Milenko Čičić, vlasnik "Kaldera Company": Vjerujem isključivo u rad

Kada je turbulentne 1991. godine gospodin Milenko Čičić odlučio da poslije 20 godina provedenih u Njemačkoj započne vlastiti posao u rodnim Kobatovcima, prognoze mu nisu bile naklonjene u potpunosti. Te godine je počeo s ugostiteljskim poslom otvorivši restoran u Aleksandrovcu, a dvije godine kasnije osnovao je proizvodno preduzeće "Kaldera Company", koje od tada uspješno posluje u oblasti elektoenergetike.

Sa 250 zaposlenika, od kojih je zavidan broj visokoobrazovanog kadra, dobili su potvrdu kvaliteta dobijanjem sertifikata evropskih standarda. Stalnim razvojem usluga i proizvoda postali su jedan od vodećih proizvođača na Balkanu u svojoj oblasti, a Milenko Čičić jedan od najuspješnijih biznismena u državi.

Kada se osvrnete unazad 20 godina, kako vidite svoj poslovni put?

- Kada se počinje iz početka, pod tim mislim od nule sa svega tri radnika, i dođete do pozicije da imate jednu od najjačih firmi u svojoj oblasti, shvatite da ste imali veoma turbulentan put. Kada sam tih ratnih godina pokrenuo svoj posao, neki su mi govorili da sam lud, neki da sam avanturista, omalovažavali su me i osporavali. Da sada počinjem, veliko je pitanje da li bih se odlučio na takvo nešto, s obzirom na to na kakve sam probleme nailazio. Rizik je bio upustiti se u posao kada je stanje opšte neimaštine i sredstava koja bi mogla da posluže proizvodnji. Ipak, počeo sam s ugostiteljstvom, koje je moja prva ljubav. Još kao mladić, prvi novac zaradio sam kao konobar u Njemačkoj, gdje sam služio eminentne njemačke političare. To je dio moje prošlosti na koju sam veoma ponosan, jer svaki posao je sa sobom donio vrijedno iskustvo. Ipak, ja sam mašinac i volim metal. Rizikovao sam i uložio sav svoj kapital 1993. godine kako bih pokrenuo proizvodnju. Ja sam veliki pragmatičar i kod mene nema "izgubljene lopte". Uz predan trud i rad stigao sam na poziciju na kojoj se danas nalazim.

Šta je za Vas kao osobu i kao osnivača bio najveći izazov?

- Izazov je bio da napravim odluku da nešto stvorim, izgradim, opredijelim se za jedan životni put. Kroz posao sam se uvijek vodio profesionalnošću, a pod tim prvenstveno podrazumijevam da čovjek mora da shvati koliko zna. Ono za šta nisam znao, našao sam profesionalce i oni su za mene uradili posao za koji su stručni, jer je danas ta opcija najjeftinija. Nisam se pravio pametan i pokušavao sve sam da ostvarim, jer za mene uspješna firma počiva na timu i zajedničkom radu. Takva firma ima perspektivu i budućnost.

Prošle godine ste uložili znatna sredstva za proširenje proizvodnje?

- Svoju kompaniju sam gradio na principu nadgradnje. Ako želimo napredovati i pružiti bolji proizvod, moramo pratiti svjetske trendove u nauci, energetici, elektrotehnici, informatici. Velike svjetske kompanije ulažu mnogo u razvoj, ali mi smo mali za to. Međutim, ono što možemo jeste da učimo od boljih i naprednijih. Ja sam došao do stepenice na kojoj sam morao da odlučim da li da idem gore ili dolje, ili da stagniram. Odlučio sam da uložim znatna sredstva, dijelom ona koja sam dobio od Razvojne banke, kao i svoja privatna sredstva koja sam ostvario kroz dugogodišnji rad. Prošle godine smo investirali oko 14 miliona u proizvodnju koje smo, između ostalog, uložili u izgradnju novih proizvodnih hala, infrastrukture, zatim ulaganja u kadrove, odnosno u edukaciju. Mi radimo sa velikim, svjetskim kompanijama "Siemens", ABB, "Schneider", što zahtijeva određene standarde.

Kako Vi gledate na probleme domaće privrede i perspektive za razvoj?

- Svi mi koji se bavimo proizvodnjom suočeni smo s određenim problemima, odnosno nedostatkom opreme, sredstava, povoljnih kredita. Projekat Vlade RS i Razvojne banke nam je dosta pomogao sa kreditima za investicije pod povoljnim uslovima. Ali obrtna sredstva, krediti komercijalnih banaka su preskupi i neisplativi za proizvodnju, jer je dug proces od dobijanja posla do naplate. Naš problem je što smo generalno skloniji kritikama nego sagledavanju stvari na jedna realan način. U svijetu vlada ekonomska kriza i mi u toj situaciji moramo svoju poziciju i svoje mogućnosti posmatrati u realnim okvirima. Moj moto kojim se vodim cijeli život je vrlo jednostavan - vjerujem isključivo u rad, kojim je moguće apsolutno sve postići. Ja sam dvadeset godina živio u Njemačkoj u kojoj sam mogao ostati i mirno živjeti. Međutim, vratio sam se jer vjerujem u ove ljude s kojima radim i stvaram za buduće naraštaje.

Veliki postotak Vaših radnika čine mladi ljudi. Šta im savjetujete sada kada oni treba da preuzmu poslove u svoje ruke?

- Savjetovati nekoga nije jednostavno, jer se svi mi razlikujemo po sposobnostima i ambicijama. Volim da radim s mladim ljudima s kojima u firmi nemam nikakvih problema. Ja vodim i nadgledam cijelu strategiju, međutim poslove prepuštam mladim ljudima, jer je ovo njihovo vrijeme, vrijeme računara, brze komunikacije u kojoj se oni mnogo bolje snalaze. Imamo zaposlenih 28 inženjera i pet magistara nauka, kvalitetan kadar koji i nije lako naći u današnjoj poplavi lako stečenih dipoloma. Ono što pokušavam da im prenesem jeste ljubav prema radu i stav da ne postoji ništa što se ne može ostvariti uz trud i rad. Svaki posao zahtijeva temeljan rad i profesionalnost. Preduslov za bavljenje biznisom je ambicioznost i spremnost na rizik. Pretjerane kalkulacije su dobre za sigurnu varijantu, ali pobjeda zahtijeva nešto oštriji nastup. Imamo veoma lijepu i pametnu omladinu, ali njoj je potrebno učenje i strpljenje, jer se preko noći ništa ne stvara. Takođe, treba biti svjestan delikatnosti situacije, jer je granica između uspjeha i neuspjeha veoma mala i lako se prelazi.

Koji su planovi "Kaldera Companyja"?

Naš prvi i osnovni plan jeste izvoz za koji smo stekli sve uslove. Otkriću vam da će "Kaldera" uskoro potpisati strateški ugovor koji je rezultat 20-godišnjeg marljivog rada. Riječ je o ugovoru s velikom, svjetskom firmom za licencnu proizvodnju. Potvrdu kvaliteta smo dobili i od strane te firme kao najorganizovanija firma koja je prezentovala svoj program i rad. Znači, naš budući cilj je izvoz, jer je privredi neophodan izlazak na inostrano tržište i to u što većem broju, čemu svi moram dati neki doprinos. Sada je na nama da postajemo veliki giganti, kojih više nema iz bivše države, a način za to su strateški ugovori sa inostranim firmama.

napomena: tekst&foto DomInfo

Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"