Profesor iz BiH na čelu trezora koji čuva sjeme za budućnost čovječanstva

Globalni trezor sjemena na norveškom arhipelagu Svalbard, u kojem se čuva više od 1,4 miliona uzoraka iz različitih dijelova svijeta, od juna ove godine koordinira Fuad Gaši, profesor genetike i oplemenjivanja biljaka porijeklom iz Bosne i Hercegovine.

Trezor, koji se često naziva "Nojevom arkom sjemena", predstavlja svojevrsnu sigurnosnu kopiju svjetskih banaka sjemena. Njegova svrha nije samo skladištenje biljnih vrsta, nego očuvanje genetske raznolikosti koja bi u budućnosti mogla biti presudna za proizvodnju hrane i prilagođavanje poljoprivrede klimatskim promjenama.

Gaši je za EL PAÍS govorio o radu ovog jedinstvenog objekta, ali i svom putu od Bosne i Hercegovine do mjesta koordinatora jednog od najpoznatijih projekata za očuvanje biljne raznolikosti na svijetu.

Od izbjeglištva do Univerziteta u Sarajevu

Gaši je rođen u Bosni i Hercegovini, a tokom rata devedesetih godina kao izbjeglica otišao je u Švedsku. Kasnije se vratio u BiH, gdje je studirao poljoprivredne nauke i genetiku, a potom postao profesor Univerziteta u Sarajevu.

Još tokom studija zainteresovao se za banke sjemena i očuvanje različitih biljnih sorti. Uključio se i u SEEDnet, mrežu usmjerenu na razvoj banaka biljnih genetičkih resursa u zemljama jugoistočne Europe.

Godine 2008. pokrenuo je prvu banku biljnih gena u Bosni i Hercegovini. Tokom pandemije COVID-19 banka se suočila s finansijskim poteškoćama, nakon čega ga je tadašnji koordinator trezora na Svalbardu Åsmund Asdal ohrabrio da duplikate sjemena iz Sarajeva pošalje u međunarodne sisteme sigurnosnog čuvanja, uključujući i Svalbard.

Nekoliko godina kasnije upravo je Gaši naslijedio Asdala na mjestu koordinatora.

Prije dolaska na Svalbard napravio je i profesionalni zaokret. Tokom 2024. godine uzeo je odsustvo s nastavničke pozicije i počeo raditi u farmaceutskoj kompaniji Novo Nordisk na projektima povezanim sa sirovinama koje se koriste u proizvodnji lijekova. Kada mu je Asdal kazao da odlazi u penziju, otvorila se mogućnost povratka području kojim se ranije intenzivno bavio.

Photo: El Pais

Vrata trezora otvaraju se samo tri puta godišnje

Gaši je Svalbard prvi put posjetio 2024. godine kao gost, kada je donio sjeme iz banke gena u Sarajevu. Tada je, međutim, trezor vidio samo izvana.

U unutrašnjost je prvi put ušao tek u junu 2026. godine. Razlog je jednostavan – pristup objektu veoma je ograničen i u njega se ulazi samo kada postoji konkretan posao koji treba obaviti.

"Niko ne ulazi u trezor ako nema konkretan posao koji treba obaviti. Za mene je to bilo nevjerovatno iskustvo, ne samo zbog samog ulaska nego i zbog rada na skladištenju kutija sa sjemenom, što ne radimo često jer se vrata otvaraju samo tri puta godišnje", objasnio je Gaši.

Dodao je da posebnu težinu cijelom iskustvu daje svijest o tome šta se zapravo nalazi u tim kutijama – sjeme nastalo pažljivom selekcijom i radom brojnih generacija poljoprivrednika tokom hiljada godina, pohranjeno duboko ispod planine u neposrednoj blizini Sjevernog pola.

Više od 1,4 miliona uzoraka

Svalbard nije klasična banka sjemena. Funkcioniše prvenstveno kao rezervna lokacija za banke gena širom svijeta.

U njegovim komorama trenutno se nalazi više od 1,4 miliona uzoraka sjemena. Objekt ima tri skladišne komore, a svaka može primiti oko 1,5 miliona uzoraka. Jedna je već popunjena, dok je skladištenje u drugoj počelo.

Sjeme se čuva na temperaturi od minus 18 stepeni Celzijusa, što omogućava njegovo dugotrajno očuvanje. Osoblje Svalbarda ne otvara i ne obrađuje pohranjene uzorke. Za provjeru njihove održivosti i povremeno ponovno uzgajanje odgovorne su banke koje su ih deponovale.

Prilikom prijema materijala nastoji se izbjeći nepotrebno dupliciranje. Cilj je da se prostor koristi za jedinstvene uzorke koji predstavljaju što širu genetsku raznolikost.

"Mi smo poput crne kutije. Sjeme ne diramo, samo ga čuvamo na temperaturi od minus 18 stepeni, što omogućava da opstane veoma dugo. Banke sjemena u pojedinim zemljama odgovorne su za njegovo ponovno sijanje i provjeru da li je i dalje održivo", objasnio je Gaši.

REDA/Universal Images Group via Getty Images

Sjeme kao osiguranje za budućnost hrane

Gubitak pojedine sorte nije samo nestanak jednog sjemena. S njom se može izgubiti genetski materijal koji bi jednog dana mogao pomoći u stvaranju biljke otporne na određenu bolest, ekstremne vremenske uslove ili posljedice klimatskih promjena.

Upravo zato je očuvanje različitih sorti važno za budućnost proizvodnje hrane.

"Možemo izgubiti sortu koja bi jednog dana mogla poslužiti za razvoj nove sorte otporne na bolest koja ugrožava snabdijevanje hranom ili sorte koja se izuzetno dobro prilagođava klimatskim promjenama. Svako sjeme je dragocjeno jer su bile potrebne generacije da se razvije. To je živi organizam prilagođen određenim uslovima i u sebi nosi genetski materijal i ogromnu količinu informacija", objasnio je Gaši.

Banke sjemena, osim samog genetskog materijala, čuvaju i tradicionalna znanja povezana s uzgojem pojedinih biljaka. Prilikom obnavljanja uzoraka bilježe njihove karakteristike i podatke pohranjuju u baze, čime se uz sjeme čuvaju i informacije koje bi budućim generacijama mogle biti jednako vrijedne.

"Naša najvažnija uloga je pomoći bankama gena da zaštite svoj materijal, jer upravo one održavaju biodiverzitet koji nam omogućava razvoj novih sorti usjeva sposobnih da prehrane stanovništvo. Ta biološka raznolikost jedan je od odgovora na izazove s kojima se suočavamo u poljoprivredi i snabdijevanju hranom", pojasnio je.

Gaši naglašava da vrijednost banke sjemena zato ne određuje samo količina materijala koji posjeduje, već i nivo znanja o onome što čuva.

"Želimo da materijal ostane u javnom domenu i da se koristi, jer očuvanje nije moguće bez korištenja", poručio je Gaši.

Trezor projektovan i za posljedice klimatskih promjena

Prilikom gradnje Svalbarda vodilo se računa i o dugoročnim klimatskim rizicima. Ulaz u trezor nalazi se oko 130 metara iznad nivoa mora, pa bi ostao iznad vode čak i u scenariju značajnog rasta nivoa mora usljed topljenja ledenih kapa.

Ipak, Gaši upozorava da samo skladištenje nije dovoljno. Biljna raznolikost treba postojati i na poljima, gdje se sorte razmnožavaju, prilagođavaju i nastavljaju razvijati.

Svalbard je zamišljen kao posljednja sigurnosna mreža u slučaju katastrofa ili gubitka materijala iz pojedinih banaka gena. Dugoročna otpornost poljoprivrede, međutim, zavisi od očuvanja široke genetske baze biljaka koje čovječanstvo koristi za proizvodnju hrane.

"Ako gledamo logično, čovjek prije nekoliko hiljada godina vjerovatno je razmišljao o svojim neposrednim potrebama, a ne o tome šta će se dogoditi za narednih 50 godina. Evolucijski ima smisla da nismo dobri u dugoročnom razmišljanju. Ali danas smo došli do tačke u razvoju civilizacije na kojoj možemo nanijeti ogromnu štetu vlastitom staništu, pa moramo postati bolji u dugoročnom razmišljanju", poručio je Gaši.

Trezor tako ne čuva samo sjeme, već genetski materijal nastao tokom hiljada godina razvoja poljoprivrede – materijal koji bi mogao imati važnu ulogu u prilagođavanju budućih usjeva klimatskim promjenama i novim izazovima u proizvodnji hrane.