Prenamjena objekta u Širokom Brijegu: Moderna arhitektura na ruinama Duhanske stanice

Rekonstrukcija Duhanske stanice u Širokom Brijegu i njena prenamjena u Kulturno - obrazovni centar rad je s kojom je mladi Širokobriježanin Pero Ćeškić stekao diplomu Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.

Tema diplomskog rada nije slučajno izabrana. Duhanska stanica izgrađena je početkom prošlog stoljeća, a od 90-tih godina prepuštena postepenom propadanju. Ćeškić ističe da još u djetinjstvu, kao stanovnik Širokog Brijega, nije mogao biti ravnodušan prema tako dragocjenom prostoru u samom centru grada.

"Mišljenja sam da se arhitektom ne postaje trenutkom preuzimanja diplome nego životnim interesom za problem prostora. Izrada diplomskog rada na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu na temu "Kulturno-obrazovni centar – rekonstrukcija i prenamjena dijela Duhanske stanice" plod je mog životnog interesa za dotični gradski prostor", kaže Ćeškić za eKapiju.

On podsjeća da je Urbanističko-arhitektonski sklop Duhanske stanice u Širokom Brijegu nastajao je u nekoliko faza. Početkom prošlog stoljeća gradi se šest identičnih prizemnica, poznatije kao barake, koje se ponavljaju u istom ritmu. Dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća grade se Novo i Staro skladište, dvije zgrade većih visina, koje s postojećim prizemnicama formiraju skladnu urbanističku matricu.

Cjelokupni sklop, uz urbanističko-arhitektonski sklop Crkve, Samostana i Gimnazije na Brijegu, tako postaje nositeljem vizualnog identiteta cijelog grada.

Elementi Duhanske stanice glavni su urbani elementi u krajevima gdje je proizvodnja duhana bila jedna, a možda i jedina, ratarska grana. Širokobriješki kraj je stoljećima poznat po proizvodnji duhana pa je tako i potreba za ovakvim kompleksom bila neophodna.

Početkom devedesetih godina Duhanska stanica prestaje s radom, te je prepuštena svakodnevnom propadanju sve do danas.

Urbanističko rješenje Pere Ćeškića predviđa potpunu rekonstrukciju na mjestu šest prizemnih objekata, a sadržaji koji su predviđeni projektom su Muzej Likovne akademije, Muzej filma, Knjižnica te Rock akademija.

Dvije visoke zgrade, koje su u prilično dobrom stanju, nisu bile program rada, jer je već ranije u njima predviđen srednjoškolski centar. Nova arhitektura projektirana je za kulturno-obrazovni centar u tri koraka koncepta, objašnjava Ćeškić.

"Prvi korak je izravnavanje terena te izrada poluukopane garaže, koja postaje baza za prizemlje. Na razini prizemlja ponavljam šest identičnih kubusa, istih gabarita i u istom ritmu kao bivše barake, tema buđenja sjećanja kod doživljaja novog prostora, što je drugi korak koncepta. Treći korak koncepta je povezivanje šest kubusa na razini prvog kata meandričnom formom koja se otvara prema novoplaniranom Trgu Kulture, a zatvara obzirom na zabate Starog i Novog skladišta, budućeg srednjoškolskog centra, te na taj način zabati ostaju i dalje vizualnim identiteom grada, a cjelokupan prostor dobiva skladnu sjeverozapadnu fasadu novim Kulturno-obrazovnim centrom", ističe Ćeškić.

Tokom procesa projektiranja, glavne misli vodilje mladog arhitekte bili su slika hercegovačkog kamena, slika boksita, polja duhana, sunca, a uzor je pronašao u djelima nekoliko savremenih autora.

"Može se zaključiti da sam pribjegao Murcuttovim temeljima, ali opet projektirati kulturne sadržaje, a ne proučiti Davida Chipperfielda, Herzog & de Meurona, Kazuyo Sejimu je prosto nemoguće", ističe on.

Ćeškić smatra da da nije etički i moralno u zemlji poput Bosne i Hercegovine projektirati dekonstruktivističku arhitekturu kao što to rade svjetski poznati i priznati arhitekti Zaha Hadid, Coop Himmelblau, Peter Cook itd., i nadati se realizaciji projekta. Stoga je važno istaći da je jedna od osnovnih karakteristika ovog projekta njegova racionalnost i moguća izvedivost.

Potencijalni investitori ovog projekta su općina, kantonalne i državne vlasti ili neko do evropskih fondova. Idejni projekt je gotov, preostaje jedino glavni i izvedbeni, i radovi mogu početi.

"Ono što smatram bitnim u ovom trenutku je interes za projektom, koji se lagano budi, pogotovo kod mladih ljudi, a realizacija može doći s vremenom ili nikada. To je jednostavno tako", poručuje Ćeškić.

Nakon diplomskog rada, Ćeškić nastavlja sa radom na drugim projektima iz struke. Arhitekturu uči na temeljima Bauhausa, LeCorbusiera, Mies van der Rohea, pa sve do suvremenih arhitekata. Naglašava da je projektiranje dugotrajan proces koji iziskuje raznorazna znanja, doživljaj i analize. Ako ne doživite i analizirate duh mjesta prostora u kojem radite, teško ćete postići dobru arhitekturu. Ako vas ne zanima suvremeno slikarstvo i kiparstvo teško ćete napraviti dobru suvremenu arhitekturu, tvrdi on.

Proces stvaranja je zahtjevan i složen, a najbolji primjer za to je i projekat Duhanske stanice, na kojem je Ćeškić dugo radio i čiju realizaciju, ako do nje dođe, namjerava ispratiti do kraja.

Nermina Voloder

Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Projekti"