Poput brojnih gradova u zemlji i svijetu, i Tuzla se u posljednje dvije decenije razvija bez jasnog plana – novi stambeni blokovi niču bez zelenih pojaseva, dječijih igrališta, škola i drugih sadržaja potrebnih za humano življenje. Arhitekti i urbanisti upozoravaju da se trend betonizacije mora hitno zaustaviti, prije nego što bude prekasno za bilo kakve sistemske intervencije.
U predratnom periodu, tadašnji Zavod za izgradnju Grada Tuzla planski je pripremao lokacije za gradnju – rješavao imovinsko-pravne odnose, obezbjeđivao infrastrukturu i, prema propisanim normativima, osiguravao da se živi u zdravom urbanom okruženju.
Danas je situacija bitno drugačija, upozorava arhitekt Juro Pranjić. "U posljednjih 20 godina nemamo ni jedno zaokruženo naselje. Imamo točkaste intervencije u prostoru, gdje se raubuje postojeća infrastruktura, ne vodi se računa o koeficijentu izgrađenosti, broju parking mjesta ni o osnovnim uvjetima za zdravo življenje" kaže Pranjić za BHRT.
Prije rata, urbanistima je, kažu, bilo lakše – postojali su jasni normativi. Danas su slobodne površine pod pritiskom investitora, koji nisu zakonski obavezni da obezbijede zelene površine ili druge sadržaje od javnog značaja.
Arhitektica Zavoda za urbanizam Tuzle, Indira Sofić, priznaje da su urbanisti postali gotovo nemoćni: "To je pitanje koje je jako bolno za svakog urbanistu, jer svjedočite situaciji na terenu, a nemate uporišta da je zaustavite."
Jedan od gorućih problema je nedostatak parking prostora. Zavod za urbanizam pokušava odgovoriti na taj izazov revidiranjem obaveza za investitore. Sofić pojašnjava: "Počeli smo predlagati da se parking rješava u podzemnim etažama objekata, kako bismo oslobodili prostor za zelene površine i druge sadržaje korisne za stanovnike."
No, prostora za novu gradnju u Tuzli je sve manje. Struka smatra da je trenutni pravac neodrživ i da se mora zakonski definisati novi pristup razvoju grada. "Uvijek postoji mogućnost revitalizacije. Moramo prestati gledati materijalno kao jedini prioritet. Moramo živjeti u civiliziranom prostoru. Svi smo odgovorni", zaključuje Juro Pranjić.
Rješenja postoje, kažu stručnjaci, i to ne daleko – u Sloveniji su gradovi poput Ljubljane i Maribora još prije nekoliko decenija zabranili gradnju u prenapučenim urbanim zonama i usmjerili razvoj na periferiju, gdje su nastajala zaokružena naselja sa riješenom infrastrukturom i urbanom funkcionalnošću. Upravo takav pristup, smatraju, može biti izlaz i za Tuzlu.
