Anida Krečo, fotografkinja: U objektima tražim igru perspektiva i svjetlosti

Anida Krečo je još kao dijete bila fascinirana fotografijom. Na početku, to su bile jednostavne porodične fotografije koje kao i sve druge zadovoljavaju osnovnu prvobitnu funkciju, a to je da "zarobe" momenat.

Kasnije, sa razvojem digitalne fotografije, počinje puno češće fotografirati. Prvobitno je to bilo vezano za neka dešavanja, putovanja ili za potrebe fakulteta, ali kasnije fotografija prerasta prvo u hobi, a vremenom u svojevrsnu pasiju.

"Momenat kada uzmem aparat u ruke, postaje neka nova dimenzija. Fotografijom pokušavam vidjeti stvarnost na neki drugi način. Volim prikazivati različitosti, kojih često u svakodnevnom životu nismo svjesni, jer se oko na njih brzo navikne. Iz neke negativne situacije nekad volim prikazati nadu, ono nešto pozitivno što u momentu ne vidimo. Ali radim i obratno, iz naoko pozitivne situacije, uvidim negativni momenat, koji nas nekad treba probuditi iz melankolije", kaže Krečo za eKapiju.

Iz ovih razloga, najviše voli raditi uličnu fotografiju, scene koje nisu namještene, momente u gradu koje svaki dan gledamo, ali ih ne vidimo.

Njena najznačajnija referenca u domenu fotografije jeste učestvovanje u izradi dvojezične luksuzne monografije "Sarajevo – moj grad, mjesto susreta", koja je nastala na inicijativu mladog sarajevskog autora Jasminka Halilovića.

Saradnja sa timom stručnjaka okupljenim oko izrade monografije krenula je od poruke koja je glasila "Moj prijatelj ima neki plan", a koju je Krečo dobila 19. septembra 2007. godine od Jasminkovog i njenog zajedničkog prijatelja.

"Do tada Jasminka Halilovića nisam lično poznavala, o njemu sam znala da je veoma mlad i koautor `Sarajevske furke`. Ali već u prvim e-mail porukama je uprkos svojim godinama odavao veoma odlučan stav, pisao je: `Ja ću praviti monografiju Sarajeva, ali ne običnu i već viđenu`. Mene je uvjerio u to i rado sam pristala učestvovati u projektu", ističe ona.

Uslijedili su mjeseci (i godine) učestalog rada, sa usponima i padovima na putu do uspjeha. Rad na ovom projektu pomogao joj je da stekne mnoga iskustva, ali i da Sarajevo posmatra i iz nekih drugih, za nju, neotkrivenih uglova.

Arhitektura primarna profesija

Anida Krečo po zanimanju je arhitektica, te je svoju primarnu profesiju vješto iskombinirala sa fotografijom. Izazov je, ističe ona, u arhitektonskim fotografijama, koje su po svojoj prirodi statične, pokazati jednu dozu dinamike. U objektima voli tražiti igru perspektiva i svjetlosti.

"Svaki objekat je specifičan na svoj način, i za razliku od ulične fotografije gdje fotografije nastaju brzo bez mnogo razmišljanja, arhitektonske fotografije volim raditi polako i dobro izučiti zadati objekat", naglašava ona.

Rođena je 1980. godine u Sarajevu, gdje je završila Drugu gimnaziju i Arhitektonski fakultet. Iako je tokom osnovnog obrazovanja gajila sklonosti prema matematici, posebno geometriji, i likovnom vaspitanju, ljubav prema brojevima je prevagnula.

"Nakon četiri godine intenzivne matematike bilo je vrijeme da se krene dalje i šire vidici i saznanja. Na veliko iznenađenje porodice i prijatelja upisujem Arhitektonski fakultet u Sarajevu. Ali za mene je taj izbor, kao spoj svih mojih afiniteta kroz dotadašnje obrazovanje, predstavljao logičan izbor u nastavku školovanja", navodi Krečo.

Nakon završene dvije godine studija, opet je osjetila potrebu da krene dalje, pa tako odlučuje da nastavi školovanje na Tehničkom univerzitetu u Beču, gdje je i diplomirala 2008. godine. Nakon diplomiranja, vraća se u Sarajevo i počinje raditi u arhitektonskom birou Osnap, gdje je i sada zaposlena.

Foto: Denis Ruvić

Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"