Cijene kafe i dalje visoke, ali rast proizvodnje najavljuje postepeni pad u 2026.

Tokom 2025. godine cijene kafe dosegle su rekordne vrijednosti, ponajviše zbog nepovoljnih vremenskih prilika koje su zahvatile ključne proizvođače, Brazil i Vijetnam. Ipak, prema procjenama stručnjaka, u narednom periodu moglo bi doći do njihovog postepenog smanjenja, prije svega usljed rasta ponude na tržištu.

Kako prenosi Beverage Daily, očekuje se povećanje prinosa, naročito u Brazilu gdje bi proizvodnja u ovoj i narednoj godini mogla biti veća za 17,1 posto u odnosu na prethodnu sezonu, zahvaljujući stabilnijim vremenskim uslovima i redovnim padavinama. Slični trendovi predviđaju se i za Vijetnam.

Istovremeno, prema podacima CMB News, terminski ugovori za arabica kafu (ICE Coffee C) s isporukom u martu 2026. godine pokazuju znakove stabilizacije, ali su i dalje pod pritiskom pada, uz raspon cijena između 6,17 i 6,61 dolara po kilogramu.

Cijene i dalje na historijskom maksimumu

Iako su cijene u odnosu na vrhunac iz 2025. godine zabilježile pad, one se i dalje nalaze na historijski visokim nivoima. Na berzi ICE u New Yorku, arabica za mart 2026. trgovala se po cijeni od približno 6.380 eura po toni, što predstavlja blago smanjenje u odnosu na februarske maksimume.

U Londonu, na ICE Europe berzi, robusta je dostigla oko 3.470 eura po toni, uz blagi rast od 0,6 posto početkom marta. Na azijskom tržištu, konkretno u Vijetnamu, cijena robuste početkom sedmice iznosila je oko 3.630 eura po toni, što je ujedno bio najniži nivo u tom periodu, uz sedmični pad od 7 do 8 posto.

U Europi, na tržištima poput poljskog, premium segment zadržava stabilnost. Tako se arabica iz Ruande (Gicumbi) prodaje po cijeni od oko 10,8 eura po kilogramu, dok robusta iz Ugande dostiže približno 5,68 eura po kilogramu, bez značajnijih odstupanja od uobičajenih vrijednosti.

Europsko tržište kafu u najvećoj mjeri nabavlja iz Brazila i Vijetnama, dok zemlje poput Indije, Kolumbije i država Centralne Amerike snabdijevaju specijalizirane segmente. Istovremeno, na snagu stupaju i strožiji zahtjevi usklađenosti kroz Uredbu Europske unije o krčenju šuma (EUDR).

Kretanja u izvozu i globalna ponuda

Kretanja na tržištu dodatno potvrđuju odnos ponude i potražnje. Vijetnam je zabilježio pad izvoza od 9 do 10 posto, ali je ukupna vrijednost porasla za više od 50 procenata, uz prosječnu cijenu od oko 5.700 dolara po toni. Do sredine godine izvoz je premašio 5,4 milijarde dolara, što ukazuje da je rast bio vođen cijenama, a ne količinama.

S druge strane, Brazil je u aprilu 2025. godine evidentirao pad izvoza zelene kafe od oko 32 posto, dok obilniji urod u sezoni 2025/26. ograničava dalji rast cijena fjučersa u 2026. godini.

U Indiji je proizvodnja u sezoni 2025/26. iznosila oko šest miliona vreća, usljed nepovoljnih vremenskih prilika. Ipak, vrijednost izvoza porasla je za 40 do 46 posto, premašivši 1,8 milijardi dolara, dok rast domaće potrošnje smanjuje raspoložive količine za izvoz.

Početkom 2025. godine zabilježen je snažan rast uvoza kafe, čaja, kakaa i začina u Europsku uniju, prvenstveno zbog viših cijena, dok su početkom 2026. uočeni signali njihovog mogućeg korigovanja.

Potražnja stagnirala, očekuje se oporavak

Kada je riječ o potražnji, ona je tokom 2025. stagnirala, kako je za Reuters izjavio Carlos Mera iz Rabobanke, iako je prije pandemije rasla po stopi od oko 2,3 posto godišnje. Prema njegovim očekivanjima, eventualni pad cijena mogao bi u 2026. godini potaknuti rast potrošnje od oko 2 posto.

Geopolitički faktori također mogu imati kratkoročni utjecaj. Sukobi na Bliskom istoku potencijalno utiču na azijske zalihe, prije svega kroz povećane troškove transporta i duže vrijeme isporuke.

Istovremeno, analitičari ukazuju na razlike između tržišta kafe i kakaa. Iako Brazil bilježi visok prinos, to ne mora automatski dovesti do značajnog pada cijena, budući da proizvođači raspolažu dovoljnim kapitalom i plasiraju robu postepeno, zadržavajući dio zaliha.

Potrošnja ostaje visoka uprkos cijenama

Uprkos visokim cijenama, globalna potrošnja kafe ostaje snažna. Procjenjuje se da više od 80 posto stanovništva u gotovo svim zemljama konzumira ovaj napitak. Najveći potrošači su zemlje Skandinavije, Finska, Norveška, Island, Danska, Nizozemska i Švedska, dok visoku potrošnju bilježe i Švicarska, Belgija, Luksemburg i Kanada.

U Bosni i Hercegovini godišnje se popije oko 1,5 milijardi šoljica kafe, pri čemu prosječna osoba konzumira približno četiri šoljice dnevno.