Ulaganje u unapređenje kompetencija kadra nije praksa u BiH

Ulaganjem u profesionalno usavršavanje vlastitih zaposlenika jedna kompanija direktno ulaže u svoj razvoj. Iako je ulaganje u vlastiti kadar postala općeprihvaćena praksa u svijetu, kao i u svemu, taj trend u našoj zemlji postaje praksa tek posljednjih nekoliko godina. Dugo je trebalo da menadžeri naših kompanija zaključe da su komunikacijske ili prodajne vještine nešto što se može usvojiti i usavršiti, a ne nešto s čim se trebaš roditi da bi bio uspješan. Ovisno o djelatnosti kojom se bave, kompanije počinju prakticirati angažovanje trenera za in house edukacije unutar kompanije ili pak zaposlenike šalju na dodatno usavršavanje pri edukacijskim centrima.

Iz edukacijskog centra Dynamica su posebno istakli problem koji se javlja u samom startu gdje poslodavci angažuju strane trenere koji ne poznaju dovoljno situaciju i potrebe bh.tržišta zaobilazeći kvalitetan i veoma stručan bh.kadar.

Kompanija Business Communication Consultancy iz Sarajeva u suradnji sa Dynamica edukacijskim centrom je nedavno provela istraživanje sa ciljem otkrivanja realne potrebe i spremnosti domaćih kompanija za edukacijom i profesionalnim treninzima, te u kojim područjima je ta edukacija najpotrebnija. U sklopu istraživanja anketirali su menadžere i uposlene domaćih preduzeća. Znatan procenat menadžera (87,78%) je svjestan da kvalitetnom edukacijom osoblja znatno može unaprijediti poslovanje, te je približno toliki procenat menadžera spreman na vlastito usavršavanje.

“S obzirom na to da menadžeri jesu svjesni važnosti edukacije, ali to vrlo rijetko primjenjuju, mogli bismo zaključiti da na tržištu ne postoji dovoljan broj kvalitetnih ustanova koje pružaju ovakvu uslugu i koje ispunjavaju zahtjeve i želje menadžera preduzeća”, zaključuju iz centra Dynamica.

POZNAVANJE ENGLESKOG JEZIKA NA PORAZNO NISKOM NIVOU

Istraživanje je obuhvatilo različite resore poslovanja, ali bez obzira na područje djelovanja, većina ispitanika je odgovorila da su edukacije iz oblasti komunikacijskih vještina, prodaje i prodajnih vještina te širenja biznisa i internacionalizacije i marketinga najneophodnije. Razvoj poslovnih i općih kompetencija, naročito u ovim oblastima treba da ima strateški definiran pristup, jer kompanije se dovode u situaciju da zbog nepoznavanja proizvoda ili nezainteresiranosti radnika odbijaju kupce i brendiraju svoju kompaniju kao “Pobjednika loše kvalitete usluge”. Pomalo je porazno da preko 30% ispitanika smatra da njihovi uposlenici nemaju dovoljno znanja iz oblasti engleskog jezika te da im je potrebna dodatna edukacija. To ukazuje na problem (ne)poznavanja stranih jezika što je ustvari temelj za razvijanje međunarodne saradnje.

EDUKACIJE VAN RADNOG VREMENA

Međutim, rezultati pokazuju da poslodavci nisu spremni izdvojiti mnogo vremena na edukacije. Najveći broj ispitanika je spreman izdvojiti 1-3 sata sedmično u toku radnog vremena za edukaciju, dok čak četvrtina menadžera smatra da bi se edukacije trebale izvoditi isključivo van radnog vremena. Postavlja se pitanje koliko su uposlenici spremni odvajati svoje slobodno vrijeme i da li bi takav potez uopće bio učinkovit. Da li onda kompanija uopće ulaže dovoljno?

Očigledno je da uposlenici koji dolaze na tržište rada prilično nespremni i bez praktičnog znanja i vještina imaju potrebu za dodatnim educiranjem, te da bez takvog usavršavanja predstavljaju nekompetentnu radnu snagu koja ne može doprinijeti vrijednosti kompanije.

“Trendovi se mijenjaju, iz godine u godinu potrebno je nadograđivati vještine koje uposlenici imaju. A na stranom tržištu, BiH se svakako mora nametnuti i truditi više i jače, stoga se praćenje svjetskih trendova u profesionalnoj edukaciji nameće kao imperativ”, savjet je stručnjaka iz centra Dynamica.