Anida Kapo, dizajernica: Svi mi imamo potrebu za afirmacijom u okolini

Želja Anide Kapo oduvijek je bila da bude dizajnerica ekstremnih zabavnih parkova, pogotovo 'tunela smrti', budući da je, kako kaže, 'odrasla' na crtiću Beetlejuice.

Kasnije je maštala o tome da bude spisateljica, rediteljica, pjevačica, model... no, kako su godine prolazile i kako je okolina u kojoj živi, kako kaže, i dalje 'stajala na jednom mjestu', shvatila je da ne može studirati inženjering/dizajn za zabavne parkove u Sarajevu.

Budući da je srednju školu završila sa 17 godina, roditelji joj nisu dopustili da ide studirati vani, stoga odlučuje upisati produkt dizajn na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, gdje je i diplomirala sa radom Igralište za djecu i odrasle.

Moda joj je, kako kaže, oduvijek bila hobi, a kako je vidjela da se 'vrata za nju i igrališta nisu otvarala', odlučila je posvetiti se više ovoj oblasti.

Samoj sebi je šila mnogo odjevnih predmeta, oblačila se neobično i uvijek bila primjećena zbog toga, a nekad u srednjoj školi je počela, priča, njena opsesija sa motorima, te je sebi tada od džeparca i pomoći roditelja sašila kožno odijelo za motor - svoju prvu kreaciju.

''Naravno, ja sam je crtala, a krojač šio jer je koža jako težak materijal i potrebne su posebne mašine za šivenje. Nakon te jakne uslijedilo je još nekoliko bajkerskih i rokerskih jaknica i tu je sve počelo. Ljudi su me zaustavljali na ulici pitali gdje sam kupila te jakne, nudili mi novac da ih otkupe, simpatisali me na osnovu njih ili izbjegavali zbog njih - postao je to moj statement- kožna jakna'', priča mlada umjetnica za Radiosarajevo.ba.

Anida priča kako je tih godina dosta putovala po Beču, Trstu, Koelnu, Hanoveru, te na kraju i u Berlinu, a ljudi su je konstantno zaustavljali i pitali gdje je kupila jaknu.

''Nudili su mi 600 eura da je prodam, no bila je zima, pa sam ipak odbila tu ponudu. Po povratku mi je jaknu otkupila jedna prijateljica, i onda su počeli i nju da zaustavljaju - tad je već nekako bilo jasno kuda trebam da idem.''

Priča o vuku u janjećoj koži

Prva samostalna revija Anide Kapo održana je prošli mjesec u galeriji Collegium Artisticum u Skenderiji.

Radi se o kolekciji pod nazivom Wear Wolf, koju čine odjevni predmeti od kože, koji su ''jako ekstravagantni i smjeli, a ipak nosivi''.

Njeni najdraži dizajneri su Gareth Pugh, Rick Owens, Nicolas Andreas Taralis, te Jeffrey Campell. Kada su u pitanju domaći dizajneri, kaže da izuzetno cijeni Milana Senića, koji joj je i jako dobar prijatelj, kao i sve one koji su obrazovani u ovoj oblasti, no dodaje kako ne bi voljela surađivati ni s kim sa bh. modne scene.

Logo i vizuelni identitet branda uopće, dio su Anidinog magistarskog rada koji je prije sedam dana uspješno odbranila na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, na odsjeku za grafički dizajn.

''Moja osnovna ideja vodilja je metamorfoza, preobrazba, ideja čopora - budući da je logo brenda glava vuka. Volim kožu, a najbolja, najkvalitetnija i najudobnija koža je janjeća, ispod koje se krije vuk. Vuk mijenja dlaku, ali ne i ćud. Mi o vuku, a vuk na vrata... taj vuk je baš faca'', priča Anida.

Ona ističe kako joj je cilj da dovede bar djelić savremene mode u ovaj grad, a smatra da 'naši' ljudi generalno nemaju hrabrosti da budu drugačiji - ''nisu ekstravagantni i ne oduzimaju dah''.

''Svi mi imamo potrebu za afirmacijom u okolini: pozorište ne postoji bez publike, a odjeća je to što nas pokazuje u jednoj slici, ljudi nas procjenjuju na osnovu toga. Šta vi mislite o nekome ko hoda u trenerci subotom naveče?'', ističe Anida, dodavši kako je svjesna toga da je BiH neplodno tlo za modu, no ipak se nada da će vrijednost njene kolekcije biti prepoznata izvan granica naše zemlje.

''Želim da se budući vlasnici mojih stvari osjećaju samouvjereno i čak pomalo opasno, da dožive transformaciju kad obuku te stvari'', zaključuje mlada umjetnica.