikog broja stipendija za one koji žele studirati u inozemstvu. Počevši od stipendija pojedinih zemalja, pa preko programa Evropske unije, studentima u BiH su otvorena mnoga vrata uz, naravno, dovoljnu dozu truda s njihove strane. Osim toga, postoje i tzv. “fellowships” koje nude mogućnost plaćenog istraživačkog rada u određenim zemljama te dodatno usavršavanje. Jedan od najatraktivnijih programa svakako jeste i Erasmus Mundus program Evropske unije. Bh. studentima se pokrivaju puni troškovi te se nudi mjesečna stipendija od 1.000 eura na preko 30 fakulteta zemalja članica EU koje učestvuju u ovom programu.

Dalje, Njemačka privlači strane studente kroz DAAD program koji je već prošao veliki broj bh. studenata, te je čak osnovano i alumni udruženje. Studentima se tokom studiranja pokrivaju svi troškovi, pa ovaj program predstavlja odličnu priliku za boravak u jednoj od najjačih evropskih ekonomija.

Postoje i drugi programi koji podržavaju kulturne radnike, istraživače i umjetnike te finansiraju njihov boravak i aktivnosti u Njemačkoj.

Neke od najpoznatijih i najatraktivnijih stipendija jesu svakako i one od Republike Turske, koje bilježe sve veći broj prijava. Studiranje na nekom od prestižnih turskih fakulteta velika je mogućnost za obrazovanje mladih osoba. Karakteristika ovog programa je i ta što je u prvoj godini obavezno učenje turskog jezika, što otvara velike mogućnosti za stvaranje kontakata u Turskoj te povezivanje s Bosnom i Hercegovinom.

Osim spomenutih, postoji i velik broj stipendija drugih zemalja. Velik broj članica EU koje imaju svoje ambasade kao što je npr. Francuska, Holandija, Belgija, Švedska, Norveška itd., nude stipendije bh. studentima. Do nas je hoćemo li ove prilike iskorištavati na pravi način, jer, da se vratimo na priču s početka teksta, boravak u naprednim sredinama te izloženost novim idejama neki su od glavnih razloga uspjeha određenog broja bh. građana. S novim ekonomskim trendovima dolaze i nove potrebe kojima samo mladi ljudi mogu odgovoriti te stvoriti tzv. ekonomiju znanja.

Ekonomija znanja

Ekonomija znanja odnosno “knowledge economy” je, prije svega, širok pojam kojim se označava prijelaz s ekonomije bazirane na proizvodnji na ekonomski sistem baziran na akumulaciji znanja i razmjeni informacija. Svjetska Banka definirala je četiri stuba ekonomije znanja, koje svaka država mora razvijati ukoliko želi održati vezu s globalnom ekonomijom, a to su: obrazovanje i trening, informatička infrastruktura, kvalitetan regulatorni okvir te sistem inovacija. Rezultat ovog pristupa jeste razvijanje nauke, profesionalnih poslova u sektoru informacijskih tehnologija i prirodnih nauka, te smanjen udio radnointenzivne industrije u ukupnoj ekonomiji. Ono što odmah uočavamo jeste da BiH zaostaje u razvoju svakog od četiri spomenuta stuba moderne ekonomije. Rješavanje ovog problema zahtijeva sveobuhvatan napor svih ključnih aktera, uključujući i državu, te relevantnih institucija. Ali, dok čekamo na angažman države i ostalih velikih “igrača”, potrebno je pogledati šta to pojedinac može učiniti za rješavanje ovih problema.

Upravo teza koju iznosimo ovdje te akteri koje smo spomenuli daju odgovor na ovo pitanje. Da ne bismo zaostajali za susjedima, a onda i za razvijenim zemljama, te da bismo doprinijeli razvoju bh. ekonomije, imperativ je da poslovni ljudi, a i studenti koji su nosioci budućeg razvoja, budu u toku sa svjetskim trendovima. Ovo će se postići pomoću putovanja, studiranja vani, poslovnih susreta te primjene svih stečenih iskustava u BiH. Naravno da ovaj pristup neće donijeti promjene preko noći, ali to je doprinos koji svako od nas može dati a da ne čeka intervenciju države. Jer, naposljetku, država je slika i prilika njezinih građana.