Suzana Rađen-Todorić, novinarka: Feminizmu nema mjesta u medijima

Jedno od najpoznatijih TV lica na teritoriji Bosne i Hercegovine, ali zahvaljujući satelitskom sistemu i mnogo šire, jeste Suzana Rađen-Todorić, koju je javnost upoznala kao voditeljku BN televizije. Sticajem okolnosti rođena je u Jajcu, ali tu je i odrasla i završila osnovnu i srednju školu. Prve korake u novinarstvu napravila je u srednjoj školi, kada se i "zarazila virusom novinarstva", tako da je studij žurnalistike nekako bio logičan izbor. Žurnalistiku je završila na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

Njena profesionalna karijera počinje na lokalnom radiju u Jajcu, potom radi na Radiju Republike Srpske i konačno posljednjih trinaest godina na RTV BN. Takođe je honorarno bila angažovana i kao dopisnik agencije Beta, "Glasa Srpske" te "Politike". Kako sama kaže, u novinarstvu je prošla sve, od početničkog pijačnog barometra, crne hronike, zabavnog programa da bi sebe pronašla u informativnom programu. Danas je glavna i odgovorna urednica Informativnog programma RTV BN.

Za mnoge zaštitno lice BN televizije. Kako je sve počelo?

- Počelo je, kao i većina stvari u životu, potpuno slučajno. Godine 1998. kontaktirao me Vlado Trišić, kojeg sam do tada samo površno poznavala, i ponudio mi angažman na televiziji koja je bila u fazi osnivanja i tek trebalo da počne da radi. Ideja mi se na prvi pogled učinila zanimljivom i, pošto volim izazove, prihvatila sam. Tada niko nije mogao ni da pretpostavi u šta će izrasti i šta će postati BN TV. Bio je to izazov sa više aspekata. Najprije - pravite nešto novo, drugo - ja se do tada, izuzev povremenih i kratkotrajnih izazova, nisam okušala u televizijskom novinarstvu. Iskrena da budem, sebe nikada nisam ni vidjela u TV novinarstvu. Radio je nekako bio i ostao moja velika ljubav. Ipak, zahvaljujući ogromnom trudu, sve je ispalo dobro. BN TV je danas televizija koja je odavno prešla lokalne okvire i danas se naš program gleda na teritoriji cijele RS, BiH svih bivših jugoslovenskih republika, a putem satelita i u cijeloj Evropi, Americi i Australiji. Osim toga, prema svim istraživanjima, BN TV je među najgledanijim stanicama na teritoriji RS , pa i BiH, čemu je sasvim izvjesno veliki značaj dao i Informativni program na čijem čelu se nalazim, što me čini ponosnom i zbog čega mogu da kažem - trud se isplatio.

Uređujete i vodite dvije političke emisije, "Puls" i "Crno na bijelo", koje se bave aktuelnim političkim, društvenim, ekonomskim i socijalnim pitanjima. S obzirom na to da je vaša televizija jedna od najgledanijih u državi, kako se nosite s odgovornošću prema javnosti, odnosno svojoj publici, da na što objektivniji i tačniji način prezentujete teme kojima se bavite?

- Nositi se s odgovornošću, kada je riječ o informativnom programu, nije nimalo lako. Trudim se da nikada ne odstupim od osnovnih profesionalnih normi, koje podrazumijevaju tačnost, objektivnost i izbalansiranost. Prije objavljivanja informacije držim se one narodne tri puta mjeri - jednom sijeci. Ipak, koliko god da se trudite, uvijek se nađu dežurni kritičari koji primjedbuju, što me posebno nervira, jer je obično riječ o ljudima koji nemaju veze s novinarstvom i koji zbog nekih usko ličnih interesa reaguju na taj način. Ipak, čini mi se da su gledaoci prepoznali moj iskren i pošten pristup novinarstvu, koji se trudim da prenesem i nametnem kao pravilo ponašanja svojim saradnicima. Otuda i povjerenje u Informativni program RTV BN.

Iza Vas su brojne emisije, gosti, sagovornici, "vruće teme". Šta Vam je ostalo najupečatljivije u sjećanju?

- Nakon toliko emisija teško je reći šta je ostalo upečatljivo. Svaka emisija, svaki sagovornik su priča za sebe i ja se za svaku od tih emisija pripremam iz petnih žila. Nekada uprkos svemu nisam zadovoljna kvalitetom pojedinih emisija. Jednostavno se kockice ne sklope. Na svu sreću, takve situacije nisu česte. Poštujem svakog svog sagovornika i za svakog od njih se maksimalno pripremam, trudim se da mu uđem u dušu, da osim njegovih političkih stavova proučim i psihološki profil ličnosti. Tačno znam kako koga od njih mogu iznervirati. Bez obzira na to koliko razgovori s pojedinim sagovornicima bili "tvrdi", nisam imala neke veće neprijatnosti sa svojim sagovornicima. Poštujem svačiji stil, ali me nerviraju moderni trendovi u vođenju emisija u kojima urednici i voditelji agresivnim gardom, povišenim tonom i naglašenom gestikulacijom pokušavaju da isprovociraju sagovornika. Ja pripadam grupi urednika i voditelja koji smatraju da se i najprovokativnije pitanje može postaviti na pristojan način i bez podizanja tona. Tada i najtemperamentnijeg sagovornika dovodite u šah-mat poziciju. Mislim da to poštuju i moji sagovornici i da se moje emisije upravo zasnivaju na toj dozi uzajamnog poštovanja.

- Prema jednom istraživanju koje je sprovedeno u 47 evropskih medijskih kuća, poslove dopisnika, novinara, zamjenika i pomoćnika urednika, producenata i voditelja obavlja gotovo isti broj žena i muškaraca. Međutim, istraživanje je pokazalo da je broj žena daleko manji što su položaji viši. Šta mislite, koliko je teško ženama da se probiju na vrh medijske hijerarhije u odnosu na muške kolege na našim prostorima? Kakvo je Vaše iskustvo?

- Nažalost, ženama je mnogo teže. Ne samo u novinarstvu, već i u ostalim profesijama. Mi živimo u svijetu muškaraca i oni se super podržavaju u tom svijetu. Da bi žena postigla uspjeh u svojoj profesiji, potrebno je da uloži dvostruko veći trud nego njen kolega - muškarac. Iako i moje muške kolege priznaju da su žene mnogo bolji i odgovorniji saradnici od muškaraca, ponekad je teško razbiti taj muški "lobi". Ja sam svjesna te činjenice i bojim se da će proći dosta vremena da se takvo stanje promijeni, ali se time uopšte ne opterećujem. Spremna sam da izađem na megdan svakom muškom kolegi.

Da li ima razlike između žena i muškaraca kada je uređivački posao u pitanju? Postoje li za Vas "muške" i "ženske" teme?

- Kada se profesionalno prilazi poslu, onda ne može biti razlike u pristupu uređivanju, bez obzira na to da li je riječ o ženi ili muškarcu uredniku. Nisam primijetila da postoje razlike u tom pogledu, bar ne u kući u kojoj ja radima. Takođe, ne pravim razliku između muških i ženskih tema. Ako želim da budem dobar urednik, onda na to nemam pravo.

Ima li feminizmu mjesta u medijima?

Nisam pobornik feminizma, jer bih na taj način priznala da sam kao žena u podređenom položaju, a na to ne želim da pristanem.

S obzirom na to da su obaveze urednika i autora dvije političke emisije velike i često nepredvidive, kako se nosite sa svakodnevnim stresom?

- Stres je sastavni dio mog života i nekako sam naučila da živim s tim. Da bih se izborila, trudim se da vrijeme koje nije vezano za posao provedem sa kćerkom, koja me uvijek iznenadi, obraduje, ali i relaksira svojim zdravim razmišljanjima koja nisu opterećena ovim s čime se mi susrećemo svakodnevno. Protiv stresa se borim dobrom knjigom, dobrim filmom i, kao strastveni navijač "Barselone", dobrom utakmicom.

Majka ste osamnaestogodišnje djevojke. Kako usklađujete novinarstvo i privatni život - uz pomoć vojnički preciznog rasporeda ili sa dosta improvizacije?

- Ovaj posao koji traži cijelog čovjeka, nažalost, ostavlja veoma malo vremena za porodicu. Rekla bih da zbog toga najviše trpi upravo moja kćerka Mia. Da bismo, ipak, nekako funkcionisali, kombinujem ta dva sistema, malo vojničkog rasporeda - malo više improvizacije. Kažem malo više improvizacije, jer po prirodi nisam previše disciplinovana, više sam improvizator. Teško me uklopiti u neke norme ponašanja, pa tako ni vojnički raspored baš ne pije vode.

Za kraj, kakav je osjećaj raditi intervju i biti "sa druge strane mikrofona"?

- Više volim da sam na svom terenu i tu se prijatnije osjećam.

(Dom info, ekapija)