Sanda Mešinović: Svijet marketinga napustila zbog kundalini joge

Duhovni razvoj i individualna transformacija su ključ čovjekove sreće i uspjeha, smatra Sanda Mešinović iz Banja Luke koja je u potrazi za ispunjenjem i srećom napustila konvencionalni posao i pronašla se u kundalini jogi. Trenutno je instruktorica kunadli joge koja je specifična po tome što se u njoj koriste bubnjevi.

Govoreći o svom neobičnom putu za Akta.ba kaže da je karijeru započela prije skoro četrnaest godina u marketingu jedne banjalučke agencije.

Recite nešto više o Vašem radnom iskustvu?

Mogu reći da sam u toj oblasti i ostala sve ove godine, uz izvjesne usputne promjene. Radila sam od marketing menadžera, do menadžera prodaje do rukovodioca sektora za marketing i prodaju u velikim firmama.

Uglavnom su to bili mediji kao što je grupacija ''Ringier'' gdje sam radila kao brend menadžer za izdanje EuroBlica na teritoriji BiH, a isto tako sam bila zadužena za Blic Ženu, dnevnu novinu Alo, Auto Build i njihova sva druga izdanja na teritoriji Bosne i Hercegovine.

Nakon toga došao je i Javni servis RTRS, gdje sam radila kao voditelj službe za interne i eksterne komunikacije cijele kuće, a nakon toga kao voditelj Službe prodaje. Jedno određeno vrijeme sam radila i u Konzumu na poziciji marketing menadžera, a posljednje radno mjesto mi je bilo u agenciji MINT u Banjaluci gdje sam radila kao klijent servis direktor.

Paralelno sa svim ovim sam se bavila i sportom, ishranom, raznoraznim ''hobijima'' kako bismo nazvali onaj dio posla koji nas najviše uveseljava.

Prije par godina u moj život je ušetala i kundalini joga i to je ono čime se sada primarno bavim. Instruktor sam kundalini joge i držim časove u Banjaluci, Sarajevu, Tuzli, Prnjavoru, kao i radionice.

Do sada sam držala radionice joge u Austriji, na EXIT festivalu, ArtZ festivalu, a u novembru se spremam za Quatar, dok su Beograd i Novi Sad rezervisani za decembar.

Radite na duhovnom razvoju i individualnoj transformaciji. Koliko je to bitno za sreću i uspjeh?

To ključ čovjekove sreće i uspjeha. Naime, ukoliko ne poznajete dovoljno sebe  da možete pogledati tamne i svijetle strane svog bića.

Naprosto, ukoliko ne razvijete ljubav prema sebi i poštovanje za svoj život i sve što ga čini, prave, iskrene sreće nema. Jednostavno vam je nedostižna i uvijek se čini da nešto unutar vas, nedostaje. A to nešto nedostaje, nažalost, jer ne želimo prihvatiti da je život i uspon i pad i ono sve lijepo i ono sve loše što nam se dešava u trenutku. Mada lošeg nema, uvijek ispadne na dobro, to shvatimo često kada vrijeme prođe.

Onog trenutka kada ujedinite sve aspekte vašeg bića, kada ste u stanju da prihvatite otvorenog srca sve što vam život donosi sa spremnošću djeteta koje želi da iskusi sve, jer je život samo jedan, patnja nestaje, borba u vama se stišava i vi se naprosto igrate.

Naučiti život ne shvatati preozbiljno mislim da je ključ njegove lakoće.

Koliko ljudi u BiH posvećuje pozornost individualnom razvoju?

Nažalost, jako malo, ali se bude. Toga sam svjedok, uostalom ovolika zainteresovanost i moja putovanja u različite gradove gdje držim časove dokazuju da su ljudi spremni da otpuste težinu i strahove i da počnu da žive.

E sada, odgoj je ključna stvar pa ukoliko u porodici nije njegovana ta neka unutrašnja priča, ta duhovnost i spremnost na promjene, teško će čovjek tako lako da se baci u te vode. Uglavnom ljudi traže spas negdje, od nekog, kada zapadnu u teška stanja, kada zdravlje ode ili kada dožive određene gubitke.

Poenta je ''doći do sebe'' prije nego se desi bilo šta od toga, jer vam duša daje male sitne znakove cijelo vrijeme, samo ih mnogi ne prepoznaju, pa guraju dok ne bude kasno.

Smisao života?

Ljubav.

Šta Vas čini sretnom?

Ljubav koju sam otkrila unutar sebe, onu bezuslovnu, koja ne mjeri, ne pita, ne sudi, ne okrivljuje, koja razumije svakoga i koje ima na pretek. Poslije nje, dolazi radost dijeljenja, radost osmijeha, živi roditelji, moja porodica, sestra, zet i njihova djeca, svi ljudi koji mi dolaze, prolaze i jesu u životu, priroda, dobra muzika. A volim se dobro i isplesati. Tada je cijelo moje biće sretno.

Najdraža knjiga?

Ima ih dosta, ali ako biram onda je od Salmana Ruždija ''Tlo pod njenim nogama'' i od Džordža Orvela ''1984'', te ''Životinjska farma''.

Vidite li budućnost u BiH?

Itekako. Uopšte neću da slušam šta drugi govore. Ja radim svaki dan da je napravim svijetlom, dobrom i srećnom sa onim što radim i sa ljudima koji me okružuju. Nije stvar crna, nego mi crno gledamo i poenta je promijeniti taj obrazac u glavi koji je nama urođen. Ja sam to srećom uradila i od tada je ova zemlja postala, i ostaće, moje mjesto pod Suncem.