Lorens Listo, skakač - Princ s Neretve

Mostarac Lorens Listo pobjednik je 446. skokova sa Starog mosta. Odbranio je tako prošlogodišnju titulu najboljeg u kategoriji skokova na glavu, a pobjeda mu je ukupno 6 u 13 nastupa do sada.

Ovaj Mostarac rođen 24. decembra 1979. godine svega petstotinak metara od Staroga mosta i cijeloga života je gledao starije skakače kako skaču i od njih je "učio zanat".

"Od malih nogu sam se kupao na Neretevi, i upravo ovdje ispod Staroga mosta sam sa svojih pet godina izvodio prve skokove. Nisu to bili skokovi, to je bilo bacanje u vodu. Još kao dječak sam, dakle, volio skakati sa nekih dva-tri metra u rijeku. U vodi me tada čekala starija raja i oni su me vadili iz vode. I godinama sam povećavao visinu s koje skačem i kvalitetu skoka", priča Lorens o svom odrastanju uz Neretvu i Stari most, a prvi put je skočio sa tog zdanja 2000. godine. Tada je most bio drveni i to mu je bilo prvo natjecanje.

"Prijavio sam se na natjecanje, iako nikada prije nisam skočio s mosta. Znao sam da ću skočiti jer me gleda puno ljudi, svi moji prijatelji i rodbina su me bodrili. Prvi put nisam znao kakav je osjećaj skočiti i nije me bilo toliko strah koliko me uhvatila panika u drugome skoku. Jer drugi sam put znao što sam preživio prvi put", kroz smijeh kaže Lorens.

Naglašava kako oduvijek skače "lastu" i kako nikada sa Staroga mosta nije skočio na noge. "Lasta" je, kaže, atraktivnija i ona ga jedino zanima. Ne potcjenjuje skokove na noge, ali jednostavno ta disciplina mu nije zanimljiva. Za skokove se priprema tijekom cijele godine. Ide u teretanu i konstantno se bavi trčanjem.

"To je kao da ulazite u boksački ring u kojem morate izdržati 12 rundi. Ta dva skoka su iznimno fizički zahtjevna. Kad izađete iz vode boli vas cijelo tijelo i obala se ljulja od siline udarca koji ste dobili od vode. Ako je čovjek fizički nespreman, onda je nespreman i psihički i teško mu je izvesti dobar skok. U stvari, tako i dolazi do ozljeda koje mogu biti iznimno teške. Najčešći su lomovi ruke", priča Princ s Neretve, kako ga Mostarci vole zvati.

Godišnje skoči desetak puta i to su skokovi uglavnom "za vlastitu dušu" i revijalnog karaktera.

Kako kaže, prvenstveno skače zbog adrenalina i ljubavi prema tom sportu. "Letjeti zrakom sa visine od 25 metara je nešto prelijepo. Tijelom šiba adrenalin i osjećaj je neopisiv. To je osnovni razlog zbog kojega skačem. Sigurno ne skačem zbog onog bolnog udara", kaže Lorens.

Tajna njegove dominacije skokovima u posljednjih nekoliko godina je u specifičnom stilu "mostarskih lasta", koje iznimno cijene kako žiri, tako i publika, mada kako kaže, iz godine u godinu je sve teže pobijediti, jer su momci koji skaču sve bolji.

O relaciji između skokova i privatnog života kaže da nije vikend skakač i da se ovom sportu i skokovima godinama maksimalno posvetio. Trenira tijekom čitave godine, kao što se sprema neki boksač za meč, ili kako nogometaš ima svoj trening svaki dan, tako i ja svaki dan idem u teretanu gdje provedem dva sata. Kada dođe lijepo vrijeme, odlazim na skokove diljem regije, potom skačem s mosta i takav program priprema ću imati dok god se budem natjecao. Skok sa Starog mosta zahtijeva potpunu spremnost, i fizičku i psihičku stabilnost, jer ipak, velika je visina u pitanju, ističe Listo.

Na pitanje da li se smatra slavnim odgovara sa uopće. "Ja sam dijete iz Mahale, tako da u Mostaru ne možeš biti slavan, niti se ja doživljavam tako. Da je Nadal iz Mostara, ne bi bio slavan u Mostaru, a ne ja".

To za Listu potvrđuju i u Klubu skakača "Mostari" gdje slovi i za dosta skromnog, ali predanog sportistu.

Oženjen je i ima kćerku Lanu.

eKapija.ba/Nezavisne novine/Dnevni list

Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"