Gordan Pavlović – Fočanski biznismen koji kupuje fabrike

Fočak Gordan Pavlović, poznat i po nadimku Goci, dospio je u središte pažnje javnosti nakon što je preuzeo nekoliko velikih kompanija u Bosni i Hercegovini, stvarajući jednu od najvećih poslovnih imperija na istoku države. Danas se ubraja među najbogatije ljude u BiH, a njegova firma Pavgord iz Foče postala je okosnica poslovnog carstva koje se proteže kroz više industrija – od trgovine i nekretnina do rudarstva, građevinarstva i teške industrije.

Rani život i osnivanje Pavgorda

Pavlović je rođen i odrastao u Foči, a već u srednjoškolskim danima pokazivao je sklonost ka praktičnom radu nasuprot formalnom obrazovanju. Završio je srednju elektrotehničku školu (smjer elektroenergetičar) na nagovor oca, ali školovanje ga nije previše zanimalo jer je smatrao da time gubi vrijeme koje je mogao posvetiti zarađivanju novca. Tokom ratnih godina (1992–1995) započeo je biznis baveći se trgovinom i transportom razne robe u ratnim uslovima. Nakon rata usmjerio se na trgovinu nekretninama propalih državnih preduzeća, kupujući ih uglavnom u stečajnim postupcima za relativno mali novac. Već 1993. godine u Foči osniva preduzeće „Pavgord“ sa djelatnošću trgovine i transporta, koje će vremenom izrasti u centralnu firmu njegove grupacije.

Poslijeratna ekspanzija kroz stečajeve i nekretnine

U deceniji nakon rata, Pavlović je agresivno širio poslovanje kupovinom posrnulih firmi po Bosni i Hercegovini. U periodu od 2002. do 2013. godine kupovao je dijelove ili čitava preduzeća putem stečaja i privatizacije. Među značajnijim akvizicijama u tom razdoblju bili su: Tehnokom (Foča) – građevinsko preduzeće, Maglić (Foča) – trgovačko preduzeće, Višegrad-promet i Panos (Višegrad), Hotel u Rudom, Fabrika Bosanka (Doboj), Tvornica autodijelova Motins (Novi Sad).

Kupovinom ovih firmi Pavlović je često dolazio u posjed njihove vrijedne imovine – poslovnih prostora, hotela, garaža i zemljišta – koje je kasnije preprodavao ili prenio na sebe i svoje kompanije. Ovakav model investiranja pokazao se unosnim: mnoge kupljene firme nisu obnavljale proizvodnju, ali su njihove nekretnine iskorištene za nove projekte ili prodane uz profit. Na taj način Pavlović je u rodnom gradu i okolini stekao desetine objekata i zemljišta čija ukupna površina prema procjenama iznosi preko 720.000 m² (što je površina stotinu fudbalskih terena), o čemu je pisao CIN.

Ulazak u rudarstvo i građevinarstvo

Jedan od prelomnih poteza u Pavlovićevoj karijeri bio je ulazak u rudarski sektor. Godine 2010. od Vlade Republike Srpske kupuje Novi rudnik mrkog uglja “Miljevina” kod Foče za 6 miliona KM. Ugovorom se obavezao uložiti dodatnih 10 miliona KM kapitala u taj novi subjekt, a zauzvrat je dobio koncesiju za eksploataciju uglja na 30 godina. Procjenjuje se da vrijednost rezervi uglja na tom nalazištu doseže 3 milijarde KM, što je Pavloviću osiguralo izuzetan potencijal zarade. Investicija se isplatila mnogo brže od planiranog – prema finansijskim pokazateljima firme, uloženi novac povratio je za samo četiri godine. Rudnik Miljevina danas je izuzetno profitabilan segment Pavlovićeve imperije.

Nakon uspjeha u rudarstvu, Pavlović se širi i u oblast cestogradnje i građevinarstva. Godine 2012. kupuje bivše državno preduzeće “Srbinjeputevi” AD Foča, čime ulazi i u poslove izgradnje i održavanja puteva. Preuzimanje Srbinjeputeva označilo je Pavlovićev iskorak u građevinski sektor i osiguralo mu status ključnog poslodavca u regiji, budući da ta firma izvodi radove na infrastrukturnim projektima u istočnoj Bosni.

Kontroverze, istrage i političke veze

Brz uspon Gordanove poslovne imperije odvijao se paralelno s političkim promjenama u Republici Srpskoj. Zapaženo je da uzlazna linija Pavlovićevog biznisa koincidira s dolaskom Milorada Dodika na vlast 2006. godine. Pavlović, kao član vladajuće stranke SNSD, u godinama nakon 2006. intenzivno je širio Pavgord – “gutajući” jednu po jednu firmu, hotele i druge nekretnine po RS-u. Mnogi su se pitali ko mu „čuva leđa“ tokom tog pohoda, jer su vlasti često pokazivale razumijevanje za njegove poslovne apetite. Mediji spekulišu da njegovi potezi teško da bi bili mogući bez prešutnog blagoslova politike.

Pavlović se suočavao i s određenim sumnjama o legalnosti ranih poslova. Nakon rata je bio predmet istraga zbog navodnog šverca akcizne robe – prvenstveno kafe i goriva – koje su njegove kamione dovodile u vezu s crnim tržištem. Međutim, sve krivične prijave po tim osnovama završile su bez osuđujuće presude; Pavlović je u tim procesima uglavnom figurirao tek kao svjedok koji je tvrdio da nije bio upoznat s nelegalnim radnjama koje su se odvijale preko njegovih vozila. Jedini sudski epilog u njegovom dosijeu datira iz 1997. godine, kada je pred sudom u Foči osuđen uslovno na tri mjeseca zatvora zbog krivotvorenja fabričkog broja motora na očevom kamionu. Pavlović je kasnije novinarima objasnio da je sporni motor bio kupljen na auto-otpadu, te da nije imao kriminalnu namjeru. U istom slučaju oslobođen je optužbe za sličan prekršaj s automobilom godinu ranije.

Uprkos kontroverzama, Pavlović u rodnom kraju uživa ugled velikog poslodavca i dobročinitelja. Mnogi Fočaci, uključujući i njegove bivše radnike, ističu da je “pošten čovjek” koji je spasio lokalnu ekonomiju nakon rata. Kako je slikovito rekao jedan od njih, “toliko ljudi jede hljeba od njega, i da nije njega – svi bi pokrepali”. Zaista, Pavlovićeve firme zapošljavaju stotine radnika, a sam Pavlović voli naglasiti da mu je stalo do razvoja Foče i ostanka mladih u tom kraju.

Najveće akvizicije i širenje poslovnog carstva

Posljednjih godina Pavlović je krenuo u veliku investicionu ofanzivu preuzimajući neke od najvećih industrijskih subjekata u BiH. Kulminacija tog širenja krenula je 2022. i 2023. godine kada Pavlović, kroz firmu Pavgord, ulazi u vlasničku strukturu zvorničke fabrike glinice Alumina – jednog od najvažnijih industrijskih pogona u zemlji. Prvi korak bio je potez Vlade RS, koja je u avgustu 2022. Pavloviću prodala potraživanja matične firme „Birač“ (nekadašnjeg vlasnika Alumine) za 42,4 miliona KM.

Time je praktično stavljena Alumina “na doboš”, što je Pavlović iskoristio da ubrzo postane većinski vlasnik ove kompanije. Ključnu pomoć za taj poduhvat pružio mu je Senad Džambić, vlasnik trgovačkog lanca Bingo, koji mu je dao značajnu novčanu pozajmicu za dokapitalizaciju Alumine. Zahvaljujući toj finansijskoj injekciji, Pavlović je konsolidovao vlasništvo u Alumini i povezanom preduzeću Energolinija. Potom je Pavgord 2023. godine za dodatnih 5 miliona KM kupio imovinu preostalog dijela Energolinije (termoelektrane u sklopu kompleksa Alumine) i za 1 milion KM firmu Mehanika, čime je upotpunio vlasništvo nad svim entitetima nekadašnje Birač industrijske grupacije

Paralelno s preuzimanjem Alumine, Pavlović je 2023. godine kupio i kompaniju Boksit iz Milića, giganta iz rudarsko-prerađivačkog sektora istočne BiH. Time je u svoje vlasništvo dodao i Boksitove rudnike i fabrike za preradu boksita, osiguravši si stratešku zalihu ovog resursa. O razmjerama ove akvizicije govori podatak da su prihodi firme Boksit u godini prije preuzimanja iznosili oko 50 miliona KM, dok je Alumina istovremeno ostvarila 348 miliona KM prihoda i bila najveći izvoznik u čitavoj BiH. Pavlović je tako preko noći postao vlasnik kompanija čiji zbirni godišnji prihodi premašuju nekoliko stotina miliona konvertibilnih maraka.

Nakon Alumine i Boksita, Pavlović svoj interes širi i van granica entiteta RS. Ljeta 2024. njegova firma Pavgord postiže dogovor o kupovini kompanije ArcelorMittal Zenica – najveće željezare na Balkanu – zajedno sa rudnikom željezne rude ArcelorMittal Prijedor. Ova transakcija sa indijskim vlasnicima ozvaničena je potpisivanjem ugovora krajem 2024. i početkom 2025. godine, a do jeseni 2025. pogoni u Zenici i Prijedoru formalno prelaze u ruke Pavlovićeve grupacije. Time Pavlović praktično preuzima kompletnu proizvodnju čelika u BiH, što je do tada bilo u vlasništvu multinacionalne korporacije. Očekuje se da će ova kupovina, nakon što dobije sve regulatorne saglasnosti, ući u historiju kao jedna od najvećih privatnih investicija u bosanskohercegovačku industriju.

Pored teške industrije, Pavlović investira i u nekretnine i druge sektore širom države. Kupovao je potraživanja sarajevskog Tržnog centra “Sara” na Ilidži kako bi stekao pravo preuzimanja i tog objekta. Septembra 2025. godine njegova firma Srbinjeputevi Foča izdvojila je 1,3 miliona KM za kupovinu 12.439 m² zemljišta fabrike Zrak u Sarajevu (nekadašnjeg giganta optičke industrije).

Iako Pavlović time nije preuzeo samu firmu Zrak (koja je u stečaju), pozicionirao se za buduće ovladavanje kompletnim kompleksom – kupio je ključne parcele u “dvorištu” Zraka, računajući da će imati prednost ukoliko se ostatak imovine bude prodavao. Ovaj potez analitičari vide kao dio Pavlovićeve šire strategije širenja poslovnog carstva u različitim industrijama i regijama.

Nekadašnji krug Fabrike duvana Banjaluka (23.000 m² zemljišta u centru grada) koji je Pavlović kupio 2025. godine. Pavlović planira iskoristiti ovu atraktivnu lokaciju u skladu sa svojom poslovnom strategijom.

Posljednja u nizu Pavlovićevih akvizicija je “Fabrika duvana Banjaluka”, nekadašnji duhanski gigant smješten u centru Banje Luke. Krajem novembra 2025. Pavlović je, preko firmi Pavgord i H&P, kupio imovinu ove fabrike za više od 10 miliona KM. Time je postao vlasnik kompleksa koji obuhvata oko 23.000 m² zemljišta u urbanom jezgru Banjaluke, čija se vrijednost mjeri milionima maraka. Fabrika duvana je prestala s radom 2018. godine nakon niza gubitaka, a njeni prethodni vlasnici (lokalni biznismen Nebojša Antonić, potom bugarski Bulgartabac) nisu uspjeli spasiti proizvodnju. Pavlovićev motiv za ovu kupovinu najvjerovatnije leži u atraktivnom zemljištu. Očekuje se da će iskoristiti lokaciju za razvoj nekog komercijalnog ili stambeno-poslovnog projekta, naravno ukoliko dobije potrebne dozvole. Interesantno je da se protiv te ideje već izjasnio gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković, koji želi taj kompleks pretvoriti u javni kulturni prostor pod zaštitom. Bilo kako bilo, Pavlovićev potez s banjalučkom fabrikom duvana pokazuje da njegova ambicija ne jenjava i da nastavlja ulagati kapital i izvan matične regije.

Prijateljstvo sa Bingom i međuentitetska saradnja

Zapažena je saradnja Gordana Pavlovića sa Senadom Džambićem, osnivačem najvećeg maloprodajnog lanca u BiH, kompanije Bingo. Iako dolaze iz različitih entiteta i etničkih sredina, njih dvojica su razvili blisko poslovno partnerstvo koje pokazuje da kapital ne poznaje granice. Džambić je, kao što je pomenuto, pozajmicom pomogao Pavloviću u preuzimanju Alumine, a zauzvrat se Bingo uključio u vlasništvo nad Pavlovićevim rudnikom Miljevina. Naime, početkom 2024. Pavgord je prenio 20% udjela Rudnika Miljevina na firmu Ingram d.d. Srebrenik, koja je u 95-procentnom vlasništvu Binga. Nakon te transakcije Pavlovićev Pavgord drži 80% kapitala rudnika, dok Bingo (Ingram) ima preostalih 20%. Ovaj potez formalizirao je stratešku saradnju dva poslovna giganta – Pavlović je učvrstio finansijsku podršku moćnog partnera, a Džambić je osigurao udio u profitabilnom rudniku (Miljevina je 2022. ostvarila dobit od 3,3 miliona KM uz prihode od 32 miliona KM).

Sam Pavlović je u intervjuu za medije potvrdio prijateljstvo sa Džambićem, kazavši da “su prijatelji koji pomažu jedan drugog koliko mogu”, te skromno dodao: “On više pomaže meni nego ja njemu, jer on više i ima”. Ovakva izjava sugeriše da je Pavlović svjestan koliki je utjecaj Binga i da cjeni podršku koja mu je pružena. Njihova saradnja ujedno je zanimljiv primjer kako bosanskohercegovački biznismeni različitih backgrounda udružuju snage radi zajedničkih interesa, što ponekad izaziva političke kontroverze, ali sa poslovne strane donosi rezultate.

Gordan Pavlović danas se profilirao kao ključni igrač na poslovnoj sceni BiH, sa portfoliom kompanija koji se proteže od rudnika uglja i ruda metala, preko industrijskih proizvođača aluminija, boksita i čelika, do građevinarstva, trgovine nekretninama i finansijskih investicija. Krenuvši skromno kao mladi trgovac u ratnom vihoru, izgradio je imperiju koja zapošljava na stotine radnika i upravlja resursima od strateškog značaja. Njegov poslovni put obilježili su spretno korištenje prilika (kupovina jeftinih državnih firmi), bliske veze s političkim strukturama, ali i vizija da se upusti u najveće investicije koje drugi možda ne bi riskirali. Pavlovićeve kompanije danas ostvaruju stotine miliona maraka prihoda godišnje, a sam Pavlović slovi za najbogatijeg Fočaka i jednog od vodećih industrijalaca u zemlji.

Iako ga prate kontroverze i pitanja o pozadini naglog bogaćenja, činjenica je da Pavlović svojim poduzetničkim poduhvatima mijenja privrednu sliku Bosne i Hercegovine. Njegova životna priča, od srednjoškolca kojeg “škola nije zanimala” do vlasnika poslovnog carstva, svjedoči o tome da se u poslijeratnoj BiH mogu stvoriti velike privatne imperije, ali često uz isprepletenost biznisa i politike. Pavlović nastavlja da širi svoje carstvo i u narednim godinama, pa će svakako ostati ličnost koju će javnost i mediji s pažnjom pratiti.

S.B.