Majda Behrem-Stojanov, glasnogovornica Centra civilnih inicijativa

Majda Behrem-Stojanov glasnogovornica je Centra civilnih inicijativa kao i šefica mostarskog ureda ove nevladine organizacije koja se godinama bavi gorućim problemima grada Mostara. Oduvijek je poznata po svom velikom zalaganju za građane, ali i kao osoba koja uvijek glasno iznosi svoj stav. U intervjuu za Dnenvi list kazala je nešto više o trenutačnim problemima u kojima se nalaze građani Mostara, ali i o nekadašnjem i sadašnjem gradu Mostaru.

Za početak, kako je danas biti žena u politici?

Danas je u našoj zemlji većini građana teško preživjeti. I muškarcima i ženama. Znamo i tko su glavni krivci za takvu situaciju, muškarci i znatno manje žena, koji su u politiku ušli da nama bude bolje. Nažalost, žene su u brojnim sferama u potlačenom položaju, manje ih je zaposleno, manje ih je na odgovornim pozicijama, za iste poslove slabije su plaćene. To možemo vidjeti i u politici, koja se tradicionalno smatra poslom za muškarce, a koliko ga dobro rade, svi osjetimo. Žene, i kada prođu na izborima, teško dobiju neku značajnu funkciju, a i u tijelima stranaka, na osnovi informacija koje imam, s teškom mukom se izbore za svoje stavove.

Uvijek ste bili osoba koja je glasno iskazivala svoj stav i koja se borila protiv brojnih problema. Jeste li imali neugodnosti zbog toga i koje su vrste te neugodnosti bile?

Svaki posao ima određene negativne pojave koje ga prate, pa tako i ovaj moj. Neugodnosti ima, gotovo svakodnevno, ali ja ih samo doživljavam kao potvrdu da dobro radim svoj posao i poticaj da ga radim još bolje. Posebno iz razloga što je iskazivanje stava i reagiranje na probleme zapravo način mog života, kao što je to slučaj s mnogim mojim sugrađanima, jedino što se kroz moj posao pruža poneka mogućnost više i ja ju pokušavam maksimalno iskoristiti.

Što se tiče političke slike grada, kakva je ona po Vama i ima li Mostar izlaz iz svojih problema?

Naravno da ima, a taj put će započeti kad i političari shvate ono što mi, građani, odavno znamo - da je kompromis jedino rješenje za Mostar i da nitko ne može biti isključiv u svojim zahtjevima. Mostar se ne može promatrati izvan konteksta BiH, a pitanje je koliko su političari zaista spremni na principijelnost, pa da rješenje za Mostar bude princip i za više razine vlasti. Što prije se to dogodi, i mnogo važniji problemi će konačno doći na red jer, kao što znamo, grad je na izdisaju.

Svi se sjećaju onog nekadašnjeg Mostara. Kakvog ga Vi pamtite?

Sjećam se bezbrižnog života u kojem su roditelji radili, u kojem su djeca brinula jedino o ocjenama, u kojem smo svi išli na ljetovanje, u kojem smo imali odličnu zdravstvenu zaštitu, u kojem se prekovremeni rad plaćao...svega što sada nema.

Mislite li da mladi ljudi imaju budućnost u ovom gradu?

Naravno da imaju, da ne vjerujem, ne bih i sama svoju djecu odgajala ovdje. Jedino, svi trebamo shvatiti da je ovo naš grad i svi se trebamo uključiti u njegov oporavak, jer koliku god odgovornost za ovakvo stanje snose političari, dio odgovornosti snosimo i mi, građani,  koji uglavnom pasivno promatramo sve što se oko nas događa. Mora nas zanimati na što se troši naš novac, u kakve nam škole djeca idu te svoju djecu još od osnovne škole učiti da imaju pravo na bolji život, da imaju pravo iskazati svoj stav koji je drukčiji od većine, a da ne budu zbog toga sankcionirani. Škole bi morale takve principe promovirati, naravno ne samo deklarativno. Nažalost, djeca uglavnom prihvaćaju princip koji im mi stariji namećemo -  da je bolje šutjeti, jer će te u suprotnom snaći mnogi problemi. To nije nimalo dobro.