Trgovci stalno dižu cijene hrane

Maloprodajne cijene u Bosni i Hercegovini tokom prošle godine nisu mirovale, “blagi” rast od 0,1 do 15 posto zabilježen je kad je riječ o prehrambenim artiklima i komunalnim uslugama, piše Avaz.

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, skok od 1,5 posto evidentiran je u januaru ove godine u odnosu na januar 2018. Agencija je prije nekoliko dana objavila da su u januaru, na godišnjem nivou, hrana i bezalkoholna pića skuplji, u prosjeku, za 0,8 posto, alkoholna pića i duhan za 5,1 posto, stanovanje i režijski troškovi za 3,4, zdravstvo za 2,3, prijevoz za 8,4 posto, rekreacija i kultura za 1,3, obrazovanje za 0,6, restoranske i hotelijerske usluge za 0,7 posto.

"Poređenja radi, u januaru ove godine, u odnosu na lani, potrošačke cijene zabilježile su, u prosjeku, rast za 0,1 posto",  saopćila je Agencija.

Tragom ovog izvještaja, uporedili smo cijene životnih namirnica u Federaciji tokom jedne godine, a za podatke smo uzeli mjesečne izvještaje koje objavljuje Ministarstvo trgovine.

Skočile su cijene tvrdog sira, piletine, junećeg mesa, meda...

Poređenja radi, kilogram piletine koštao je 2018. godine 4,50 KM, dok je sada 4,60 KM. Kilogram junetine stajao je 12,70 KM, a sada košta 13,11 maraka. Cijena tvrdog sira skočila je sa 11,70 KM na 12,53, a meda sa 16,60 KM na 17,60 KM po kilogramu.

Marin Bago, predsjednik Udruženja “Futura” iz Mostara, ogorčen je zbog svega ovoga.

"U udruženjima za zaštitu potrošača to zovemo “puzajuće poskupljenje”. Analizirali smo stalne skokove cijena. Evo, samo prošle godine voće je poskupjelo za 15, povrće za 12 posto… To su pokazatelji da imamo na djelu velika poskupljenja", kaže Bago.

Prema njegovim riječima, na sceni je prekomjerno ostvarivanje dobiti preko leđa građana.

"Istina, imamo tržišnu ekonomiju, slobodno formiranje cijena, svaki trgovac može istaknuti cijenu kakvu hoće. No, neko ko uvozi naveliko, ko kontrolira, u biti, promet, a mi proizvodimo 15 posto i uvozimo 85 posto hrane, jasno je da ekstra profitira. No, zna se koliko je poštena zarada na nekom proizvodu, a šta je “deranje kože”", ističe Bago.

Upozorava da ovakve situacije mogu spriječiti vlasti u kantonima.

"Lokalne zajednice su ime građana u trgovačkom odnosu s tržnim centrima. Oni imaju poluge kojima mogu da spriječe pljačku građana", kaže Bago.

 Udruženjima zbog finansija ruke vezane  

Marin Bago ističe da na području Federacije BiH djeluje pet-šest udruženja za zaštitu potrošača, ali da su im faktički ruke vezane.

"Udruženja bi morala svakodnevno biti na usluzi građanima. No, nemamo sredstva za rad. U situaciji smo da se moramo snaći kako znamo i umijemo, najčešće finansijsku pomoć tražimo od stranih donatora", kaže Bago.