Problematika energijske efikasnosti u BiH

Trenutno energijska efikasnost u BiH je jako aktualna tema, ali još uvijek u ranoj fazi razvoja. Naime, pravni osnov energijske efikasnosti zaživio je prije nekih pet godina, između ostalog, integrisanjem odredbi Direktive 2002/91/EC o energetskim karakteristikama zgrada  (Directive 2002/91/EC of the European Parliament and of the Council of 16 December 2002 on the energy performance of buildings (EPBD)) u domaće zakonodavstvo , odnosno donošenjem podzakonskih akata u oblasti tehničkih zahtijeva za toplotnu zaštitu objekata i racionalnu upotrebu energije, energetskog certificiranja zgrada, te uslova za lica koja vrše energetsko certificiranje objekata.

Shodno državnom uređenju BiH, energijska efikasnost je entitetski uređena, te s tim u vezi i primarna, kao i sekundarna legislativa mora biti implementirana na tom nivou. Tako su u FBiH 2009/2010. godine, kroz Zakon o prostornom planiranju i korištenju zemljišta,  pravilnici dobili pravni osnov i postali pravnosnažni, s tim da bi veoma brzo, po usvajanju Zakona o energijsoj efikasnosti u FBiH, trebali biti prenešeni pod okrinje novog zakona. S druge strane, u entitetu Republika Srpska, Zakon o energetskoj efikasnosti je usvojen 2014. godine, te su donešeni i usvojeni podzakonski akti, ali se još čeka na njihovu pravnosnažnost., odnosno provedbu obuke za energetsko certificiranje i dobijanja ovlaštenja za provođenje energetskih pregleda i izdavanja energetskih certifikata.

Pravna podloga dala je osnov za implementaciju energijske efikasnosti koja je, trenutno, više orijentisana i primjenjiva na javni sektor. Javni i stambeni sektor (sektor zgradarstva), kao najveći potrošač energije, ima jako veliki potencijal za primjenu energijske efikasnosti u BiH, odnosno postizanje ušteda u potrošnji energije, a samim ti i troškova.

Kao najveći problemi  energijske efikasnosti u BiH ističu se nedostatci pravnih, institucionalnih, stručnih i finansijski aspekata. Naime, nepostojanje jasnih zakonskih propisa, nadležnosti institucija, stručnih kadrovskih kapaciteta svih stakeholdera, te finansija, onemogućava daljni razvoj oblasti energijske efikasnosti u BiH. Kratko rečeno, najveći problem je nedostatak političke volje.

Kako bi se riješio problem stučne osposobljnosti, već niz godina se provodi obuka za edukaciju inžinjera iz oblasti energijske efikasnosti putem Programa sturčnog osposobljavanja i usavršavanja lica koja vrše energetske prelgede i izdaju energetske certifiakta. Tako je i u narednom periodu predviđena obuka u nekoliko termina i to: Sarajevo Modul 1: 17-21.11.2015; Modul 2: 1-5.12.2015; Program usavšravanja/Modul 3 9-10.12.2015.; te u Brčkom Modul 1: 23-27.11.2015. u organizacija Nosica obuke CETEOR Sarajevo.

Tako će inžinjeri koji prođu obuku, moći primjenjivati standardna i inovatnivna rješenja u oblasti energijske efikasnosti kroz energetsko certificiranje, snadbijevanje i korištenje energije, te integralno energijsko planiranje prilikom projektovanja i gradnje infrastukturnih objekata. S obzirom da tehnologija napredeuje svjetlosnom brzinom, određena rješenja koja se još uvijek ne primjenju u BiH,  poput adijabatnog hlađenja ili korištenjem sistema na bazi kišnici, sistema solarnih i pasivnih kuća, postaju realnost u bliskoj budućnosti i imaju svijetlu budućnost u BiH.

Piše: Nihad Harbaš, CETEOR Sarajevo