Slavonija zaostaje za ostatkom Hrvatske, postala siromašnija od Srbije

Hrvatska se fragmentira i specijalizira. Obalne županije se specijaliziraju u turizmu i uslugama, Grad Zagreb za IT, financije i birokraciju, okolica Zagreba i sjeverne županije u industriji, a Slavonija u prehrambeno-prerađivačkoj industriji i poljoprivredi, piše Index.hr.

U toj podjeli je najgore prošla Slavonija. Prehrambeno-prerađivačka industrija čini najveći dio proizvodne industrije u Hrvatskoj, ali ne izvozi i slabo je produktivna.

Poljoprivreda unatoč milijardama državnih subvencija ne uspijeva ostvariti zamjetan rast.

REZULTATI PORAŽAVAJUĆI

Slavonija zaostaje za ostatkom Hrvatske, mladi su nakon ulaska u EU masovno iseljavali (puno više nego iz obalnih i sjevernih županija), stanovništvo je sve starije i mladih je sve manje, škole se zatvaraju, praznih nekretnina za stanovanje sve je više.

Iako je razlika u standardu između Hrvatske i Srbije veća nego što je bila prije raspada bivše države, Slavonija je zbog zaostajanja postala sličnija razvojnoj razini Srbije nego ostatka Hrvatske. Prema nekim makroekonomskim pokazateljima, zaostaje čak i za Srbijom, i to čak kada se izolira utjecaj relativno bogatijeg Beograda od ostatka države.

Prema mjerenju europske statističke agencije Eurostat, Slavonija, tj. Panonska Hrvatska je jedna od najsiromašnijih regija u EU. 31.3 posto stanovnika Panonske Hrvatske, što se većim dijelom odnosi na Slavoniju, siromašno je ili u riziku od siromaštva. To je daleko više od ostalih regija Hrvatske.

Vjerojatnost siromaštva u Panonskoj Hrvatskoj je veća nego bilo gdje u Srbiji, iako je siromaštvo u ostalim regijama Hrvatske puno manje rasprostranjeno nego u Srbiji. Još uvijek je stanje u Slavoniji bolje nego u Crnoj Gori, Sj. Makedoniji, većini Rumunjske i Bugarske, dijelovima Grčke, a posebno nego u Albaniji.

NEZAPOSLENOST JE VEĆA NEGO U VEĆEM DIJELU SRBIJE

Dobra vijest je da se stopa siromaštva u Hrvatskoj godinama smanjuje, s 25.5 posto 2014. na 20.7 posto 2023. Loša vijest je opet vezana za Slavoniju, a to je povećavanje stope siromaštva i rizika od siromaštva s 28.6 posto 2021. na prošlogodišnjih 31.3 posto.

Prema EU, tj. Eurostatu, osoba je siromašna ili u riziku od siromaštva ako živi u kućanstvu koje je prethodne godine bilo zaposleno manje od 20 posto ukupno raspoloživog vremena za rad odraslih članova kućanstva, i ako ostvaruje manje od 60 posto medijalnog nacionalnog dohotka nakon socijalnih transfera.

Dodatni kriterij je da "oskudijeva", tj. ne može priuštiti stvari kao što su internet, nova odjeća i obuća, piće i objed s prijateljima/obitelji jednom mjesečno, održavanje toplog doma, tjedan dana godišnjeg odmora izvan mjesta stanovanja itd.

IZGUBLJENO DESETLJEĆE HRVATSKE JE NAJVIŠE POGODILO SLAVONIJU

Iako se Hrvatska dobro ekonomski oporavlja od pandemije, po čemu je među rekorderima EU, trebat će još godina da se nadoknadi ekonomski pad nakon svjetske krize 2008. Ukupni BDP po tečaju dolara iz 2015. se tek 2018. vratio na razine in 2008., pa se može govoriti o izgubljenom desetljeću.

U većini država je kriza nakon 2008. trajala svega dvije do tri godine, ali je Hrvatska tvrdoglavo odbijala prihvatiti stvarnost da treba napraviti korjenite reforme i osloboditi se starih zabluda. BDP je 2009. smanjen za više od 7 posto, a 2010. za dodatnih 1.2 posto. Nakon toga uslijedio je period stagnacije.

BDP je možda apstraktan pokazatelj, ali se ista stagnacija može vidjeti na primjeru plaća. Prosječna neto plaća je od siječnja do lipnja 2008. iznosila 5073 kune, a 2015. 5711 kuna.

Uračuna li se rast cijena, odnosno inflacija, jasno je da rast plaća gotovo nije postojao.

Usporedi li se prosječna bruto plaća u prosincu 2008. (7868 kn) s prosječnom bruto plaćom u prosincu 2018. (8469 kn), dolazi se do podatka da je nominalni rast prosječne plaće u tom periodu iznosio 8 posto.

To je manje od kumulativne inflacije u istom razdoblju, koja je iznosila 12.5 posto. Realne plaće su zapravo padale za vrijeme trajanja "izgubljenog desetljeća" Hrvatske.

U istom razdoblju je javni dug drastično narastao, s 18 milijardi eura na 38 milijardi eura.

Izgubljeno desetljeće Hrvatske je najviše od svih regija pogodilo Slavoniju. Zagreb se mogao osloniti na centralizaciju, Sjeverna Hrvatska na malu i srednju proizvodnu industriju koja je bila djelomično orijentirana na izvoz, Jadranska Hrvatska na turizam. Panonska Hrvatska je imala prehrambeno-prerađivačku industriju, koja je proizvodila uglavnom za domaće tržište, a ne izvoz.

Moderna poljoprivreda na zahtijeva puno radnika, a u Hrvatskoj nije ni poznata kao konkurentna grana.

Zbog toga je masovno iseljavanje najviše pogodilo Panonsku Hrvatsku, kako u ostale dijelove Hrvatske tako i u bogatije države EU.

Relativna nerazvijenost Panonske Hrvatske nije zadana u kamenu. Ali s obzirom na gubitak desetaka tisuća mladih, demografsko odumiranje i inzistiranje na tome da se nakon svega ne mijenjaju stvari koje su dovele do toga da su Slavonija i ostatak Panonske Hrvatske nerazvijeniji od Srbije, oporavak će biti dug i upitna uspjeha.