Odlazak Glova iz BiH otvorio pitanje tržišta dostave koje raste bez preciznih podataka

Povlačenje Glova s tržišta Bosne i Hercegovine ponovo je otvorilo pitanje održivosti domaćeg tržišta dostave putem aplikacija i sposobnosti ovog sektora da dugoročno zadrži velike međunarodne platforme. Podaci koje je Fena prikupila ukazuju, međutim, da veličina tržišta nije jedini izazov. Djelatnost bilježi rast, a osim međunarodnih kompanija posluje i više domaćih i lokalnih platformi. Ipak, institucije nemaju precizne podatke o vrijednosti tržišta, broju aktivnih učesnika ni njihovim tržišnim udjelima. Istovremeno, ne postoji ni pouzdana evidencija o ukupnom broju dostavljača, dok njihov radnopravni položaj ostaje nedovoljno reguliran.

Državne institucije zasad nemaju metod kojim bi se precizno utvrdila veličina tržišta platformske dostave. Nije poznato ni koliko kompanija aktivno posluje u toj oblasti. Nijedna od institucija kojima se Fena obratila ne vodi zasebnu evidenciju platformi koje putem aplikacija organiziraju dostavu hrane i druge robe. Federalno ministarstvo trgovine nema poseban registar, dok Porezna uprava FBiH takve subjekte ne može statistički izdvojiti zbog različitih šifri djelatnosti. Konkurencijsko vijeće BiH, također, nije radilo analizu kojom bi bio utvrđen broj učesnika na ovom tržištu i njihovi udjeli.

Razvoj poslovnog modela platformske dostave očigledno je bio brži od prilagođavanja propisa, naročito u dijelu koji se odnosi na status ljudi angažiranih na poslovima dostave.

Glovo je 10. augusta okončao poslovanje u Bosni i Hercegovini, nakon što je na domaćem tržištu bio prisutan više godina. Kao razlog povlačenja kompanija nije navela gubitke niti neprofitabilnost poslovanja u BiH, već globalnu odluku o preusmjeravanju resursa i investicija prema ključnim tržištima s većim potencijalom za rast.

Zbog toga odlazak jednog međunarodnog igrača sam po sebi ne može potvrditi da je tržište dostave u BiH ekonomski neodrživo. Dostupni širi statistički pokazatelji, naprotiv, ukazuju na povećanje obima djelatnosti u koju se platformska dostava svrstava.

Problem nastaje zato što ti podaci ne omogućavaju da se izdvoji dio rasta koji se odnosi upravo na aplikacije za dostavu hrane i drugih proizvoda.

Iz Agencije za statistiku BiH kazali su Feni da važeća Klasifikacija djelatnosti BiH 2010. godine ne predviđa posebnu šifru za dostavu hrane i drugih proizvoda putem digitalnih platformi i aplikacija. Kompanije koje posluju u ovoj oblasti, između ostalog, registriraju se pod šifrom 53.20 – djelatnosti pružanja ostalih poštanskih i kurirskih usluga.

Podaci Agencije za statistiku BiH za širu oblast H53 – poštanske i kurirske djelatnosti – pokazuju da je u posljednjih nekoliko godina zabilježen snažan rast. Broj preduzeća i preduzetnika u toj oblasti povećan je sa 17, koliko ih je bilo 2020. godine, na 32 u 2024. godini, što predstavlja rast od oko 88 posto.

Rast je zabilježen i kada je riječ o zaposlenosti i prometu. Broj zaposlenih povećan je sa 6.772 na 8.106, dok je vrijednost prometa u istom periodu porasla sa 230,4 miliona na 386,4 miliona KM.

Ipak, obuhvat ovih podataka mnogo je širi od samog tržišta aplikacija za dostavu. U statistiku ulaze poštanske i kurirske djelatnosti u cjelini, pa se iz nje ne može utvrditi koliki dio tržišta zauzimaju platforme poput Glova ili domaće Korpe. Zbog toga statistički podaci potvrđuju rast šire djelatnosti, ali ne daju odgovor na pitanje kolika je vrijednost dostave organizirane putem aplikacija, koliki prihodi nastaju na tom tržištu niti koliko ljudi ostvaruje prihode radeći u toj oblasti.

Sličan problem postoji i u evidencijama Porezne uprave Federacije BiH.

Iz Porezne uprave za Fenu navode da se kompanije koje putem aplikacija dostavljaju hranu i drugu robu ne mogu izdvojiti kao zasebna kategorija. Razlog je to što dostava može predstavljati samo jedan segment poslovanja firmi koje su registrirane za trgovinu, ugostiteljstvo, informatičke ili druge djelatnosti.

Zbog takvog sistema nije moguće izraditi pouzdanu evidenciju ukupnog broja kompanija koje se bave ovom vrstom dostave niti utvrditi njihov ukupan fiskalni promet, osim ako se prethodno ne odrede konkretni porezni obveznici ili precizno definiraju šifre djelatnosti koje bi bile obuhvaćene analizom.

Trenutno, stoga, nema službenog podatka kojim bi se mogla iskazati ukupna vrijednost tržišta platformske dostave u Federaciji BiH.

Porezna uprava je ipak za četiri konkretna porezna obveznika koja su se bavila ili se još bave ovom djelatnošću izdvojila podatke o broju zaposlenih. Kod tih subjekata bilo je ukupno 111 zaposlenih 30. juna 2022. godine. Godinu kasnije broj je iznosio 74, tokom 2024. godine 120, u 2025. godini 146, dok su krajem juna ove godine evidentirana 114 zaposlena.

"Dostavljači mogu biti prijavljeni neposredno kod kompanije koja organizira dostavu, ali i kod partnerskih ili posredničkih firmi, pri čemu se upravo angažman preko posrednika u praksi pokazao kao češći model. Time radna snaga koja omogućava funkcioniranje platforme može biti raspoređena među više pravnih subjekata, pa se ni iz broja zaposlenih u samoj kompaniji ne može zaključiti koliko ljudi zapravo radi za određenu aplikaciju", navode iz Porezne uprave FBiH.

Kontrole koje su provedene posljednjih godina ukazuju i na nepravilnosti povezane s ovim načinom poslovanja.

Porezna uprava FBiH kontrolirala je pojedine porezne obveznike iz ovog sektora, a među najčešće evidentiranim nepravilnostima bili su angažiranje neprijavljenih radnika, neobračunavanje i neplaćanje poreza i doprinosa, kao i neevidentiranje ostvarenog prometa.

Nepotpuni podaci dostupni su i instituciji koja je zadužena za zaštitu tržišne konkurencije.

"Usluga posredovanja u online dostavi, zavisno od konkretnog slučaja, mogla bi se posmatrati i kao zasebno relevantno tržište u smislu prava konkurencije. To je posebno značajno nakon odlaska Glova. Ako se s tržišta povuče kompanija koja je imala značajan tržišni udio, takva promjena može povećati njegovu koncentraciju. Međutim, bez podataka o udjelima Glova, Korpe i drugih učesnika nije moguće izmjeriti koliki je efekat povlačenja jednog konkurenta", kazali su Feni iz ove institucije.

Konkurencijsko vijeće istovremeno upozorava na niz specifičnih rizika koje digitalne platforme mogu predstavljati za tržišnu konkurenciju. Među njima su ekskluzivni ugovori s restoranima, klauzule o paritetu cijena, netransparentne ili diskriminatorne provizije, kao i vještačko favoriziranje određenih ponuđača unutar same aplikacije.

"Odlazak Glova, stoga, smanjuje broj velikih učesnika na tržištu, ali stvarne posljedice po konkurenciju tek bi se mogle procijeniti kada bi bilo poznato koliko tržišta je kompanija kontrolirala i koliko su za preostale platforme restorani, trgovine i korisnici lako zamjenjivi", ističu.

Federalno ministarstvo trgovine navodi da važeći Zakon o unutrašnjoj trgovini i propisi kojima se uređuje zaštita potrošača već pružaju pravni osnov za elektronsku trgovinu. Kod prodaje na daljinu potrošaču moraju biti dostupne jasne informacije o cijeni, troškovima dostave, načinu plaćanja, roku i načinu isporuke te ostalim uvjetima prodaje.

Ipak, iz samog Ministarstva ukazuju na potrebu donošenja posebnog zakona kojim bi se sistemski uredili odnosi nastali razvojem digitalne trgovine.

"Federalna vlada je 16. jula utvrdila Nacrt zakona o elektronskoj trgovini, kojim bi se trebala preciznije definirati prava, obaveze i odgovornosti učesnika u online trgovini, dok je Prijedlog zakona o zaštiti potrošača upućen Parlamentu po hitnom postupku. Oba dokumenta trenutno se nalaze u parlamentarnoj proceduri", pojašnjavaju iz ovog ministarstva.

Odgovornost platforme ne može se, pritom, utvrđivati na isti način u svim poslovnim modelima.

Kako objašnjavaju iz Ministarstva, prvo je potrebno utvrditi kakvu ulogu platforma ima u konkretnom slučaju: da li samo povezuje trgovca i potrošača, posreduje pri realizaciji narudžbe, sama organizira dostavu ili direktno prodaje robu odnosno uslugu. Upravo od te uloge zavisi i odgovornost u situacijama kada dođe do problema s narudžbom.

Na nedostatak sistemskog praćenja ukazuje i činjenica da Federalno ministarstvo trgovine nema poseban registar platformi za dostavu, niti vodi objedinjene podatke o pritužbama potrošača koje se odnose isključivo na njih. U Ministarstvu, međutim, navode da takvih pritužbi ima značajan broj i da njihov broj kontinuirano raste.

Regulacija ove oblasti nije jednaka na području cijele Bosne i Hercegovine.

U Republici Srpskoj elektronske platforme su u dijelu trgovinskog zakonodavstva preciznije definirane. Zakon o trgovini RS iz 2019. godine elektronsku platformu izričito opisuje kao sredstvo putem kojeg pružalac usluge informacijskog društva povezuje strane koje elektronski trguju, uz mogućnost da preko platforme prodaje i vlastitu robu ili usluge. Kao jedan od oblika elektronske trgovine zakon posebno navodi i prodaju putem platforme koja povezuje trgovce i potrošače.

Oblast elektronskog poslovanja u RS-u dodatno je uređena Zakonom o elektronskom poslovanju, dok se od 2025. godine primjenjuje i novi Zakon o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj.

Profesorica na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i stručnjakinja za radno i socijalno pravo Jasminka Gradaščević-Sijerčić kaže za Fenu da zakoni o radu u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Brčko distriktu ne prepoznaju platformskog radnika niti posebno reguliraju radnopravni status dostavljača koji rade putem aplikacija.

"Govorimo o potpunoj pasivnosti zakonodavstva u tom pogledu", kaže Gradaščević-Sijerčić.

Prema njenim riječima, dostavljači se najčešće angažiraju preko posredničkih kompanija, odnosno takozvanih agregatora. Ukoliko takvi posrednici u stvarnosti imaju funkciju poslodavca, od njih bi se očekivalo da se tako i ponašaju te da s radnicima zaključuju ugovore o radu. Prema njenoj ocjeni, to se u praksi često ne dešava.

Pored toga, postoje i drugi oblici angažmana, uključujući privremene i povremene poslove, ugovore o djelu ili samostalno registrirane obrte. Takvi modeli, međutim, ne podrazumijevaju nužno ista prava koja proizlaze iz standardnog radnog odnosa.

Takav položaj može imati značajne posljedice po dostavljače.

Kada radni odnos nije formalno priznat, otežano je ostvarivanje punog obima prava koja uključuju plaću, uplaćene doprinose, zdravstveno i penzijsko osiguranje, bolovanje, godišnji odmor, ograničeno radno vrijeme i druge mehanizme zaštite koji pripadaju zaposlenim osobama.

"Njihov status apsolutno je u nekoj sivo-crnoj zoni. To više nije ni rad na crno, nego zaista jedna zona koja podrazumijeva da ste isključeni iz tih prava", upozorava Gradaščević-Sijerčić.

Poseban pravni izazov javlja se u situacijama kada platforma formalno tvrdi da nije poslodavac, dok istovremeno putem aplikacije određuje značajan dio načina na koji dostavljač obavlja posao. To može uključivati raspoređivanje narudžbi, usmjeravanje prema određenoj ruti, uticaj na radno vrijeme ili način ostvarivanja zarade.

Gradaščević-Sijerčić navodi da bi se u takvim okolnostima pred sudom moglo pokušati dokazati postojanje faktičkog, odnosno prikrivenog radnog odnosa. Međutim, upravo dokazivanje predstavlja jedan od ključnih problema.

"Dostavljač bi morao pokazati elemente kontrole i zavisnosti koji ukazuju da je, bez obzira na naziv ugovora ili formalnog posrednika, njegov rad u stvarnosti organiziran kao rad zaposlenika. Za pojedinca, posebno mladog radnika koji često nema dokumentaciju o načinu na koji algoritam upravlja njegovim poslom, to može biti izrazito teško", ističe profesorica.

Ni u Republici Srpskoj u ovom segmentu ne postoji posebno uređenje platformske ekonomije. Važeći Zakon o radu predviđa rad izvan prostorija poslodavca, uključujući rad na daljinu, kao i privremene i povremene poslove i ugovor o djelu, ali ne uspostavlja poseban režim za dostavljače kojima se posao dodjeljuje i čiji se rad nadzire putem digitalne platforme.

Domaći propisi time se u ovom području sve više razlikuju od pravca kojim se kreće Evropska unija. EU je usvojila Direktivu 2024/2831 o poboljšanju uvjeta rada putem digitalnih platformi. Direktivom je, između ostalog, uređeno utvrđivanje stvarnog radnog statusa osoba koje rade za platforme, a predviđena je i pravna pretpostavka zaposlenja kada postoje činjenice koje ukazuju na to da platforma ostvaruje kontrolu i usmjeravanje nad radnikom. Države članice Evropske unije imaju rok do 2. decembra ove godine da ova pravila prenesu u nacionalna zakonodavstva.