Tarik Filipović, glumac i voditelj kvizova, za Ženski portal priznaje kada je prvi put poželio biti glumac, te da li je zahtjevnije glumiti u komediji ili drami. Ovaj Zeničanin sa zagrebačkom adresom iza sebe ima više od tri hiljade izvedbi raznih pozorišnih predstava, 19 filmova i nešto manje TV serija koje su se prikazivale širom regije. Ostvario se i kao voditelj kvizova, a glumi i u novoj sezoni hit serije Lud, zbunjen, normalan. Za naš portal otkriva i to da li mu godi što obožavateljke smatraju da je šarmantan, te šta je to što prvo primijeti na ženama.
Da li ste od malena sebe zamišljali kao glumca?
Negdje do desete godine mislio sam da ću biti vrhunski nogometaš, pa košarkaš... Ali, od momenta kada sam pomislio na glumu o njoj nisam prestao ni razmišljati. Da, ipak je to od malih nogu.
Da li je zahtjevnije glumiti u komediji ili drami?
Ljudi misle da je komedije lakše igrati, ali ja mislim da to nije istina. Napraviti pravu komediju i nasmijati čovjeka onako od srca nije lako. Premda je drama glumcu, što se tiče ispoljavanja emocija, bolja. Ali, po meni je teže igrati dobru komediju, s naglaskom na ovo DOBRU.
Šta je Vama kao glumcu draže - kazalište ili film?
To su neka pitanja teško odgovorljiva. Prije je to bilo kazalište, ali sam posljednjih godina malo previše u kazalištu, pa sam željniji filma. U principu film je slađi, ali daske su jedino mjesto gdje je glumac onako istinski glumac. Film je jedna velika prekrasna šarena laža i kada ga je jednom snimiš onda uživaš, ideš po festivalima.
Volite li sebe gledati na velikom platnu?
Ne volim sebe ni gledati, ni slušati. Eventualno nekad pogledam svoj film, ali sa profesionalne strane, da vidim jesam li dobro stao ili tako nešto. U principu, ne gledam ni svoje filmove, a ni kvizove.
Već nekih 13 godina ste voditelj kvizova. Kako ste se našli u tim vodama?
Nisam sebe nikad vidio na televiziji, ali kada je u Hrvatskoj došao projekat Tko želi biti milijunaš, Lazo Goluža, otac Kviskoteke i njegova supruga Maja Jurković pozvali su me na audiciju. Prošao sam i to je jedini projekat, na koji sam pozvan, a da me privukao i da mi je bio zanimljiv.
Da li Vas je ikad neki sudionik kviza izbacio iz takta?
Nije, iako ljudi to nekada misle. Možda im djelujemo nekada tako, ali ne nije. Prema ljudima sam uvijek dobronamjeran, shvatam da nismo svi isti i da se svi ne snalazimo isto pred kamerama i na javnom nastupu. Teško da me neko može iznervirati.
Završili ste scenarij za svoj prvi film. Koje glumce bi voljeli vidjeti u svom filmu?
Završio sam “neku drugu ruku”, ali to još nije to, što bih ja izbacio van. Podjelu uloga već otprilike znam. Svakako će tu biti Rakan Rushaidat, Sergej Trifunović, Nataša Janjić, Tarik Filipović...
Koje je Vaše omiljeno mjesto u Sarajevu?
Kada stignem u Sarajevu prvo se javim svom rođaku Selenu Baliću. Ja sam majstor plančića, ali on je prof dr plančića , tako da za mene uvijek ima neko novo iznenađenje, kao recimo neki novi prehrambeni objekat. Njemu se uvijek prepustim na prvu ruku. Volim prošetati Baščaršijom, a od nedavno obavezno odlazim u restoran Paper Moon kod prijatelja Elvira Bolića i to nam je kao neka baza.
Kada pogledate unazad, da li biste promijenili nešto u svom životu?
Ima izreka od Meše Selimovića da je 40 godina ružno doba, jer si previše mlad da ne bi imao želja, a previše star da ih ostvaruješ. Ja ne mislim tako. Još uvijek sam pun želja i planova, malih i velikih. Uvijek se svemu veselim i mislim da me te neke stvari tek čekaju, samo Bože daj zdravlja.
Plašite li se starenja?
Ne. Ne bih se nikada vratio u te neke ranije godine. A, i supruga voli moje sijede.
Navikli smo vas gledati u serijama, na filmu kao voditelja. Ko je Tarik Filipović kada se ugase kamere?
Isti sam kao i uvijek. Mnogi frendovi iz škole, koje viđam na godišnjicama matura, kažu mi da se ne mijenjam. Ne volim govoriti u superlativu, ali mogu reći da sam jednostavan, veseo i pristupačan čovjek.
Žene smatraju da ste šarmantni. Godi li to Vašem egu?
Samo šarmantan!? Bio bih budala kada bih rekao ne.
Da li ste i svoju suprugu osvojili šarmom?
Mi smo se nekako osvojili kada se nismo ni poznavali. Bili smo simpatični jedno drugom. I kada je Bog rekao sad ona je mene potapšala po ramenu. Mi se nasmijavamo i šarmiramo na dnevnoj bazi i Lejla je otkako smo zajedno otpustila tu svoju kočnicu koju sam primijetio kod nje, beskrajno je duhovita i šarmantna, tako da uživamo jedno u drugom.
Gdje su ljepše žene u Zenici, Sarajevu ili Zagrebu?
Svugdje na svijetu. Obišao sam svijeta i mogu reći da je ovaj dio Evrope plodno tlo za lijepe žene, ali usudio bih se reći i za muškarce.
Šta prvo primijetite kod pripadnica ljepšeg spola?
Misli jedno reci drugo. A, ja kažem: Osmijeh, oči i ruke.
Kako sačuvati brak?
Ako ćeš o tome razmišljati onda ne treba ni ulaziti u brak. Mada, ipak tu su poštovanje, razumijevanje i kompromis. Ljubav mijenja oblike, ali bez poštovanja i kompromisa ne ide. Hvala Bogu ja u braku imam sve to.
Na koji način održavate vitalnost?
Posljednjih desetak godina trudim se da živim zdravo. Pomalo treniram, pazim na ishranu i puno se smijem.
Znamo šta svaka žena mora imati u svom ormaru, ali postoji li neko pravilo i kod muškaraca. Šta je to što svaki muškarac mora imati u svom ormaru?
Prije su mi fetiš bile cipele, pa sam jedno vrijeme “ganjao” naočale, pa me i to prošlo. Sad su to uglavnom odijela, ali zbog supruge jer ona voli da ih nosim.
Omiljeni kozmetički preparat?
Muški sam jednostavan po tom pitanju. Dobra hidratantna krema, jer mi se lice isušuje, zbog prirode posla kojim se bavim, što zbog šminke što zbog kamera. Uglavnom, koristim hidratantnu kremu od kozijeg mlijeka, proizvođača Mobis pharm iz Mostara.
Kakvi su Vam planovi za budućnost?
Snimio sam jedno 20-ak epizoda Lud, zbunjen, normalan, a u matičnom kazalištu nedavno je bila premijera Ko živ, ko mrtav u režiji Dine Mustafića. Na jesen radimo nešto genijalno Maratonci trče počasni krug, što sam uvjeren da će biti hit hitova, a u planu je i treća autorska predstava sa Reneom Bitorajcem, zatim sa Antunom Vrdoljakom ću raditi serijal o generalu Gotovini, a pripremam projekte i sa Enverom Puškom. Zatim, tu je i kviz Potjera koji se daje četiri puta sedmično... Ima mnogo toga...
