Bivša balkanska prvakinja u atletici Prijedorčanka Dušanka Topić-Šaponja (66), koja je bila brža i od voza "ćire", i danas sanja olimpijski san i atletske staze, koje je napustila zbog ljubavi. Ona je pobijedila na Balkanijadi u Sofiji 1962. godine, kada je stazu dugu 800 metra pretrčala za minut i 59 sekundi.
Bio je to tada neosporan rekord i na evropskom i na svjetskom nivou. "Ponosna sam činjenicom da je moj rekord na Balkanijadi u Sofiji još u vrhu sportskih rezultata. Sadašnji atletskli rekord na 800 metara je minut i 58, samo sekund razlike od mog rekorda prije 50 godina, ali sekund je u atletici vječnost", ističe Topić-Šaponja.
Zahvaljujući toj pobjedi, dvije godine kasnije, sa nepunih 18 godina, iz prijedorskih Baltinih bara pozvana je da se takmiči na Olimpijadi u Tokiju. Nije otišla na svjetsko takmičenje u atletici, jer se samo dva dana prije leta iz Beograda za Tokio udala u Prijedoru.
"Ljubav je bila presudna. Nekoliko dana prije najvećeg sportskog takmičenja zaprosio me moj Slavko. Nisam se mnogo nećkala, mada mi se smiješila zavidna svjetska atletska karijera. Udala sam se bukvalno uoči Olimpijade u Tokiju 1964. godine", priča Topić-Šaponja.
Priznaje da je tom svojom odlukom šokirala i prijatelje i sportsku javnost. "Nisam se pokajala. Umjesto mene na Olimpijadu u Tokio otišla je Vera Nikolić, koja je poslije osvajala zlatne medalje na evropskim prvenstvima u Budimpešti i Helsinkiju. Kada sam se prije nekoliko godina susrela s njom u Prijedoru, kazala mi je da svoj uspjeh može zahvaliti meni. Da nisam odustala od takmičenja, ko zna šta bi s njom bilo. Tako sam Nikolićevoj, divnoj ženi i sportistkinji, dala vjetar u leđa", priča Topić-Šaponja.
Njen atletski san o trijumfu počeo je kada je imala samo 15 godina. "U školi su prepoznali moj talenat, ali tada nije bilo treninga i nije se ni znalo šta je atletika. Prijedor nije imao ni asfalt, a kamoli atletsku stazu. Trenirala sam zahvaljujući vozu, tadašnjem `ćiri`. Sva djeca su u školu išla ćirom, a ja sam trčala pored pruge. U školu sam stizala mnogo prije njih, jer sam bila brža od ćire", kaže Topić-Šaponja.
Dodaje da je, kada je postala rekorderka na Balkanijadi zbog nemogućnosti da napreduje u Prijedoru premještena u Beograd, u Atletski klub Crvena zvezda. "Bila sam najmlađa takmičarka u Sofiji, a iza sebe sam ostavila tadašnje neosporne atletske zvijezde Njemicu i Italijanku", ističe Topić-Šaponja, čije ime i danas stoji među Zvezdinim zvijezdama u Beogradu.
Nakon Balkanijade, uspješne sportiste među kojima je bila i Topić-Šaponja, primio je i predsjednik SFRJ Josip Broz Tito. "Ne znam da li sam bila ponosnija kada je u Sofiji svirana himna Jugoslavije zahvaljujući mojoj pobjedi ili kada sam prvi put vidjela Tita. Ta dva događaja zauvijek ću nositi u srcu", priča Topić-Šaponja, koja je u Prijedoru završila srednju školu i postala kuvarica.
Dodaje da je njen sin Dragoslav bio vrhunski rukometaš u Crvenoj zvezdi, a da se njena kćerka Dragana zaljubila, udala i napustala rukomet. "Ipak, najvažnija mi je srećna i zadovoljna porodica", ističe Topić-Šaponja. Dodaje da prati sve sportske događaje i svjetska takmičenja od atletike do fudbala i da zna sve rezultate.
Njen suprug Slavko Šaponja kaže da je srećan što se Dušankom oženio uoči same Olimpijade u Tokiju. "Da je tamo otišla, ko zna gdje bi joj bio kraj. Bila je poput vjetra kojeg sam upravo ja uspio da uhvatam", u šali kaže Slavko.
Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"
