Šta donosi sporazum SAD-a i Irana: Fond od 300 milijardi i kraj nuklearnih ambicija

Sjedinjene Američke Države i Iran potpisali su sporazum kojim se produžava primirje između dvije zemlje, a dokument je već stupio na snagu, potvrdio je zvaničnik Bijele kuće za BBC.

Američki predsjednik Donald Trump potpisao je sporazum tokom samita G7 održanog u francuskom gradu Evian-les-Bains. Dokument, nazvan Memorandum o razumijevanju (MoU), sadrži 14 tačaka i predviđa da Iran nikada neće posjedovati nuklearno oružje, dok je istovremeno planirano formiranje fonda od 300 milijardi dolara za obnovu i ekonomski razvoj zemlje. Iako će Sjedinjene Države omogućiti realizaciju tog plana, nisu obavezne finansijski učestvovati.

Sporazum dolazi četiri mjeseca nakon izbijanja sukoba između Irana, SAD-a i Izraela. Administracija predsjednika Trumpa opisala ga je kao model zasnovan na ispunjavanju obaveza, što znači da će Iran koristiti pogodnosti sporazuma samo ukoliko bude poštovao preuzete obaveze.

Iako brojna pitanja ostaju otvorena, poznati su osnovni elementi dogovora.

Trajni prekid sukoba i uključivanje Libana

Prva tačka sporazuma predviđa „trenutni i trajni“ prekid vojnih aktivnosti na svim frontovima, uključujući i teritorij Libana.

Washington je posljednjih mjeseci izražavao zabrinutost da bi izraelske operacije protiv Hezbollaha mogle ugroziti postizanje dogovora s Teheranom. S druge strane, iranske vlasti od početka su insistirale da i Liban bude obuhvaćen primirjem.

U dokumentu se navodi da nijedna strana ubuduće neće pokretati vojne akcije niti prijetiti drugoj strani, te da će poštovati teritorijalni integritet i suverenitet Libana. Konačni cilj sporazuma je trajno okončanje sukoba.

Za sada nije poznato kako će Izrael reagirati na ovaj dio dogovora.

Poštivanje suvereniteta i nemiješanje u unutrašnja pitanja

Sporazum također predviđa međusobno poštivanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta, uz obavezu da se dvije zemlje neće miješati u unutrašnje političke procese jedna druge.

Takva odredba mogla bi izazvati negativne reakcije među iranskim opozicionim i disidentskim grupama. Trump je ranije ove godine tokom protesta u Iranu poručio demonstrantima da "pomoć stiže", što je sada u suprotnosti s načelom nemiješanja koje je ugrađeno u sporazum.

Rok od 60 dana za konačni sporazum

Treća tačka predviđa da Washington i Teheran u roku od najviše 60 dana pokušaju postići konačni sporazum. Taj rok može biti produžen ukoliko se obje strane s tim saglase.

Odbrojavanje je počelo nakon formalnog potpisivanja Memoranduma. Prema informacijama Bijele kuće, Trump je dokument potpisao nakon večere organizirane poslije samita G7 u Versaillesu, dok je sporazum s iranske strane potpisao predsjednik Masoud Pezeshkian.

Iako su ranije najavljivani dodatni ceremonijalni događaji u Ženevi, za sada nije poznato hoće li oni biti održani.

Ukidanje američke blokade

Nakon stupanja Memoranduma na snagu, SAD će početi uklanjati pomorsku blokadu i druge prepreke koje su ograničavale rad iranskih luka.

Potpuno ukidanje blokade trebalo bi biti završeno u roku od 30 dana. Tokom tog perioda promet kroz iranske luke povećavat će se paralelno s obnavljanjem plovidbe kroz Hormuški moreuz.

Sporazum također predviđa da će, najkasnije 30 dana nakon zaključenja konačnog dogovora, američke vojne snage biti povučene iz neposredne blizine Irana, čime bi se SAD vratile na vojni raspored koji je postojao prije početka sukoba 28. februara.

Ponovno otvaranje Hormuškog moreuza

Jedna od ključnih tačaka odnosi se na Hormuški moreuz, jedan od najvažnijih svjetskih pomorskih pravaca za transport nafte.

Iran se obavezao da će omogućiti siguran i besplatan prolaz komercijalnim brodovima. Saobraćaj bi trebao biti obnovljen odmah po potpisivanju sporazuma, uz prethodno uklanjanje vojnih i tehničkih prepreka te provođenje operacija razminiranja.

Dugoročno, Teheran će zajedno s Omanom i drugim državama Zaljeva raditi na širem regionalnom sporazumu kojim bi bilo uređeno upravljanje ovim strateški važnim plovnim putem.

Fond od 300 milijardi dolara za obnovu Irana

Šesta tačka Memoranduma predviđa izradu plana vrijednog najmanje 300 milijardi dolara za rekonstrukciju i razvoj iranske ekonomije.

Detalji mehanizma finansiranja trebali bi biti usaglašeni u roku od 60 dana nakon postizanja konačnog sporazuma. Američki zvaničnici naglašavaju da SAD neće direktno finansirati fond, već će omogućiti investicije regionalnih partnera.

Kao primjer navodi se mogućnost da Ujedinjeni Arapski Emirati, uz podršku Washingtona, investiraju u infrastrukturne projekte poput izgradnje elektrana u Iranu.

Postepeno ukidanje sankcija

Sjedinjene Države obavezale su se na ukidanje ekonomskih sankcija uvedenih Iranu, uključujući i one povezane s rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija.

Ipak, precizan vremenski okvir još nije definiran. Obje strane navode da će ovo pitanje biti među prioritetima u narednoj fazi pregovora.

Iran je godinama trpio posljedice međunarodnih sankcija, dok je američka kampanja pod nazivom „Operation Economic Fury“ dodatno ograničila pristup zemlje globalnim finansijskim tokovima.

Iran bez nuklearnog oružja

Jedan od centralnih elemenata sporazuma jeste obaveza Irana da neće nabavljati niti razvijati nuklearno oružje.

Također je dogovoreno rješavanje pitanja već postojećih zaliha visoko obogaćenog uranija. Način njihove obrade bit će naknadno definiran, ali dokument navodi da će najmanje biti provedeno smanjenje nivoa obogaćenosti pod nadzorom Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA).

Prema američkim zvaničnicima, upravo je sprečavanje Irana da dođe do nuklearnog oružja bio glavni cilj vojne operacije „Epic Fury“ pokrenute ranije ove godine.

Privremeni status quo i odmrzavanje sredstava

Do postizanja konačnog sporazuma obje strane pristale su zadržati postojeće stanje u vezi s iranskim nuklearnim programom.

To znači da SAD neće uvoditi nove sankcije, a predviđeno je izdavanje dozvola za izvoz nafte i naftnih derivata te olakšavanje finansijskih i transportnih transakcija.

Istovremeno, Washington se obavezao omogućiti pristup dijelu zamrznute iranske imovine. Oslobađanje sredstava odvijat će se postepeno i bit će povezano s provođenjem preuzetih obaveza, uključujući aktivnosti vezane za kontrolu obogaćenog uranija.

Nadzor provedbe i završni sporazum

Posljednje tačke Memoranduma uređuju način praćenja provedbe sporazuma. SAD i Iran uspostavit će poseban mehanizam za nadzor izvršavanja obaveza, iako detalji tog sistema još nisu objavljeni.

Nakon početka primjene Memoranduma, dvije zemlje započet će pregovore o konačnom sporazumu, koji bi, prema dokumentu, trebao biti potvrđen obavezujućom rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija.