Badnjević: Zavaravajuće pakiranje ukazuje na nerad nadležnih organa

Potrošačima se sve češće nude proizvodi s gramažom manjom od one na koju smo već navikli. Kada se proizvod upakuje u istu ambalažu, uz odštampanu manju gramažu, a prodaje po istoj cijeni, postavlja se pitanje može li se govoriti o skrivenom poskupljenju proizvoda?

Ipak, sankcija za nepoštene trgovce i proizvođače nema jer nema ni tačne definicije šta je tačno zavaravajuće pakiranje. 

Almir Badnjević, direktor Verlaba za portal Akta.ba kaže da ova problematika jasno prikazuje (ne)rad nadležnih entitetskih instituta za mjeriteljstvo (Zavod za mjeriteljstvo FBiH i Republički zavod za standardizaciju i metrologiju RS), kao i nadležnih tržišnih inspekcija. 

"Naime, ova problematika je riješena u BiH, kao i u svim ostalim uređenim zemljama svijeta, zakonom o mjeriteljstvu, tačnije Pravilnikom o mjeriteljskim zahtjevima za pretpakirane proizvode, gdje je sva navedena problematika vrlo jasno i koncizno definisana, kako bi se zaštitio krajnji korisnik", smatra on.

Po definiciji, navodi on, pretpakirani proizvodi u smislu Zakona o mjeriteljstvu BiH su proizvodi u bilo kakvoj ambalaži koji su pakovani i zatvoreni bez prisustva kupca, a čiju količinu nije moguće mijenjati bez otvaranja i oštećenja ambalaže. Tu se misli na pretpakirane proizvode koji su izraženi u jedinici za masu ili pretpakirane tekućine koje su izražene u jedinici za volumen.

"Međutim, problem, odnosno nerad je "uzeo maha", te nadležna tijela nisu izvršila niti označavanje većine proizvoda, kako bi se isti mogli pustiti na tržište. Dakle, sad imamo situaciju da svakom tijelu koje vrši pakovanje (pakeru), vjerujemo na riječ", ističe Badnjević, dodajući da oni pretpakirani proizvodi koji ispunjavaju uslove (detaljni uslovi definisani u Pravilniku o pretpakiranim proizvodima) stavljaju se na tržište Bosne i Hercegovine slobodno i bez ikakvih ograničenja, samo ako su njihove nazivne količine označene tačno, jasno i nedvosmisleno, kao i ako je odstupanje stvarnih količina od tako označnih nazivnih količina u skladu sa zahtjevima iz Pravilnika i zakona kojim se uređuje mjeriteljstvo.

"Kada se završi posao označavanja pretpakiranih proizvoda, tada se ujedno stvaraju i uslovi za rad redovnih kontrola, te se vrši provjeravanje da li su slučajni uzorci (ili oni na koje kupci sumnjaju), uredni i da li zadovoljavaju zakonom propisane mjere. Postavlja se pitanje, zašto prvenstveno nadležni entitetski instituti za mjeriteljstvo, koji bi trebali da štite interese krajnjih korisnika, ne rade svoj posao, te koga štite, nauštrb krajnjih korisnika koji bivaju prevareni pri svakoj kupovini!?", pojašnjava direktor Verlaba.

Dok nadležni organi ne stanu u zaštitu potrošača, ostaje nam samo da definiramo sve oblike zavaravajuće prakse i upozoravamo potrošače na čitanje deklaracija.