Damir Aganović, novi prvi čovjek Kliničkog centra Koševo - Upravljati timom od 3.700 ljudi pravi je izazov

Uglednog sarajevskog hirurga, profesora na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, te šefa tima za transplantaciju bubrega i stručnjaka u oblasti urologije, Damira Aganovića (49), vijest da je postao novi generalni direktor Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu zatekla je na odmoru.

Sjeća se da mu je u tom trenutku kroz glavu prošla jedna misao: "Koja čast i koja obaveza! Upravljati timom koji broji 3.700 ljudi u ovim vremenima je pravi izazov. Uza sve ružne priče koje kruže, ljudi u Kliničkom centru izvrsno rade svoj posao. KCUS ima puno kvalitetnih, pametnih i radnih ljudi koje samo treba malo usmjeriti, poboljšati međuljudske odnose, i bit će izvrsno", kaže Damir Aganović u svom prvom javnom istupu nakon imenovanja za Magazin Gracija.

Ljekari pod pritiskom

Odmah po preuzimanju dužnosti imao je sastanak Stručnog vijeća na kojem su direktori disciplina iznosili rezultate onoga što se radilo proteklih godina, ali i predstavljali planove za budućnost. Njegov dosadašnji posao na čelu tima za transplantaciju bubrega uključivao je rad s hirurzima, internistima, ljekarima potrebnim u procesu transplantacija, te pratećim sestrama.

I to je bio tim koji bi u prosjeku brojao 50 ljudi. Danas je na čelu kolektiva od oko 3.700 uposlenih. Kaže da je imao sreću prije tri godine biti direktor Discipline za nauku i razvoj, što je svakako iskustvo koje će mu dobro doći u narednim mjesecima. Oko sebe je okupio tim vrsnih saradnika: savjetnicu za tehničke poslove i izgradnju Mirelu Imširović, savjetnika za medicinske poslove Nenada Vanisa, savjetnika za razvoj transplantacijske medicine Aldena Prcića, te savjetnika za sestrinstvo Ademira Spahića, a uskoro će angažirati i savjetnika za finansijsko-pravne poslove.

Ne možemo a da ne upitamo hoće li najavljene promjene uključivati i jedan ležerniji, ljudskiji pristup prema pacijentima?

"Apsolutno se slažem. Neupitna je stručnost, ali morate razumjeti ljekare, i oni su pod strašnim pritiskom jer imamo hospitalni i ambulantni dio, operacije, vizite i brojne druge obaveze, a veliki je priliv pacijenata", govori prof. dr. Aganović, koji smatra da je zakazala primarna zdravstvena zaštita, odnosno da neopravdano veliki broj pacijenata dolazi u Klinički centar, koji je praktički tercijarni vid zdravstvene zaštite.

"Pacijenti moraju prvo doći preko ljekara specijaliste i mnoge bi se stvari mogle fino riješiti na tom sekundarnom nivou", dodaje Aganović, te napominje kako razumije i pacijente i njihovo nezadovoljstvo, jer zaista nedostaje određenog nivoa opuštenosti u ophođenju s njima.

Vlastiti posao, odnosno urologiju i transplantaciju, kao i akademske obaveze na Medicinskom fakultetu, Aganović namjerava zadržati, naravno – u manjem obimu. "Uvijek ću biti u kontaktu s fakultetom, ali pod hirurškim pojmovima radnog vijeka, a što se tiče prakse, umjesto dosadašnja dva ili tri operativna dana, zadržat ću se na jednom."

Disney je kriv za sve

Vijest o imenovanju na čelo KCUS-a obradovao je i Damirovu suprugu Kenanu, također doktoricu, angažiranu u Jedinici intenzivne internističke terapije, osnovane prije tri godine. Njen posao podrazumijeva dežure i po nekoliko noći u toku sedmice s prirodnim nastavkom u redovnu smjenu. "Do sada se nisam pokajala. Vrlo je zahtjevno, ali je jedinstven osjećaj kada čovjeka koji je bio skoro mrtav vratite u život", kaže Kenana.

(Aganović sa suprugom Kenanom i sinovima Dinom i Kanom)

Bračni par Aganović ekipi Gracije pridružio se sa sinovima. Dotjerani za snimanje, devetogodišnji Dino i petoipogodišnji Kan oduševljavali su nas svojim simpatičnim i pronicljivim komentarima. "U vrtiću sam imao drugove koji su se zvali Anur i Kan – i želio sam da bratu dam ime po jednom od njih, a Kan mi je zvučalo neobičnije", ispričao nam je Dino, kojeg nakon faze dinosaura, trenutno opčinjava morski svijet: roni, pronalazi morske zvijezde, školjke i ježeve, a neke primjerke koje izroni nosi kući. Navija za Želju, trenira fudbal u svom omiljenom klubu i s puno ljubavi brine o mlađem bratu. I da: obožava portugalski jezik, dok Kan svoje želje i zapažanja često izražava na engleskom.

"Disneyev kanal je kriv za sve", kaže mama Kenana i s osmijehom dodaje kako Kan zna cijele rečenice naučiti napamet te ih mudro upotrijebiti u svakodnevnom govoru. "Kan, ove godine krećeš u školu, hoće li ti biti teško?", pitamo ga. “Pretty much”, odgovara bez zastajkivanja.

Što se tiče brige od djeci, Aganovići imaju dobru logistiku: Kenanini roditelji im svako malo priskaču u pomoć, a imaju i tetu koja ih pazi. "Dino je jako samostalan, pomaže u kući, brine o Kanu. A i dao mu je ime, tako da je nekako i odgovoran za njega", sa smješkom govori Damir, koji je, priznaje nam, na medicini završio jer je – bježao od matematike.

Priča kako je bio okrenut prirodnim naukama, volio je biologiju i fiziku, što u njegovoj užoj porodici baš i nije bio slučaj. Damirov otac Midhat Aganović bio je ugledni profesor Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, a starija sestra Dunja veliki stručnjak iz oblasti građevine, čiji su graditeljski projekti u obnovi BiH vrijedni svake hvale. Nažalost, prije tačno dvije godine, Dunja i Damirova majka Fatima poginule su u saobraćajnoj nesreći na putu prema moru. O toj strašnoj tragediji, u kojoj je u istom danu izgubio i majku i sestru, dr. Aganović ne želi mnogo pričati. "Držim konce, pomalo zato što me drži busy mind filozofija – da budem što više zaokupljen poslom i porodicom koja mi daje podršku."

Neozbiljan za magistra

I dok je Damir bježao od matematike, Kenana je, kaže, bila pravi freak za brojke, ali kad je bilo vrijeme za upis na fakultet, "obavila je razgovor sama sa sobom" i odlučila se za medicinu. "Shvatila sam da mi predmeti koje sam i inače voljela, biologija i hemija, nevjerovatno prirodno leže, kao i to da imam potrebu da saznam sve o ljudskom tijelu. Onda sam to obznanila roditeljima i dobila njihovu podršku. To je moj put", priča internistica porijeklom iz Bijelog Polja, rođena u Prištini, odakle je preselila u Sarajevo 1998. godine. Njena i Damirova ljubavna priča počela je na neobičan način.

(Nas dvoje smo dosta komplementarni, imamo istu vibru, vode nas iste stvari, tako da možemo pratiti jedno drugo)

U sklopu pripravničkog staža, Kenana je trebala provesti dva dana na Urologiji. Znala je da se treba javiti dr. Damiru Aganoviću, ali nije znala kako on izgleda. Zamolila je koleginicu, dok su svi bili na sastanku u amfiteatru, da joj ga pokaže, a on joj je, veli, djelovao "neozbiljno" za jednog magistra. "Sjedio je u zadnjim redovima i nosio zlatne lančiće", smije se Kenana. Uglavnom, ispalo je da doktora Aganovića nije bilo kad ga je Kenana tražila, te je ona izlazila iz klinike napola ljuta kad ga je srela. "Rekla sam mu da sam ga čekala, izvijestila gdje sam sve bila, on me je slušao, i, kad sam završila, samo rekao: dobar dan. Kasnije mi je priznao da je taj trenutak bio presudan za njega, da je rekao sebi: da, to je ta žena.”

Pomaže li ili odmaže braku to što su oboje ljekari, nismo odoljeli da pitamo. Kako kad, Damir misli da ponekad više odmaže, da su preokupirani poslom koji uglavnom oboje unose u kuću, razgovorom, brigama, stresom. Ali, opet… "Nas dvoje smo dosta komplementarni, imamo istu vibru, vode nas iste stvari, tako da možemo pratiti jedno drugo", kaže Kenana. Pa iako je sve podređeno poslu, nađe se vremena i za druge aktivnosti. Vikend je rezerviran za pijacu, posjete porodici i prijateljima, odlazak u kupovinu u tržni centar… Slobodno vrijeme, kada ga ugrabe, provode na Jadranskoj obali, u mjestu Promajna, i sve što im tada treba jesu more i odmor. Vole Dalmaciju, otamo nose najljepše uspomene, a i vjenčani kum im je Dalmatinac.

Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"

Napisala: Mersiha Drinjaković

Snimio: Irfan Redžović

Poziv na pretplatu