Imovina PIO/MIO FBiH: Milioni izgubljeni u haosu

A davno je bila 2010. godina

Polovinom te 2010. godine poslovni portal Akta.ba objavio je zanimljiv tekst (izvor: Dnevne novine „San“[1]), koji je nadugo i naširoko prezentirao imovinu[2] Zavoda PIO/MIO;

Za Akta.ba piše: Jasmin Omeragić, ekonomist i certificirani računovođa sa višedecenijskim iskustvom u praksi i teoriji finansija, računovodstva, poreza i revizije

Tada je bilo poznato da se ta imovina sastojala od: šest domova penzionera, (s time što su domovi u Sarajevu i Bihaću bili devastirani), zatim da se pitanje domova u Tuzli i Zenici rješavalo na sudu, te da se za (tadašnji) Hotel Neum (sadašnji Hotel „Grand“) zakonitost provedene dokapitalizacije - ispitivala. Hotel Ero u Mostaru bio je tada uknjižen na ime Zavoda PIO/MIO FBiH.

Pored navedenih domova, imao je Zavod tada i 135 poslovnih zgrada i prostora, ali su samo njih 73 bili uknjiženi kao vlasništvo Zavoda.

Dakle, imalo se tada raznih nekretnina "napretek", pa je u citiranom tekstu konstatirano i to da je Federalni zavod PIO/MIO posjedovao i 554 neotkupljena stana.

Sa ove vremenske distance veoma je zanimljivo čitati da je ta imovina prema procjenama vrijedila tadašnjih milijardu KM a, samo sticanja odnosa reda veličina radi, navedimo podatak da je Budžet Federacije Bosne i Hercegovine za tu - 2010. godinu isnosio 1,315 milijardi KM.

Međutim, i tada, bilo je pitanje - „čija je“ imovina, a „nepotpun“ je odgovor bio - ko je njome raspolagao

Naime, (primjera radi) niti jednim od šest domova – nije upravljao Zavod PIO/MIO!

Navodno, poduzimale su se neke aktivnosti, informirani su bili nadležni subjekti u FBiH (Vlada, Zajedničke službe Vlade, federalno Ministarstvo rada i socijalne politike, Tužiteljstvo FBiH, Finansijska policija, Antikorupcioni tim OHR-a), no stvari se nisu mijenjale, jer je svima, pa i rukovodstvu Zavoda, za indolentan odnos prema ovoj problematici pogodovala odluka visokog predstavnika o zabrani raspolaganja državnom imovinom. Za to vrijeme „neko“ je „gratis“ koristi(o) i hotele i domove penzionera, poslovne prostore i stanove u vlasništvu federalnog Zavoda PiO/MiO, jer je to (tvrdio je tadašnji direktor Zavoda PIO/MIO Bakir Mujić) bilo u interesu vladajućih stranaka koje su postavljale svoje kadrove na rukovodeća i upravljačka radna mjesta... Naveo je tadašnji direktor Federalnog Zavoda PIO/MIO i jednu „vrlo opasnu“ pojedinost, istaknuvši da se: „u popisu državne imovine koja je (tada) provedena u BiH u organizaciji visokog predstavnika nigdje uopće ne spominje velika imovina Zavoda PIO/MIO“.

Ni sa drugim poslovnim prostorima stanje nije bilo puno bolje!

Naime, za njih 13 bili su pokrenuti i vodili su se postupci pred nadležnim sudovima za utvrđivanje vlasništva, sedam poslovnih prostora (u Konjicu, Gračanici, Živinicama, Kaknju, Novom Travniku, Busovači i Tuzli) bili su evidentirani kao sporni, dok su sa 49 poslovnih prostora raspolagala udruženja penzionera - besplatno. Sve u svemu, Federalni zavod za MIO/PIO nije raspolagao poslovnim prostorima nad kojima je polagao pravo vlasništva, niti su isti služili za obavljanje radnih procesa, te se nisu koristili ni u neke druge svrhe; riječju bili su izloženi propadanju. Čak i po raspisivanim oglasima za izdavanje u zakup ili nije bilo prihvatljivih ponuda, ili, ako je i dolazilo do realizacije ugovora o zakupu, zbog neažurnosti u plaćanju zakupnine, ugovori o zakupu su se raskidali, dolazilo je do sudskih sporova, no i dobijeni sudski sporovi nisu se uspjeli naplatiti čak ni u postupcima prisilnog izvršenja. A radilo se o zakupu 10 poslovnih prostora (po jedan u Travniku, Kaknju, Kupresu, Žepču, Konjicu i Zavidovićima, te po dva u Bihaću i Sanskom Mostu).

Posebna je priča koja je vezana za podrum, prizemlje i tri sprata sveukupne površine 2.089,5 kvadratnih metara, koje je davne 1990. godine ondašnji SIZ PIO BiH od sarajevske fabrike čarapa "Ključ". kupio (i platio), a „posebnost“ ove priče upravo je u tome što „Ključ“ nikada nije predao kupljeni objekat. Tužilo se, sudilo se, i presudilo se u korist Zavoda, pa je onda "Ključ" uložio žalbu, te je u međuremenu Agencija za privatizaciju Kantona Sarajevo privatizirala fabriku čarapa „Ključ“, a u Kantonalnom sudu u Sarajevu se još i izgubio spis vezan za ovaj predmet, i sve skupa... „u originalu ispalo“ naša posla, jakako!

I, još nešto što neodoljivo podsjeća na realnost tranzicije i surovost svakodnevnice - bilo je i „lijepih“ 554 neotkupljenih stanova!

Tada, te davne 2010. godine, Federalni Zavod PIO/MIO imao je 554 neotkupljena stana, a radilo se o stanovima na koje su se mogle primijeniti odredbe Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova[3]. Od ukupnog broja tih stanova: u Sarajevskom kantonu ih je 216, Hercegovačko-neretvanskom 50, Zeničko-dobojskom 137, Unsko-sanskom 58, Srednjebosanskom 45, Tuzlanskom kantonu 38, Bosansko-podrinjskom šest, Hercegbosanskom tri i jedan u Zapadno-hercegovačkom.

Vrlo zanimljiva konstatacija tadašnjeg direktora Federalnog zavoda PIO/MIO odnosila se na njegovo „zapažanje“ da: „postoji i nekoliko stotina stanova u vlasništvu Zavoda koji su tada bili slobodni da se po Zakonu ponude na otkup radnicima Zavoda ili tržištu“, te da: „te stanove neko koristi bez naknade i/ili kirije“.

Je l' se šta promjenilo?

Poslijednjih dana mjeseca marta (tekuće godine) portali su se baš bili „raspisali“ povodom objavljenog popisa korisnika PIO imovine, pa nam se sukladno tome i „rodila“ želja za uspoređivanjem nekih podataka. Objavljeni popis[4] je službeni dokument Zavoda upućen 19.03.2026. godine Vladi Federacije BiH, a isti je Vlada prema Parlamentu FBiH „preusmjerila“ 24.03.2026. godine, a sve je posljedica poslaničkog pitanja, što će reći da do ovoga nije došlo „tek tako“ i iz nekih drugih općepotrebnih i općekorisnih pobuda i/ili potreba da se šira javnost Federacije i države BiH informira i o tome šta se to dešava sa davno stečenom imovinom iz minuloga rada. No, mi nismo rekli ni da je ovo pitanje pokrenuto iz dnevno-političkih razloga, ali u svakom slučaju - dobro je da se i to (sa)zna (ako ništa drugo).

U svom popisu PIO/MIO se najprije poziva na niz propisa prema čijim se (biva) odredbama dijelilo i prodavalo od 2005. do 2025. godine, pa se tu navode dva zakona, nekoliko pravilnika i sporazuma, a svi primjenjeni propisi datiraju još od „stare nam Juge“ (iz 1984, '87. i '89. godine), pa do mile nam BiH i konačnih rang listi iz 2016. godine. Za provođenje cjelokupnog postupka dodjele stanova za penzionere imenovane su prvostepene komisije (za nivo kantona) i drugostepene komisije za nivo Federacije BiH (u sastavu od po pet članova na period od četiri godine), s sve je, kaže se, „išlo“ na prijedlog Saveza udruženja penzionera i međukantonalnih udruženja penzionera.

Popis je razvrstan u dva tabelarna prikaza:

• u prvoj tabeli su navedeni stanovi po administrativnim službama Federalnog
  zavoda PIO/MIO (osim Orašja, Livna i Ljubuškog). Prema iskazanim podacima se može zaključiti da su isti dovoljno sadržajni, obzirom da se iz njih može saznati: ime kupca, datum rang liste, adresa i površina stana, datum dodjele, datum zaključenja kupoprodajnog ugovora, status kupca (radnik ili penzioner), kao i način plaćanja
  (certifikati ili novac), dok se

• u drugoj tabeli nalaze podaci o poslovnim prostorima i stanovima u vlasništvu Federalnog zavoda PIO/MIO koji su prodani putem Agencije za privatizaciju Federacije
  BiH. Ističe se da je sve urađeno na temelju međusobno zaključenog ugovora (PIO/MIO i Agencija), i to u skladu sa odlukama Upravnog odbora Federalnog zavoda PIO/MIO i Vlade FBiH.

Kada je riječ o podacima iz prve tabele, dozvolili smo sebi slobodu malo dublje i malo šire analize, jer se ipak radi o pozamašnom broju od ukupno 276 stanova, od kojih su 122 stana otkupili radnici, a 154 stana su otkupili penzioneri Zavoda. U strukturi plaćanja ipak je izdominiralo plaćanje novcem za ukupno 206 stanova, njih 56 je otkupljeno certifikatima, dok je 14 stanova plaćeno u ratama.

Prema lokaciji, najveći broj stanova odnosi se na Kantonalnu administrativnu službu Zenica (njih 81), slijedi Sarajevo sa 72 stana, zatim Središnja administrativna služba sa 44 stana, Travnik sa 27, Tuzla sa 25 stanova, te Mostar sa 17, Bihać sa 6 i Kantonalna administrativna služba Goražde sa 4 stana.

Istina, nema podataka o knjigovodstvenoj ili pak prodajnoj (ostvarenoj i naplaćenoj) vrijednosti ovih stanova, mada bi, s aspekta hroničnog deficita novca za penzije, bilo itekako značajno (sa)znati kolika su novčana sredstva ostvarena od svih onih 206 stanova koji su otkupljeni za novac. Ipak, recimo bar informativno, da su prema revizijskom izvještaju za 2021. godinu stanovi Federalnog zavoda PIO/MIO (zbirno u glavnoj knjizi) bili iskazani u iznosu od 12.408.852 KM, dok su u pomoćnoj evidenciji stanovi se vodili pojedinačno po nosiocima stanarskog prava. Napominje se i to da su vrijednosti u centralnu knjigovodstvenu evidenciju preuzete prilikom spajanja Društvenog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Bosne i Hercegovine (DF PIO BiH) i Zavoda penzijskog i invalidskog osiguranja Mostar u jedinstven Federalni zavod.

Nismo sigurno da li se može pronaći poveznica između vrijednosti stanova iskazanih u glavnoj knjizi i konstatacije revizije u izvještaju za 2023. godinu, u kojoj se kaže: „Dugoročni plasmani iskazani u iznosu od 574.981 KM odnose se na ugovore o kupoprodaji stanova i ugovore o stambenim kreditima datih zaposlenima Federalnog zavoda za adaptaciju i rekonstrukciju stanova u njihovom vlasništvu“. Slijedi i kratko obrazloženje: „Federalni zavod zaključio je ugovore o kupoprodaji stanova sa penzionerima i zaposlenicima u ranijem periodu, na osnovu Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova, kojim je prema utvrđenoj cijeni stana definisana otplata u 10 jednakih godišnjih rata sa 1% godišnje kamate“. Revizori su tom prilikom utvrdili da se kontinuirano prate uplate rata koje proizilaze iz zaključenih ugovora, te da se, u slučaju kašnjenja plaćanja, prema dužnicima poduzimaju pravne radnje, a da su određeni ugovori i poništeni.

Ipak, kako bilo da bilo (a kako bi se stekao bolji uvid u sveukupnu strukturu), prezentirati ćemo i tabelu otkupljenih stanova sa više ostalih pojedinačnih podataka:

Lokacija	Ukupan broj stanova	Kupac		Način plaćanja
		radnici	penzioneri	novac	certifikati	otplata na rate
Središnja administrativna služba	44	44	-	30	6	8
Kantonalna administrativna služba Sarajevo	72	36	37	56	14	2
Kantonalna administrativna služba Zenica	81	10	71	71	10	-
Kantonalna administrativna služba Tuzla	25	9	16	5	20	-
Kantonalna administrativna služba Travnik	27	5	22	23	4	-
Kantonalna administrativna služba Mostar	17	11	5	14	2	1
Kantonalna administrativna služba Bihać	6	4	2	4	-	2
Kantonalna administrativna služba Goražde	4	3	1	3	0	1
Ukupno:	276	122	154	206	56	14

Druga tabela objavljenog popisa tretira ukupno 21 prodati poslovni prostor i/ili stan, jer iz tabele se ne može za sve nekretnine sa sigurnošću odgonetnuti o čemu se zapravo radi. Ono što je iz tabele očigledno, zapravo je lokacija ovih nekretnina, pa su tako:

• u Travniku prodane tri nekretnine u ukupnoj površini od 652,24 metra kvadratna, u čemu je dominantna prodaja 509,24 m² firmi Eskimo 52 d.o.o. Travnik za iznos od 314 hiljada KM;

• u Livnu, Žepču i Ljubuškom je prodana po jedna nekretnina u ukupnoj površini od 160,65 m² ;

• u Kaknju je prodana jedna nekretnina ukupne površine 563 m², a radi se o kupcu Kakanj Petrol d.o.o. iz Kaknja, a vrijednost prodaje bila je 735.442,02 KM;

• na lokalitetu Sarajeva prodano je šest nekretnina ukupne površine od 17.802 m², s time što se 17.611 m² odnosi na Dom Penzionera Nedžarići, koji je prodan kupcu Monting d.o.o. iz Visokog za iznos od 20 miliona i 100 hiljada KM;

• u Bosanskoj Krupi je prodano sedam nekretnina u ukupnoj površini od 288 m², te je

• u Mostaru Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona od Federalnog Zavoda PIO/MIO kupila Hotel Ero Mostar ukupne površine 4.247 m² za iznos od 10.550.144 KM.

Ove prodaje su se desile u periodu od mjeseca aprila 2014. godine do mjeseca marta 2023. godine, prodano je ukupno 23.713,89 m² (po lokaciji i površini) veoma vrijednih nekretnina, a iz te „trgovine“ ukupno ostvarena zarada Zavoda PIO/MIO iznosila je 32.295.571,02 KM, ili prosječnih 1.361,88 KM/m².

Neki bi rekli: malo, no većina bi se ipak složila s onom „starom“: bolje išta nego ništa!

No, hajdemo provjeriti šta je prije objavljenog popisa pisalo u zvaničnim (i dostupnim) revizorskim izvještajima?

Prema javno dostupnim informacijama[5] iz izvještaja Ureda za reviziju institucija Federacije BiH, građevinske objekte Federalnog zavoda PIO/MIO čine poslovni prostori nabavne vrijednosti od 63,5 milona KM, s napomenom da je vrijednost građevinskih objekata smanjena za iznos od 12,3 milona KM (a to su stanovi koji su u fazi otkupa i stanovi za koje još nije izvršen otkup), ali da, osim isknjižavanja po osnovu prodaje, na ukupnu knjigovodstvenu vrijednost građevinskih objekata uticala su i (neka) preknjiženja u vanbilansnu evidenciju, (navodno) dok se ne steknu uslovi za pojedinačno evidentiranje u pomoćnoj evidenciji.

Međutim, Ured za reviziju federalnih institucija je utvrdio da Federalni zavod u svojim pomoćnim evidencijama ima uknjiženih 125 poslovnih prostora koje uglavnom koriste središnja i kantonalne administrativne službe i ispostave, ali i udruženja penzionera, no samo za polovinu tih nekretnina (njih 63) Federalni zavod je upisan kao vlasnik.

Federalni revizori još kažu, da u bilansu stanja na dan 31.12.2023. godine (jer „svježiji“ podaci nisu javno dostupni) evidentirano je 116 poslovnih prostora od kojih je za 36 iskazana sadašnja vrijednost u iznosu (skromnih) 5,3 miliona KM, ali ni za to Federalni zavod ne posjeduje dokumentaciju o vlasništvu ili pravu korištenja stalnih sredstava?!

Istina, revizori već duži niz godina (između ostalih preporuka – izgleda uzalud) „preporučuju“ da bi Zavod PIO/MIO trebao osigurati validnu dokumentaciju o vlasništvu ili pravu korištenja poslovnih prostora iskazanih u poslovnim knjigama Federalnog zavoda.

Valja napomenuti, da revizori u svome izvještaju spočitavaju Federalnom zavodu za PIO/MIO i činjenicu da, iako je Federalni zavod bio obavezan izvršiti revalorizaciju stalnih sredstava za 2022. godinu, nije postupio po datoj preporuci, (a iz Zavoda kažu: tehnički uslovi im nisu bili obezbijeđeni). Naime, ističe se: da je tada (ali nije) izvršena revalorizacija, početna stanja (istina ukupnih) stalnih sredstava na dan 01. 01. 2023. godine bila bi iskazana više za najmanje 11,6 miliona KM, koliko bi iznosilo povećanje stalnih sredstava u visini zvanično objavljene stopa rasta cijena u 2022. godini...

No, „sad je kasno za novi početak“, jer izmjenom podzakonskih propisa prestala je obaveza revalorizacije, te je i propuštena prilika da se stanja u poslovnim knjigama bar malo približe tržišnim vrijednostima.

I, još samo nekoliko podataka iz izvještaja revizije, jer se i oni tiču nekretnina Federalnog zavoda PIO/MIO; Radi se o imovini koja je devastirana ili se za nju vodi sudski postupak, a ista je iskazana u iznosu od 18.635.194 KM. Ova imovina odnosi se na: Dom penzionera koji nije u funkciji u Bihaću (9.701.843 KM), zatim 27 poslovnih prostora koje koriste klubovi penzionera (6.207.906 KM), poslovni prostor „Ključ Šik“ Sarajevo (1.562.567 KM), poslovni prostor - Đački dom „Enver Šiljak“ Tuzla (1.083.548 KM), te na poslovne prostore u Novom Travniku, Gračanici, Živinicama i Konjicu (79.330 KM).

I na kraju, šta se iz svega može zaključiti?

Ništa posebno!!!

Preostalo nam je još samo pitanje za milion dolara: ima li iko da zna stvarni i potpuni popis nekretnina kojima raspolaže Federalni zavod PIO/MIO, te zna li iko kolika je trenutno stvarna vrijednost tih nekretnina?