Merima Handanović: Napisat ću omaž Arsenu Dediću

Merima Handanović je 26-godišnja svestrana Zeničanka koja radi kao PR i lektorica u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica. Uz to je i pjesnikinja, čija je prva knjiga “Kihoteske” dobila pozitivne kritike, a pisala je i teatarske kritike. Kao članica Međureligijskog odbora Grada Zenica, dvije godine zaredom je na manifestaciji Duh Asiza u Crkvi sv. Ilije držala govor pred vjernicima svih konfesija. Takođe, ona ima radionicu kreativnog pisanja za mlade u Općoj biblioteci u Zenici.

BRUŠENJE TALENTA

Rođena je u Zenici, gdje je završila studij bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika i književnost na Filozofskom fakultetu. Nakon toga je magistrirala na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, jer u njenom gradu nije bilo masters-studija. Trenutno je u procesu predavanja magistarskog rada i čekanja odbrane svoje teze.

"Za svoj magistarski rad sam izabrala lingvističku stilistiku, jednu vrlo zanimljivu temu koja nije do sada istražena. Radi se o temi Lingvo-stilistička analiza poetskog diskursa Arsena Dedića. Pošto sam i sama pjesnikinja, bila mi je želja da se bavim pjesničkim diskursom i uspjela sam u toj namjeri, jer sam sačekala podršku moje mentorice Hasnije Muratagić-Tune, koja je bila spremna da istražujemo i neke nove stvari unesemo u lingvistiku. U skladu s tim, nakon odbrane magistarskog, svakako će ostati i pisani trag, vrlo vjerovatno i knjiga koja će biti svojevrsni omaž Arsenu Dediću, ali i naučna priča lingvo-stilistička o poetskom diskursu", kazala je Handanović.

Objasnila je da joj je želja da najesen upiše doktorat, a da će njen treći ciklus biti vezan za književnost, te da će odlučiti da li će to biti književnost naroda naše zemlje ili književnost i kultura.

Za sebe kaže da je pjesnikinja cijeli život, iz razloga što se ‘’sa talentom rodite, a to breme onda nosite i ako ste spremni da radite, da brusite svoj talenat, da pokušavate iz dana u dana da budete što bolji, onda ćete i uspjeti u tome’’.

"Imala sam promociju svoje prve zbirke pjesama 'Kihoteske', koja je odlično prihvaćena. Moja druga velika ljubav pored nauke je teatar. Unazad deset godina sam pozorišna publika. Konstantno sam dolazila u pozorište i zapamćena sam po tome jer sam predstave gledala po dva, tri, pa i četiri puta. Kada sam došla na ovo radno mjesto, u BNP-u nisam bila neko lice izvana. Znala sam kako stvari funkcionišu. U skladu s tim, i saradnja sa glumcima je dobra. Volim umjetnike i umjetnost te shvatam da je pozorište mjesto na kojem svi mi ostali pomažemo glumcima, da im budemo podrška na putu stvaranja predstava koje će zadovoljiti gledaoce", istakla je Merima.

Kada se radi o lekturi, kaže da to čini pažljivo, uz objašnjenje svima, posebno jer se radi o školovanim glumcima od kojih neki imaju više godina rada iza sebe, nego ona godina života. Reditelj ukazuje na neke greške u igri ansambla, a ona kao lektor na greške glumca u govoru.

Oprobala se i u pisanju teatarske kritike. Kao studentica je radila to za svoju dušu. Danas to radi za čitaoce Oslobođenja nakon svake predstave BNP-a Zenica.

Kod zbirke “Kihoteska” su joj pomogli Dijana Redžić, profesorica srpskog jezika i književnosti iz Beograda, Midhat Kasap, direktor Opće biblioteke u Zenici koja je bila suizdavač knjige, univerzitetski profesori iz Sarajeva Sanjin Kodrić i Mirzana Pašić-Kodrić, pa ljudi iz biblioteke u Kaknju i Kulturnog centra u Maglaju. Namjera joj je da “Kihoteske” budu trilogija, a nastavci bi se trebali zvati “Sančopateske” i “Poetika vjetrenjača”.

STVAR SLOBODE

Vjera je intimna stvar svakog čovjeka. Njena marama na glavi, njen hidžab su stvar slobode. Radeći u Pozorištu, sretala je ljude iz svih krajeva Evrope, a i sama je puno putovala. Nikada, veli, nije imala problema niti je neko ružno pogledao zbog marame.

Merimina želja je da upiše doktorski studij, što je čeka najesen, ali bi voljela da ostane raditi u BNP-u Zenica.