(Ne)digitalizacija u FBiH: Kako putuje prijava osiguranika između Porezne i Zavoda

Novinar Šemsudin Skejić podijelio je sredinom maja na društvenim mrežama opis svog jutra provedenog između Porezne uprave Federacije BiH, Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo i poslodavca. Pokušavao je samo ostvariti pravo na zdravstveno osiguranje nakon promjene poslodavca. Iako je sve administrativne korake završio na vrijeme, sistem mu je rekao da nije osiguran.

Njegov slučaj nije izolovan. Predstavlja simptom problema koji se godinama provlači kroz dvije institucije čije baze podataka, kako same tvrde, „međusobno automatski razmjenjuju informacije“. U pokušaju da utvrdimo gdje je tačno zakazao sistem, Akta.ba je odgovore tražila i od Porezne uprave Federacije BiH i od Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo. Dobili smo dva opširna odgovora i jednu kontradikciju koja ostaje nerazriješena.

Hronologija jednog slučaja

Skejić je za Akta.ba potvrdio sljedeću hronologiju događaja:

1. maj 2026. — Poslodavac podnosi prijavu radnika na obavezno zdravstveno osiguranje.

13. maj 2026. — Porezna uprava Federacije BiH obrađuje prijavu. Kako mu je rečeno na šalteru, kasnili su zbog opterećenosti.

15. maj 2026. — Skejić odlazi u Zavod zdravstvenog osiguranja KS. Službenik mu saopštava da u sistemu nije evidentiran kao osiguran i upućuje ga nazad u firmu i Poreznu — da donese dokaze da su one "obavile svoj posao".

Nakon obilaska firme i Porezne uprave, gdje je dobio potvrde da je sve završeno, Skejić se istog dana vraća u Zavod. Tamo mu službenik objašnjava da fajl s podacima o njemu jednostavno još nije stigao u njihov sistem, te mu obećava da će predmet riješiti ručno i obavijestiti ga telefonom.

Između tačke u kojoj je Porezna uprava završila obradu (13. maj) i tačke u kojoj je osiguranik fizički došao u Zavod (15. maj) protekla su dva radna dana. Po proceduri koju opisuje Porezna uprava, to bi trebalo biti više nego dovoljno da podaci budu vidljivi kantonalnom zavodu.

Šta kaže Porezna uprava FBiH

Iz Porezne uprave Federacije BiH u opširnom pisanom odgovoru za Akta.ba poručuju da sistem razmjene podataka sa zavodima zdravstvenog osiguranja postoji, funkcioniše i da je automatizovan već više od šesnaest godina. Tvrdnja da bilo šta u tom procesu ovisi o pojedinačnoj akciji službenika, prema njihovom odgovoru, nije tačna.

Polazna tačka njihovog objašnjenja je Jedinstveni sistem registracije, kontrole i naplate doprinosa, informaciona platforma uspostavljena Zakonom iz 2011. godine, koja, kako navode, povezuje informacione sisteme Porezne uprave, Federalnog zavoda PIO/MIO, Federalnog zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja sa svih deset kantonalnih zavoda, Federalnog zavoda za zapošljavanje sa svih deset kantonalnih službi, te Federalnog zavoda za statistiku. Kroz isti sistem, dodaju, razmjenjuju se i podaci o radnicima koji su rezidenti Federacije BiH a zaposleni u Republici Srpskoj ili Brčko Distriktu.

Mehanizam, kako ga opisuju, izgleda ovako: prijava koju poslodavac uredno i s tačnim podacima podnese tokom radnog dana procesuira se u Poreznoj upravi tog istog dana, a po završetku radnog vremena sistem automatski generiše elektronske fajlove koji se prosljeđuju svim korisnicima, uključujući kantonalne zavode zdravstvenog osiguranja. Prema njihovoj formulaciji, kantonalni zavodi imaju dostupne informacije „i prije formalne razmjene fajlova nakon završetka radnog vremena“.

Na konkretno pitanje zašto razmjena, prema iskustvu osiguranika sa šaltera, ovisi o tome da li je službenik kliknuo „export-import“, odgovor je kategoričan:

"Navedena tvrdnja nije tačna. Ukoliko je prijava uredno podnesena od strane poslodavca, sa tačnim i potpunim podacima, te procesuirana u informacionom sistemu Porezne uprave Federacije BiH, bilo putem elektronske prijave ili unosom pisanog obrasca, ne postoji potreba za dodatnim ručnim aktivnostima službenika poput ’klikanja exporta’.“

Suština njihovog stava sažeta je u jednoj rečenici, koja se odnosi na osiguranike koji ostaju bez zdravstvene zaštite jer „fajl nije importovan“:

"Smatramo važnim naglasiti da se, ukoliko takvi slučajevi postoje, najvjerovatnije radi o pojedinačnim izuzecima koji imaju konkretan uzrok, a ne o sistemskom problemu funkcionisanja razmjene podataka", navode iz Porezne uprave FBiH za Akta.ba

Drugim riječima, sistem radi. A ako u njemu nešto i zapne, to je, prema Poreznoj upravi, izuzetak.

Šta kaže Zavod zdravstvenog osiguranja KS

Iz Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo Akta.ba je dobila odgovor koji u suštini potvrđuje verziju Porezne uprave, sistem jeste automatizovan, ali uz važno ograničenje. Naime, kantonalni zavod, prema sopstvenom opisu, ne može ništa preuzeti dok podaci ne stignu od Porezne uprave i Federalnog zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja.

Dinamiku razmjene opisuju ovako: prijave koje Porezna uprava unese i obradi tokom dana prosljeđuju se Federalnom zavodu u kasnim večernjim ili ranim jutarnjim satima, kantonalni zavod ih preuzima ujutro i, kako tvrde, obrađuje u roku od trideset minuta. Iz toga slijedi i njihov odgovor na pitanje zašto građanin koji je sve uredno završio mora dolaziti na šalter: ne bi trebao, ali kad podaci ne stignu na vrijeme, problem nije kod njih.

Pozicija Zavoda počiva na jednoj tehničkoj tvrdnji, da nemaju samostalan uvid u podatke prije nego što ih Porezna obradi i proslijedi:

"Zavod zdravstvenog osiguranja KS nema mogućnost samostalnog pristupa, izmjene ili preuzimanja podataka prije nego što ih unese, obradi i proslijedi Porezna uprava Federacije BiH kroz Jedinstveni sistem. U situacijama kada dolazi do kašnjenja u evidentiranju statusa osiguranja, isto je najčešće povezano s kašnjenjem u fazama unosa i obrade podataka u okviru Jedinstvenog sistema, odnosno s postupcima koji prethode dostavljanju podataka kantonalnim zavodima", pojašnjeno je.

Postoji, kako dodaju, i izuzetna procedura kakva je primijenjena u Skejićevom slučaju. Kada uposlenici Zavoda u sistemu ne vide osiguranika, a on donese potvrdu poslodavca i potvrdu Porezne uprave da je zahtjev obrađen, vrši se ručni unos. Naknadno, kad fajl konačno stigne, obrasci se međusobno povezuju. Trošak takve ručne obrade, prema Zavodu, ne postoji — sistem je, navode, automatizovan, a oni samo preuzimaju ono što im stigne.

Najjasniji je, međutim, njihov odgovor na pitanje gdje treba tražiti odgovornost za zastoje:

"Za pitanja koja se odnose na zaprimanje, obradu i pravovremenost unosa podataka u Jedinstveni sistem, kao i eventualne zastoje u tim fazama, nadležna je Porezna uprava Federacije BiH, kao institucija kod koje se vrši inicijalni unos i kontrola podataka.“

Drugim riječima, obje institucije tvrde da sistem funkcioniše, ali Zavod jasno kaže da, kad zakaže, zakaže kod Porezne uprave.​

Gdje se priče sudaraju

Ako se postave jedna pored druge, dvije verzije sistema izgledaju ovako:

Porezna uprava FBiH: Prijave koje su tokom radnog dana procesuirane automatski se nakon kraja radnog dana prosljeđuju svim korisnicima sistema, uključujući kantonalne zavode. Slučajevi u kojima osiguranik nije vidljiv u sistemu su "pojedinačni izuzeci" sa konkretnim uzrokom, a ne sistemski problem.

Zavod zdravstvenog osiguranja KS: Podaci koje Porezna uprava obradi tokom dana prosljeđuju se Federalnom zavodu "u kasnim večernjim ili ranim jutarnjim satima", a kantonalni zavod ih preuzima ujutro. Ako osiguranika ne vide, "nadležna je Porezna uprava", jer se obrada i prosljeđivanje tamo odvija.

U Skejićevom slučaju, Porezna uprava FBiH je obradu završila u srijedu, 13. maja. Po pravilu koje opisuju obje institucije, fajl je trebao biti generisan iste te večeri, a već u jutarnjim satima u četvrtak 14. maja vidljiv kantonalnom zavodu. Skejić je u Zavod otišao u petak, 15. maja — dakle dva radna dana nakon obrade. Fajla još uvijek nije bilo.

Kako bi se utvrdilo je li zakazao sistem ili pojedinac, da li je Porezna uprava obradila ali nije generisala/poslala fajl 13. maja, ili je fajl poslan ali ga Federalni zavod nije proslijedio kantonalnom, Akta.ba je Poreznoj upravi postavila i konkretno potpitanje: kada je tačno poslan fajl za osiguranika Skejića. Odgovor je bio sljedeći:

"S obzirom da se navedeno pitanje odnosi na konkretnog poreznog obveznika, obavještavamo Vas da Porezna uprava ne može dostaviti odgovor, jer se tražene informacije u smislu člana 3. stav 4. Zakona o Poreznoj upravi Federacije BiH smatraju poreznom tajnom i iste se ne mogu javno objavljivati bez prethodne saglasnosti poreznog obveznika."

Digitalizacija koja zaostaje decenijama

Na slučaj se osvrnuo i demografski analitičar Adnan Ferhatbegović, koji se već desetljeće bavi pitanjima digitalizacije javnog sektora. Za njega je priča Šemsudina Skejića samo simptom mnogo dubljeg problema, činjenice da dvije instance iste države ne mogu efikasno komunicirati međusobno.

"U suštini, priča se svodi na to da dvije instance države, u ovom slučaju Zavod zdravstvenog osiguranja i Porezna uprava, razmjenjuju informacije na način gdje efikasnost ovisi o tome da li su dva zadužena radnika kliknuli export-import. Ponavljam, radi se o dvije firme istog vlasnika, države, tj. nas. Znači, komunikacija unutar iste kuće ne valja", kaže Ferhatbegović.

Da bi pojasnio razmjere apsurda, poseže za poređenjem. Već 32 godine funkcioniše online trgovina u kojoj se podaci razmjenjuju između sistema lociranih na različitim kontinentima. Banke kupca i prodavca, pošte, online platforme, niko od njih ne traži od kupca da donese papir kao dokaz uplate, niti čeka da neko klikne „export“. Štaviše, u realnom vremenu može se pratiti gdje se nalazi paket koji putuje preko pola svijeta. A u jednoj državi, između dvije ulice u Sarajevu, fajl o osiguraniku putuje danima.

Razlog tom zaostajanju Ferhatbegović vidi u kadrovskoj politici: "Svih ovih decenija vladajuće političke elite i njihovi kadrovi koje postavljaju po kriteriju podobnosti, a ne stručnosti, nisu u stanju da do kraja digitaliziraju dijelove javnog sektora". Procjenjuje i da ne postoje znaci da će se to uskoro promijeniti, problem, kako kaže, političke "elite" ne tretiraju kao prioritet.

Digitalizacija bi, ističe, imala i fiskalni efekat. Otpala bi potreba za hiljadama radnih mjesta na kojima se podaci ručno prenose s jedne gomile na drugu i provjeravaju papiri koje je susjedni šalter već izdao. Pri tom, naglašava, ne bi bilo potrebe za otpuštanjima, starosna struktura zaposlenih u javnoj upravi takva je da bi se prirodnim odlivom broj uposlenih smanjio za nekoliko godina, a značajna sredstva oslobodila u budžetu.

Šta na kraju ostaje

Obje institucije tvrde da sistem funkcioniše. Obje tvrde da je razmjena automatska. Obje upozoravaju da je problem, ako postoji, "pojedinačni izuzetak".

Šemsudin Skejić je svoj problem na kraju riješio. Riješio ga je tako što je proveo radni dan trčeći između tri šaltera, što je posegnuo za potvrdama koje, ako je vjerovati objašnjenju Porezne uprave, ne bi trebale postojati kao papirni dokaz. Riješio ga je tako što je službenik u Zavodu izvršio "ručni unos" — proceduru koja, prema istom Zavodu, ne postoji kao trošak, ali u praksi postoji kao radnja.

Ostaje pitanje koliko ljudi mjesečno prolazi isti put između firme, Porezne i Zavoda. Koliko njih shvati da nemaju zdravstveno osiguranje tek kada se razbole. I koliko njih, suočenih s istom procedurom, jednostavno odustane.

Skejić kaže da cilj objave nije bio samo olakšanje, nego da potakne nešto. Zato objave treba pisati s nekim dostojanstvom.

"Često na Facebooku, iznervirani, vrijeđamo te institucije, i onda je teško očekivati neku pozitivnu reakciju. Drago mi je ako sam ovom objavom, potaknuo neko rješavanje", zaključio je.