Kriza eura opet kuca na vrata

Brojni ekonomisti imaju isto mišljenje: postoji opasnost da evropska privreda još dugo bude u krizi. "U ovom trenutku imamo drugu vrstu krize eura", kaže ekonomski analitičar Robert Halver koji radi za banku Baader.

Nakon što se u proteklom periodu mnogo govorilo o dužničkoj krizi, u središtu sadašnjih diskusija je slaba konjunktura (rast privrede) u eurozoni.

U mnogim zemljama monetarne unije nisu poboljšani uslovi za poslovanje privrede. "Samo reformama se u pojedine zemlje mogu privući strane investicije i tako stvoriti sigurna radna mjesta", kaže Halver.

On strahuje da bismo u narednom periodu mogli doživjeti "povratak 'barbarskom' pravljenju dugova, u nadi da se na taj način može stabilizovati privreda". A to bi bilo veoma opasno.

Opasnije od stečaja banke Lehman Brothers

Ekonomista Max Otte je bio jedan od malobrojnih eksperata koji je još 2006. predvidio dolazak svjetske finansijske krize. On vjeruje da sadašnji pad konjunkture može da bude mnogo opasniji od bankrota banke Lehman koji se desio 2008.

"Prilikom izbijanja krize prije šest godine nastala je panika. Tada je moglo doći do raspada svjetskog finansijskog sistema. Tu krizu smo riješili intervencijom velikim količinama "jeftinog" novca", navodi Otte.

Nakon toga je izostalo sprovođenje strukturalnih reformi, a temeljni problemi ne samo da nisu riješeni, nego se nije ni počelo s procesom njihovog prevazilaženja.

Nagomilavanje negativnih trendova

To se sada sveti. Uz sve to se bilježi gomilanje negativnih trendova. Državni dugovi u Evropi su porasli. Jug kontinenta se nalazi u katastrofalnoj privrednoj depresiji i tamo se bilježi nezaposlenost od 50 odsto pa i više. Zakazala je politika kreiranja privrednog rasta.

"Privredni rat koji povrh svega vodimo sa Rusijom opterećuje prvenstveno Njemačku i Austriju. IS u Siriji i Iraku, te stanje na Bliskom istoku samo pogoršavaju raspoloženje", kaže Otte. Osim toga je politička nestabilnost u Evropi "konjunkturni poklon" za SAD: "Koncerni počinju da svoje investicije iz Evrope prebacuju u Ameriku."

Hans-Werner Sinn, predsjednik minhenskog instituta za istraživanje privrede Ifo, strahuje da će na djelu da bude dugogodišnje posrtanje privrednog sistema Evrope.

Nedavno je izjavio kako sadašnje stanje na jugu Evrope ne nagovještava da će se do izlaska iz krize doći na lagan način: "Kriza definitivno nije prošla."

Alarmirajući signali iz Italije

Institut Ifo je proteklih mjeseci zabilježio da je iz Italije povučeno kapitala koliko i prije dvije godine, uoči obećanja Evropske centralne banke da će početi da kupuje obveznice prezaduženih zemalja EU. U avgustu i septembru tako je povučeno 67 milijardi eura i to na način da banke nisu produžile postojeće kreditne aranžmane.

"To je signal za uzbunu koji pokazuje da je tržište kapitala krajnje uznemireno", tvrdi Sinn.

Evropska centralna banka je 2012. počela neograničeno da kupuje državne obveznice prezaduženih zemalja i tada je kriza ublažena. Nakon toga su države ponovo mogle da uzmu kredite uz niske kamate. To je, naravno, pozivnica za pravljenje novih dugova. Time su problemi odgođeni, ali ne i riješeni. I novi dugovi u određenom trenutku moraju da se plate, a to je sve teže.

"U međuvremenu postoje zemlje eurozone koje uzimaju nove kredite kako bi barem djelomično platili stare", kaže Robert Halver.

Odlučne mjere

Ovaj analitičar kritikuje međutim i politiku stroge štednje koju sprovodi njemačka vlada. Ona ne bi trebalo da se "robovski" drži cilja da se 2015. dođe do u potpunosti izbalansiranog državnog budžeta.

"Tokom 2008. smo jasno vidjeli kako se privredni zamah pretvara u recesiju", navodi Halver.

Hans-Werner Sinn i dalje zagovara radikalnu mjeru - otpis dugova pojedinim državama: "Mislim da politikom malih koraka nećemo ostvariti napredak u eurozoni."

Max Otte istovremeno smatra da je EU isuviše zavisna od SAD, odnosno da dozvoljava da joj drugi diktiraju poteze. Pri tome misli na anglo-američki pristup krizi koji podrazumijeva da centralne banke na tržište stalno "pumpaju" novac uz ekstremno povoljne kamate. Evropa ne smije više da ovakve mjere posmatra kao uzor za sebe, vjeruje Otte.

Rekonstrukcija monetarne unije

I Otte, baš kao i Sinn, zahtijeva sprovođenje odlučnih mjera. "Najvažnija stvar je da se promijeni konstrukcija na kojoj počiva euro." Stoga bi države na rubu eurozone odmah morale da izađu iz nje, ali da ostanu članice EU.

Pričekati i nadati se da će kriza da se riješi sama od sebe, nije ozbiljna opcija. Situacija je isuviše opasna, tvrdi Robert Halver: "Sada mora da se opali, a metak mora da pogodi metu. Ne smijemo dozvoliti zaoštravanje krize. U ekstremnom slučaju tako dovodimo u pitanje i opstanak eurozone."