Završila Oksford i Harvard, u Sarajevu će proizvoditi energetske pločice Bar Do

Sarajka Lilijan Sulejmanović, umjesto da krene u prvi razred srednje škole, ratne 1992. godine otišla je u Englesku, gdje počinje njena, kako kaže, priča u dijaspori. Nakon kratkog boravka u Makedoniji, zatim i Hrvatskoj, gdje je s još 3.000 izbjeglica bila u izbjegličkom kampu u Savudriji, uspjela je, zahvaljujući grupi volontera iz Engleske, s porodicom u autobusu sa 32 mjesta doći do otoka.   

-Iz izbjegličkog kampa krenuli smo tim autobusom, putovali dva dana. Prokrijumčario nas je italijanski kapetan, jer nismo imali dokumente da prijeđemo granicu. Tako smo 7. septembra osvanuli u Doveru, kao jedni od rijetkih koji su iz BiH stigli u Veliku Britaniju.

Dobar učenik

To je bio početak dijasporske odnosno izbjegličke priče?

-Bila sam dobar učenik i imala sreće. Pokazala sam se na nekim ispitima, dobila stipendiju na jednoj elitnoj školi za djevojke u kojoj sam dvije godine živjela u internatu. Odatle sam otišla na Univerzitet u Oksfordu da studiram politiku, filozofiju i ekonomiju od 1995. do 1998. Nakon diplome na poznatom smjeru PPE, koji studiraju i političari, postdiplomski iz filozofije također sam radila na Oksfordu, a imala sam neke ideje da ću postati akademik. Međutim, to sam promijenila i počela raditi za konsultantsku kuću "Bain & Company".

Dolazi li nakon toga poduzetnička ideja?

-Mislim da tamo malo ljudi studira klasični biznis. Kompanija u kojoj sam radila imala je dobar trening, radili smo s velikim kompanijama za koje smo razvijali strateški menadžment. Poslije toga prešla sam u britanski regulator Ofcom (poput RAK-a u BiH, op. a.), gdje sam radila dvije godine, a nakon toga došao je drugi postdiplomski studij, tzv. MBA na Univerzitetu Harvard. Kasnije sam radila za veliki investicioni fond. Dio posla bilo je investiranje, strateški menadžment kroz kupovinu firmi i kompanija. To je sklopilo moju poduzetničku ideju.

Akademski pa poduzetnički razvoj?

-Prije sedam godina počela sam voditi svoju malu nezavisnu stratešku konsultantsku kuću "Osvit". Plan razvoja pripremali smo za dosta kompanija i to je i neka moja specijalizacija.

Kako ste odlučili da proizvodnju pokrenete u BiH. Je li bilo neke analiza tržišta, odlaska u kupovinu ili pomisli da na policama u tržnom centu možda nešto nedostaje?

-Ostala sam u bliskim odnosima sa zemljom Bosnom, čak sam se i vjenčala u Mostaru. Veza uvijek postoji. Vidim veliki potencijal za razvoj bh. ekonomije i privrede kroz poduzetništvo kako bismo na neki bolji način iskoristili sve te alate, vještine i znanja koja imamo, a koje smo stekli u proteklih 20 godina, naročito dijaspora.

Tu kao naručen dođe i USAID-ov projekt „Diaspora invest“.

-Upravo tako. Primjena poslovanja iz razvijenih zemalja, pristup razvijanju brenda, upravljanje marketingom... Ovdje sam svake godine barem dva puta, mi smo mala ekonomija i vidim veliki potencijal. Bogati smo resursima, od poljoprivrede pa do male, ali i obrazovane radne snage. Držim se van politike, ali mislim da te velike kompanije u BiH još nisu prošle tranziciju, a mislim da je poduzetništvo naša snaga, motor našeg razvoja. Kako to potaći, možda kroz donošenje znanja o poslovanju i iskoristiti prednosti, a o tome sam dugo razmišljala.

Dolaze li tu prednosti bh. tržista?

-Tokom prošle godine, iz ličnih razloga, bila sam u nekoj tranziciji. Teške stvari te prodrmaju i onda se zapitaš zašto ja ne radim to što želim, zašto nešto čekam. S lokalnim partnerom odlučili smo pokrenuti proizvodnju energetskih pločica (energy bars). Tačno je da sam primijetila da na našim policama nemamo baš nekih zdravih, maloprocesiranih proizvoda na način na koji ja to primijetim, recimo u Engleskoj i tim tržištima gdje je veća svijest ljudi o tome šta se unosi u organizam. Mislim da to ovdje kod nas tek počinje, ali ponuda komercijalnih proizvoda u prehrani još nije zadovoljavajuća jer ne prati saznanja o važnosti zdrave ishrane za imunitet, energiju, mentalno zdravlje. To je nešto što se kod nas može pokrenuti, kroz neki mini pogon, bez ogromnih ulaganja i fabrika. Imali smo, također, sreću da je u to vrijeme kad smo odlučili da to radimo i USAID počeo povećani rad s dijasporom.

Osnovne informacije

Koje su to osnovne informacije o kompaniji i proizvodima?

-Kompanija se zove TE ORA, što znači vitalnost i život na maorskom jeziku. Svidjelo nam se, jer ima univerzalnu i svjetsku jednostavnost, čak i u izgovoru. Iako pogon još nije zvanično pokrenut, čak i sam naziv proizvoda otkriva da se on nalazi kako u Sarajevu tako i u BiH. Bar Do naziv smo apsolutno izabrali i zbog šatrovačkog jezika. Znali smo da će to ljudi kod nas primijetiti i to je naš prvi niz proizvoda. Sada imamo pet energetskih pločica koje su zbog jednostavne proizvodnje minimalno procesirane. Proizvodi sadrže voće, neki i orašaste plodove, med i crnu čokoladu. Nema dodatnih šećera i alergena poput mlijeka, glutena. Težina pločica je 40 grama, a dolaze u kombinacijama brusnica-lješnik, smokva-badem, šljiva-orah, kajsija-kokos te datule-kokos.

Testirane su energetske vrijednosti, uzorke smo pripremili i već smo ih poslali na neke sajmove. Tražimo distributere u BiH i regionu. Nakon potpisivanja ugovora odmah ćemo pokrenuti proizvodnju, već imamo spremne ljude koje ćemo zaposliti. Gdje god smo proizvode poslali na degustaciju, dobili smo pohvale za fenomenalan ukus. 

Planovi za budućnost?

-Sve što namjeravamo raditi, bit će s lokalnim firmama, dobavljačima. Osim domaćeg tržišta, brend planiramo razvijati i u svijetu, a planiramo i izvoz. Imam veliko pouzdanje u naše ljude i talent

Uskoro počinje drugi krug USAID-ovog projekta. Koji je savjet budućim aplikantima ili mladim koji žele da odu ili dođu iz inozemstva?

-Ako već odu ili žele da se vrate, važno je održati komunikaciju i kontakte s BiH. Ne treba gubiti identitet, vezu, već da nakon što tamo steknu znanje u velikim firmama oni i požele da se vrate pa da s tim iskustvom počnemo graditi i razvijati ekonomiju, stvarati mogućnosti i prilike za povratak.

Prepoznatljiv bh. brend

Gdje se vidite za pet godina?

-To je dobar period za razvoj novog proizvoda. Mislim da ćemo biti prepoznatljiv bh. brend s više linija sličnih proizvoda, sa sličnom i prepoznatljivom filozofijom razvoja kako na domaćem tako i na stranom tržištu, za šta smo spremni.

Veće interesiranje za saradnju s dijasporom

-Praćenjem medija, društvenih mreža i naših novina, primijetila sam da je interes za neku malo bližu saradnju s dijasporom postao malo veći. Već 25 godina, znam da nije uvijek bilo pozitivno biti iz dijaspore, jer trebalo je možda napraviti neki obrt kako bi i ljudi vidjeli da dijaspora možda može donijeti nešto pozitivno, da se otvore ta vrata.

Mnogi žele dati profesionalni doprinos i podržati investicije

-Svi imaju neku rodbinu, a dolaze i druge mlade generacije koje mogu pokazati znanje, završili su škole i još imaju želju, identitet i povezanost s BiH. Oni žele da dođu, da pokažu znanje umjesto bijesnih auta. Iako to baš i nije uvijek dobro razrađeno, mnogi umjesto odmora žele doći, dati svoj profesionalni doprinos i podržati investicije.