Svjetlana Bukvić, kompozitorica: Moj život je muzika

Svjetlana Bukvić jedna je od 25 kompozitorica koje autorica Jennifer Kelly predstavlja u tek objavljenoj knjizi In Her Own Words: Conversations With Composers in the United States.

Sarajka, bivša diplomantica Muzičke akademije, jedna je od rijetkih strankinja koja se našla u ovom društvu renomiranih američkih kolegica, od kojih su neke za nju bile inspirativne na pragu karijere započete prije dvije decenije u Americi.

Knjigu je namjerno donijela sa sobom u Sarajevo: htjela je da je, kao čvrsti dokaz uspjeha koji je dosegnula, pokaže svojoj majci Zlati kojoj se čini neuvjerljivo ono što o kćerki čita po internetu. Istina, uzbuđena je i sama Svjetlana: knjigu doživljava kao priznanje, mada joj, s druge strane, i samoj sve još uvijek djeluje gotovo nadrealno. “Ne mogu da vjerujem da sam u društvu vrhunskih kompozitorica. Nakon objavljivanja knjige više će ljudi saznati sve o mom muzičkom razvoju i radovima, a to mi pomaže u daljem radu i otvara mi nova vrata.”

Oni koji su Svjetlanu Bukvić (46) poznavali još dok je bila u Sarajevu, kao što su bili profesor Josip Magdić na Muzičkoj akademiji i slavni muzičar Goran Bregović, zdušno su je nagovarali da školovanje nastavi u inostranstvu. Aplicirala je na mnoga mjesta, a primljena je na Rensselaer Polytechnic Institute u New Yorku i uspjela da te 1992. godine – kad je kod nas progovorilo oružje – stigne na početak školske godine u septembru.

Prvi dani bili su stresni, ali Svjetlana se žilavo odupirala migracijskom sindromu, ponesena željom da stekne znanje iz muzičke tehnologije i produkcije. Odsjek na američkom institutu imao je različite grane, a ona je bila zajedno s kompozitorima, vizuelnim umjetnicima i koreografima.

“Svi su oni znali sve o kompjuteru, a ja nisam znala ni kako da ga upalim. Učila sam tehnologiju iz priručnika, svaku noć bih ušla u studio i do pet ujutro vježbala. Radila sam intenzivno, sve me zanimalo. Neke kolege su mi ljudski pomagali, a što se tiče znanja i studija, osvajala sam ga sama i završila kao jedna od najboljih”, prisjeća se danas kompozitorica koja je 1994. završila magisterij za elektronsku muziku i integrisane medije.

Muzičku afirmaciju započela je već na studiju, objavljivala je kompozitorska djela, dobivala tantijeme, i vrlo brzo naučila važnu lekciju – da moraš sam zarađivati za život. I boriti se. Tako je postala i asistentica kompozitora minimalističke muzike Philipa Glassa, koji ju je podsjetio na školovanje u rodnom gradu kada je kao diplomac na odsjeku muzikologije pisala o američkoj minimalističkoj muzici.

“Uz Philipa sam ispekla zanat. Dok je pripremao operu Ljepotica i zvijer, njegov producent podučio me i snimanju opere. S njima sam tada upoznala mnoge pjevače i muzičare; kad se sada sjetim svega, čini mi se da je sve bilo tako bajkovito.”

Ubrzo poslije studija prihvata privremeni angažman za jedan projekat u Bostonu: u muzičkom studiju radila je uz tri godine starijeg muzičara Ricka Nicholsa. Od prvog susreta njihovi su pogledi nagovijestili magičnu privlačnost, među njima su prostrujale snažne emocije i nakon godinu dana završili su u braku. Zajedno su se preselili u New York radi poslovnog prosperiteta.

U moru umjetnika i nepreglednih mogućnosti, ona je navikla da diljem Amerike samoinicijativno traži poslove, razne angažmane i projekte, a u toj lavovskoj borbi, kako kaže, nije ni primijetila koliko se promijenila, postala smjelija, hrabrija. Za razliku od drugih, Svjetlana nije sklona da lakira svoju karijeru. Kao slobodna umjetnica preživjela je teške dane, a tek danas sustižu je neke bolje narudžbe, kao što je u aprilu imala premijeru autorskog rada za vokalni ansambl i elektorniku, koji je kod nje naručila jedna kompanija za savremeni ples Carolyn Dorfman Dance. A ovo 30-minutno multimedijalno djelo Interior Designs sada je dio njihovog standardnog repertoara, a nedavno je polučilo i nagradu najveće američke fondacije za savremenu muziku. Priželjkuje da takvih prilika bude više – “da se ne moram baviti publicitetom, već da me neko pronađe”.

Neki su je i zapazili i pronašli. Prije nekoliko godina, na Univerzitetu Ann Arbor održala je predavanje o Goranu Bregoviću u vrijeme kad je bio gost muzičkog festivala u Michiganu. To je došlo do ušiju jednoj marketinškoj agenciji koja će je 2011. angažovati da sastavi program i afišu za koncert koji će Brega i njegov Orkestar za svadbe i sahrane održati u Carnegie Hallu. Kompozitorica elektro-akustične muzike različitih žanrova, od klasične, avangardne, eksperimentalne do etno muzike, može se pohvaliti da je u Americi nastupala na svim važnijim scenama za savremenu muziku, a uskoro objavljuje album Evolucija, na kome je radila s vodećim američkim muzičarima, među kojima je i “stari zmaj” Tony Levin.

Danas je predavač na Univerzitetu New York. Živi u stanu sa sinom Jadeom (9), rođenim u ljubavi sa Rickom Nicholsom, ali je u međuvremenu braku okrenula leđa. “Bilo nam je prekrasno dok smo bili sami, a puno toga se promijenilo kad smo dobili dijete. Moj muž je od onih muškaraca koji neće da odrastu, nije bio spreman prihvatiti roditeljske obaveze i odgovornost. Dugo sam se mučila zbog toga. Ja sam starog kova, za mene se podrazumijeva da se trudiš i da do kraja istraješ uz svoje dijete. Razišli smo se, mislim da je bolje ovako. Nikad nisam vjerovala da mogu to reći.” Sretna je što joj posao dozvoljava da sa sinom provodi puno vremena, što dobro uči i što ima perspektivu u Americi. I nakon razvoda, Svjetlana i Jade sačuvali su vezu sa Rickom te posjećuju i njegovu porodicu.

Žena je koja nema osjećaj frustriranosti zbog bračnog brodoloma; ona misli na profesiju, zagledana je u budućnost, a vješto je posložila sve i u privatnom životu. To su neka mala zadovoljstva: voli da kuha kafu i sprema azijska jela, da se s prijateljima odmara u Central parku, voli izlaske na večeru, koncerte, izložbe, predstave. Svjetlana Bukvić sve stiže i sve dozira. “Ako želiš da se baviš svojim poslom, onda moraš sve da izbalansiraš. Balans je moja mantra u životu. To je bitno za strastvene kreativce kao što sam ja, da ne bismo izgubili vrijeme. Jer, čovjek prolazi kroz toliko iskušenja koja mogu da ga odvedu na neki drugi put, a život je samo jedan.”