U Poslovnoj zoni na Zvirićima će uskoro biti izgrađena solarna elektrana. Čudno kako se ista gradi bez imalo pompe, bez fanfara o gospodarskom uspjehu gradske vlasti na čelu s Nevenkom Barbarićem, koji je konačno uspio dovesti ulagača u Ljubuški, piše ljubuski.net.
Kada se na sjednici GV Ljubuški odlučivalo o prodaji zemljišta, također se nije nitko hvalio. Sve se odigralo u tišini, pa tako Nevenko Barbarić nije niti struku, a ni mještane pitao je li to ispravan potez ili možda to nije mjesto za ovakvo ulaganje.
Solarna elektrana na Zvirićima se gradi na površini od oko 8 hektara i prema toj površini trebala bi imati snagu od 3 megavata, što je dovoljno za opskrbu oko 300 kućanstava s osiguranjem potrošne snage od 10 kWh po domaćinstvu.
Takvi objekti nisu štetni po okoliš, odnosno utjecaj je zanemariv, ako se izuzme mogućnost zagađenja uljima, kojeg ulagač može pažljivim održavanjem svesti na minimum. Država ovakve izvore energije debelo subvencionira i cijelo ulaganje se kroz 6 do 10 godina može u potpunosti vratiti ulagaču. Prema informaciji, a do kojih je teško doći investitor je tvrtka Toming iz Gruda, o čemu ni u gradskoj upravi nemate koga pitati.
Prema navodima mještana Zvirića prodano je oko 8 hektara najboljeg zemljišta u Poslovnoj zoni po cijeni od 12 KM po kvadratnom metru. To znači kako je grad Ljubuški uprihodio oko 960.000 KM. Taj novac je brzo spiskan, u što ni ne treba sumnjati. Ovakva proizvodnja električne energije ne donosi nova zapošljavanja, jer je cijeli proces upravljanja automatiziran. Znači, novih radnih mjesta neće biti.
Napomenimo kako su Auto ceste, prilikom izgradnje na tom području, izvlašteno zemljište plaćale od 12 do 25 KM po četvornom metru. Vrijednost zemljišta u Poslovnoj zoni je višestruko narasla nakon izgradnje autoputa i očito je prodana ispod svake cijene.
Objekti ovakvog tipa se ne grade tik uz vitalne cestovne pravce, već se postavljaju na pogodne uzvisine, do kojih se lako izgrade pristupne ceste. Postoje pozicije za solarnu elektranu manje vrijednosti, na kojima ulagač može imati i manji trošak uz iste potencijale elektrane, ali u ovom slučaju o tome se nije razmišljalo.
Zemljište je prešlo u potpuno vlasništvo ulagača, koji odmah može isto prodati po višestruko većoj cijeni. Je li se tako odustalo od razvikane gospodarske zone u kojoj će se otvarati radna mjesta?
