Evropski mediji ne mogu biti poluslobodni

Evropski zakon o slobodi medija, nakon 15 mjeseci intenzivne debate, stigao je do pregovora na nivou "trilogije" (Evropski parlament, Evropska komisija i Savjet EU) koji vode konačnom tekstu.

Pritisci za ublažavanje nekih odredbi su veliki ali stručnjaci za medije upozoravaju da ne smije biti kompromisa oko zaštite nezavisnosti medija i pluralizma.

Parlament je unio značajna unaprjeđenja u Komisijinu prvobitnu verziju zakona i organizacije koje predstavljaju novinare i civilno društvo traže od njega da ne popušta u pregovorima.

U analizi na portalu Socijalna Evropa (socialeurope.eu) ukazuje se da Komisijinom tekstu zakona, iako čvrstom po principima, često nedostaju jasne obaveze i metode implementacije, što je neophodno kako bi se novinarstvo zaštitilo od političkog miješanja i kršenja prava.

Parlament je dosta uradio da se to ispravi ali je pod stalnim pritiskom da ukloni mnoga poboljšanja.

Pritisci dolaze iz onih članica EU koje se plaše da ne uznemire izdavače i onih u kojima je političko "zauzimanje" medija toliko uobičajeno da strahuju da im novi zakon ne oslabi uticaj na "mainstrim" novinarstvo.

Autori ukazuju na pokušaj razvodnjavanja zakona u članovima koji se odnose na ograničenje upotrebe špijunskih softvera, zaštitu nezavisnosti javnih servisa i nametanje obaveze transparentnosti vlasništva u medijima.

Preporuke Parlamenta oko novog zakona odnose se pak na ohrabrivanje medija da ispune najviše uređivačke standarde uvođenjem pravila koja "štite integritet i nezavisnost medija od neželjenih političkih i poslovnih interesa".

Najbolje prakse mogu da uključe uređivačke statute, novinarske kodekse i samoregulaciju.

Pokušaji razvodnjavanja vide se i kod članova koji se odnose na obavezivanje medija da garantuju uređivačku nezavisnost, kao i na sprječavanje prekomjerne koncentracije vlasništva koja ugrožava nezavisnost medija i uvećava mogućnost da budu "zauzeti".

Navodi se i da nova Evropska uprava za medijske usluge mora da bude dovoljno nezavisna da nadgleda primjenu Evropskog zakona o slobodi medija, uključujući da ima moć da inicira procjene stanja i neophodna sredstva da može da ispuni svoje dužnosti.

Ukazuje se i na član zakona koji treba da okonča zloupotrebu oglašavanja od strane vlada sa ciljem da se nagrade poslušni i kazne kritički mediji.

Navodi se primjer novoizabranog slovačkog premijera Roberta Fica koji je zaprijetio kritičkim medijima, a koje je nazvao "neprijateljskim medijima", da će instruisati zvaničnike da povuku državni novac za oglašavanje iz tih kuća.

Podsjeća se i na ostavku austrijskog kancelara Sebastijana Kurca prije tri godine nakon optužbi za zloupotrenu državnog novca za plaćanje pozitivnih vijesti.

Evropski zakon o slobodi medija zahtijvao bi od vlada da raspodeljuju sredstva za medije objektivno, srazmjerno i transparentno.

Parlament je u vezi te odredbe tražio da se ukine izuzeće za lokalne samouprave sa manje od milion stanovnika dok je Savjet predložio smanjenje praga na 100.000 što, kako se ocjenjuje, ostavlja prostor da vlade, nacionalne ili lokalne, preusmjere državni novac da nagrade saveznike u medijima.

Autori teksta su šef evropskog zastupanja u Međunarodnom institutu za štampu Oliver Money-Kyrle i direktorica Evropske federacije novinara Renate Sćroeder.