UN: Neodrživa proizvodnja i fosilna goriva uzrokuju štetu od 5 milijardi dolara na sat

Neodrživi načini proizvodnje hrane i korištenja fosilnih goriva svake sedmice dovode do goleme ekološke štete, procijenjene na pet milijardi dolara (3,8 milijardi funti) na sat, navodi se u najnovijem izvještaju Ujedinjenih nacija.

Prema Global Environment Outlooku (GEO), koji je za Program UN-a za okoliš pripremilo 200 istraživača, klimatske promjene, degradacija prirodnih ekosistema i zagađenje više se ne mogu promatrati isključivo kao pitanja zaštite okoliša, prenosi The Guardian. Koautor studije, prof. Robert Watson, naglasio je da ovakvi procesi podrivaju ekonomsku stabilnost, snabdijevanje hranom i vodom, javno zdravlje, ali i sigurnosnu situaciju u pojedinim regijama, što dodatno doprinosi pojavi sukoba.

Stručnjaci su upozorili da rast globalne populacije povećava potražnju za hranom i energijom, pri čemu se većina tih potreba i dalje zadovoljava metodama koje ozbiljno narušavaju prirodu. Dodali su da održiva budućnost jeste dostižna, ali zahtijeva odlučne političke poteze. O tome je govorio i prof. Edgar Gutiérrez-Espeleta, bivši ministar okoliša Kostarike, ističući da je riječ o hitnom pozivu na transformaciju društvenih sistema prije nego što degradacija postane nepovratna.

Učesnici su istakli i da globalni politički kontekst otežava postizanje dogovora, posebno u situaciji u kojoj administracija Donalda Trumpa, te pojedine države i korporativni interesi nastoje usporiti ili poništiti ekološke mjere. Zbog snažnih primjedbi zemalja poput Saudijske Arabije, Irana, Rusije, Turske i Argentine na teme vezane za fosilna goriva, plastiku, smanjenje mesa u ishrani i slična pitanja, ovog puta nije postignuta saglasnost.

Delegacija Ujedinjenog Kraljevstva, u ime 28 država, naglasila je da, iako poštuju pravo svake zemlje da zastupa vlastite interese, naučni nalazi ne bi smjeli biti predmet pregovora.

GEO izvještaj procjenjuje da bi koristi od klimatskih mjera do 2070. mogle doseći vrijednost od 20 biliona dolara godišnje, dok bi do kraja stoljeća ta cifra mogla porasti na 100 biliona. Prof. Watson je zaključio da bi i države i privatni sektor, prepoznavanjem dugoročnih dobitaka ekološke tranzicije, ostvarili znatno veće koristi nego nastavkom ignoriranja postojećih problema.