Željka Ogresta: Novinarstvo je moj život

Volim novinarstvo iako je to vrlo "neuredan" posao, ali ne bih se zato toliko dugo bavila njime i stalno "trčala" s radija na televiziju i obratno. Novinarstvo je moj život. I roditelji su znali da je taj poziv moj izbor. Jer kad sam nešto zamislila, znali su da me neće skrenuti s puta, govori nam poznata zagrebačka novinarka Željka Ogresta (50). I nakon više od 25 godina uspješne karijere bez razmišljanja je prihvatila poziv da ponovno uzme mikrofon u ruke. Njezina radijska emisija "Homo sapiens" emitira se utorkom od 12.35 do 13.30 na Drugom programu.

Ne smatra se slavnom osobom. Kaže da talenta čovjek može imati više ili manje, ali da nije presudan za uspjeh. Treba samo biti vrijedan, pošten, voljeti svoj posao i samo ostati - čovjek.

"Veseli me povratak na radio jer sam kao ribica na suhom kada ne radim. Emisija je razgovorna, pravi talk show. Gosti su šaroliki, dosad su gostovali Urban, Bogdan Diklić, Blanka Vlašić, maestro Tonko Ninić, Kornelije Kovač...Željka priznaje da joj je sada mnogo lakše izbalansirati karijeru i privatan život jer je dvoje starije djece, Maja (23) i Matej (19), već odraslo, dok je devetogodišnja Marta prilično zrela i samostalna za svoju dob. No svi se oko nje trgaju tko će je čuvati. ‘Piramidu’ sam počela voditi 2004. godine, kad su Marti bila samo tri mjeseca. Morala sam se dobro organizirati. Priznajem, mnogo su mi pomogli roditelji. Nastojala sam da većinu napravim sama, na primjer, skuhati navečer, ali da nije bilo njih, ne bih se snašla", govori Željka.

I u suprugu Dubravku Merliću (53) imala je veliku podršku.

"Merla je tolerantan, ima vremena za razgovor s djecom i miran je, uzrujati ga mogu samo poslovne nelogičnosti. Od prvog dana bio je tu za djecu, kao pravi roditelj, svjestan životnih prioriteta", priča Željka.

Za djecu kaže da imaju svoj put. Maja je studentica arhitekture, ali i dizajnerica. S kolegicom Andrejom Bistričić stvorila je originalan brend Dioralop. Mnogo putuju, izlagale su u Londonu, Parizu, i već su prepoznatljive po svojim kreacijama, no Željka kaže da nju odijevaju samo “tu i tamo”. Sin Matej pak studira produkciju na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti. Imaju realističan pogled na novinarstvo, ali se nikad nisu poželjeli baviti time... A kako je Željka završila u toj profesiji?

"Bila sam brucošica na Filozofskom fakultetu, gdje sam studirala hrvatski jezik i književnost, kada sam na faksu čula da se pokreće nova gradska radijska postaja, pa sam s prijateljem odlučila otići tamo i brzo smo formirali ekipu. Mi smo zapravo generacija koja je stvarala standarde na Stojedinici. Prva emisija ‘Gost(i)Ona’ ubrzo je postala kultna i znali su nas u cijeloj bivšoj Jugi",   prisjeća se Željka i dodaje da je sredina ‘80-ih bilo izuzetno vrijeme. Iako je Stojedinica bila lokalna stanica rušila je mnoge tabue, ali i političke karijere...

"Ljudi se čak sjećaju i termina u kojoj je išla, četvrtkom od 22 do jedan iza ponoći. Jedan me čovjek nedavno upitao na odmoru u Dubrovniku, “a šta vi radite ovdje” - a bio je četvrtak navečer! Gosti su nam se odazivali iz cijele zemlje, dolazili su iz Beograda, Ljubljane... Naravno da sam u to vrijeme parala nosom nebo. Glumila sam pred Zvečkom veliku “facu”, ali to je i bilo pravo vrijeme za to. Kako sam postajala zrelija, i ja sam se mijenjala", govori Željka.

Unatoč iznenadnoj popularnosti, urednici Dobrivoje Keber i Veljko Jančić na kraju svake godine tražili su da im pokaže indeks na provjeru. Kaže, u to vrijeme barem je postojala briga za mladog čovjeka. Da nije položila sve ispite bilo bi “tko te šiša”, koliko god bila popularna. Prvi stalan posao dobila je na Radio Sljemenu gdje je prošla audiciju na nagovor urednika sa Stojedinice. Tamo je upoznala i supruga. - Devedesetih godina na televiziji se profilirala nova generacija novinara koji su došli s radija. Tako su i mene povukli čim sam rodila Maju. Merla je u to vrijeme vodio ‘Vijesti na Drugom’. Onda sam krenula s ‘Duoptrijom’, pa sam imala nekoliko stanki... - prisjeća se Željka. Njezinim je kasnijim emisijama prošlo mnogo gostiju, ali ono što ona pamti je da su, u principu, “najveći” ljudi – najjednostavniji i najskromniji...

"Imali smo često političare kao goste, pogotovo u emisiji koju sam radila pred publikom u Kerempuhu, pokušavala sam ih tada na neki način, demistificirati", priča Željka.

Kao i njezin pet i pol godina stariji brat, poznati redatelj Zrinko Ogresta, rođena je u Virovitici. Roditelji su joj tamo radili - majka kao profesorica, a otac kao liječnik. S godinu dana došla je u Zagreb. Odrasla je na Črnomercu, a djetinjstvo joj je bilo vrlo bezbrižno. U mladosti joj je Kinoteka bila obvezna stanica, a kaže da danas ide na gotovo sve predstave. S bratom se ne čuje često, ali važno im je što onaj drugi radi. Sa suprugom Dubravkom vodi i vlastitu produkcijsku kuću. Kaže da se lavovski moraju boriti da bi opstali, a ponekad rade i na deset projekata i nadaju se da će jedan proći...Posebno je ponosna na ‘Piramidu’, koja je proglašena najuspjelijim showom u Europi. Formula za uspjeh kod Željke stoga glasi - radi samo ono što voliš, daj od sebe maksimum i rezultati se moraju pokazati...Za sebe kaže da je “mekana” i tolerantna, i kao majka. Brzo plane, ali se brzo i ohladi. Željka voli kuhati, pogotovo kad je kuhanje - stvar gušta.

"I Merla i ja smo veliki gurmani i prošli smo dosad zavidan broj restorana. Dnevno kuhanje je druga stvar, tada si kao robot. Sa svojim vjenčanim kumovima odradili smo mnogo zajedničkih večera, isprobali slow food...", priča Željka. Problema s kilogramima nije imala.

"Nisam nikad vježbala. Ja sam antisportski talent. S kilama nisam imala problema vjerojatno zbog konstitucije. A šalim se i da energiju trošim mlateći rukama i nogama. Uvijek sam u pokretu. Takav mi je način života. Čak sam i učila hodajući. Dakle, dinamičan život ne dopušta mi da nabacim kilograme."

U posljednje vrijeme sve joj je draže “ribanje”.

"To me odmara. Moj je otac bio pasionirani ribar, a kao mala sam mu znala odnositi i donositi opremu, ali tada me to nije pretjerano zanimalo. No kako godine idu, odlazim na mol rano ujutro, dok svi još spavaju. Ovo ljeto nalovila sam dvije kile ribe odjednom. Imali smo za cijeli ručak, ali ako me pitate koja je to riba bila, ne znam... Jedino znam da sam bila silno ponosna. Odmah smo sve poslikali i uramili fotografije",  smije se Željka. Nikad ne nanosi kompletan make-up ni kad je u punom pogonu.

"Dobro se odijevam, kad me veseli. Volim lijepe stvari i dizajnerske komade, ali teško mogu bez traperica, kožnate jakne i starki..."

Kako se zamišlja u budućnosti?

"Poznavajući sebe, nije da si neću nać neki posao, ali jednog dana kad se poslovi smire i ako Bog da sreće i zdravlja, bila bi zgodna slika - Merla i ja u nekom malom i ne skupom kabriju vozimo se po francuskim Alpama, a sijeda kosa nam vijori. To bi bio pravi kič", smije se Željka.

Željka nikad nije vozila. Odgovara joj što je pješak.

"Položila sam vozački i tati se htjela pohvaliti kako vozim. On je nešto počeo prigovarati, a ja sam izašla iz auta i rekla, nikad više. Tako je i danas", govori Željka.

Preuzeto iz tjednika SuperMile

(Foto: 24 sata)