Porodične firme su najznačajniji generator zapošljavanja u BiH

Od ukupnih globalnih investicijskih aktivnosti 75 posto njih proizilazi iz porodičnih biznisa što pokazuje kolika je bitnosti i potencijal ovih kompanija o kojima se u BiH slabo govori.

Dragan Močević, autor projekta Porodične firme, koji se već šest godina bavi podizanjem svijesti o značaju porodičnih firmi za bh. ekonomiju kaže da je istraživanje koje su radili pokazalo da više od 80 posto kompanija u BiH osnovano od osnivača što je postotak koji govori da se oni nalaze pred brojnim izazovima kao što su transfer generacija sa osnivača na nasljednike, angažovanje vanjskih managera, te uspostava sistema koje postoje u stabilnim porodičnim firmama širom svijeta.

"U BiH se obzirom da je najveći broj nastao nakon rata polako ulazi u tu fazu kada se dolazi do generacijske tranzicije. Stoga je važno da se na ovakvim forumima govori o toj temi kako bi vlasnici porodičnih firmi dobili što vise korisnih informacija i da vide na koji način da reorganiziraju svoje poslovanje", kazao je on na poslovnom forumu "Porodične firme-stub razvoja ekonomije Bosne i Hercegovine" koji je danas održan u Sarajevu.

Ovo su problemi sa kojima se suočavaju firme širom svijeta a mi smo u dodatnim problemima jer smo sa socijalizma prešli na ovoj novi sistem tako da nam je to još jedan dodatni izazov. "Porodične firme su jedini mogući generator novog zapošljavanja. Ipak, ne postoji dovoljna razvijena svijest o značaju porodičnih firmi čak ni kod osnivača, ali se stvari pomjeraju na bolje", smatra on.

Merima Zupčević-Buzadžić, koja vodi program za koorporativno upravljanje IFC-a,  kaže da budući da je IFC jedan od najvećih investitora u privatni sektor kao bitan faktor uzima upravljanje  firmama, ali ga smatra i jednim od bitnih rizika.

"Nažalost firme u porodičnom vlasništvu veoma često ne uspjevaju da prevaziđu probleme nasljeđivanja pozicija unutar firme sa prve osnivačke generacije pa nadalje. U BiH je problem što su firme veoma mlade, nema velike tradicije, nema velikog znanja koje bi trebalo da isprati pravilno upravljanje takvim firmama", navodi ona.

Možda najkarakterističnije stvar je da ne postoji svijest o razdvajanju osnivačke od upravljačke uloge.

Dodaje da je kod nas problem što vlasnici smatraju da njihova djeca moraju preuzeti upravljanje kompanijom bez obzira na njihovo znanje i afinitete, te postavljanje djece na pozicije koje su više od njihovih mogućnosti.

"Najveći problem tih firmi je nemogućnost razdvajanja emocija i posla. Često su pravi ljudi na pogrešnim mjestima", navodi ona.

Dodaje da je vani je praksa da kada firma dođe do određenog stepena razvoja počne razmišljati o uvođenju profesionalnog managementa koji bi mogao voditi firmu. 

Jedna od rijekih domaćih firmi koja je kod nas došla u tu fazu je kompanija R&S. Adnan Selmanagić, direktor ove firme, kaže da je su se oni još prije tri godine uhvatili u u koštac sa ovim problemom.

"Trenutno smo u fazi profesionalizacije kompanije i to je dio koji za nas predstavlja jedan od najvećih  izazova koji će iziskivati veliki dio vremena", navodi on, dodajući bitno da su donijeli tu odluku i da će se ići u tom pravcu.

Ističe da su najveći problemi uvijek unutar same porodice jer kako vlasnici tako i nasljednici moraju donijeti odluku u kojem pravcu kompanija može da se razvija- da li je vide kao kompaniju sa profesionalnim managementom bez obzira da li on dolazi iz porodice ili izvana.

"To je najveći problem o kome se malo priča jer se svi fokusiraju na dnevno-operativne poslove i svakodnevne probleme i te stvari se ostavljaju za poslije što može biti veoma opasno za poslovanje firme", smatra on.

Kaže da je danas i u razvijenijim društvima jedan od najvećih problema kako naći dobre managere te da će to i za njih biti veliki izazov.

"Mi ćemo se u budućnosti posvetiti ljudskim resursima i traženju ljudi koji će dijeliti naše vrijednosti, ali i pomoći da kompanija ide naprijed", kazao je Selmanagić.

Tarik Širbegović, izvršni direktor firme Silk Trade iz Tešnja, kaže da na tržištu posluju već 12 godina te da su uspjeli izgraditi prepoznatljivo ime na tržištu BiH i šire. Navodi da je ova tema bitna za njihovu firmu jer nasljednici već kucaju na vrata i mora se razmišljati o njihovom zaposlenju unutar firme ili izvan nje.

Govoreći o tome da vlasnici ne mogu razdvojiti emocije i poslovanje navodi da su emocije nekada dobra stvar jer vas tjeraju da radite brže i više.

D.K.