Javna ustanova Muzej Sarajeva 1878. - 1918. učestvovat će iduće godine tematskom izložbom u programu obilježavanja 100 godina od Sarajevskog atentata i početka Prvog svjetskog rata.
Potvrdila je to direktorica ovog Muzeja Amra Madžarević, koja u razgovoru za Agenciju Fena navodi kakve sve eksponate čuva ova muzejska institucija, s akcentom na one koji se odnose na atentat, te predstavlja redovnu djelatnost i turističke posjete depadansima muzeja.
Ona naglašava da Muzej za obilježavanje 100. godišnjice od Sarajevskog atentata priprema izložbu koja će obuhvatiti ne samo taj događaj, nego i priču o Sarajevu kroz vrijeme, nakon atentata.
- Sarajevo je u poslijednjih sto godina preživjelo tri rata, dakle nekih 12 godina je bilo u ratu, no mi želimo fokus staviti na onih drugih 88 godina i neke druge događaje. Naravno, uvod će biti Sarajevski atentat, s kratkim pričama koje prethode samom događaju - ističe ona.
Pored izložbe, u planu je i objavljivanje knjige i uvođenje nekih novih tehničkih dostignuća koja bi ostala trajno u muzeju i nadomjestila nedostatak prostora, s obzirom da je Muzej Sarajevo dosta mali, ali se nalazi na mjestu atentata, te nije moguće njegovo proširenje.
Kada je riječ o eksponatima koji se odnose na atentat Gavrila Principa na Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, najznačajniji predmeti koje Muzej posjeduje izloženi su u njegovom prostoru.
- Na žalost, zbog dužeg vremenskog otklona i važnosti samog atentata, mi nismo u posjedu nekih originala i većeg broja predmeta. Naime, kao što je poznato, atentat se desio 1914., a muzej je formiran 50-ih godina i otvoren 1953. godine, dakle gotovo punih 40 godina od tog događaja. U tom periodu, većina bitnih originalnih predmeta je već našla utočište uglavnom u muzejima u Austriji - navodi Madžarević.
U Muzeju je tako izložen pištolj kojim su ubijeni Franc i Sofija, te nekoliko ličnih predmeta Gavrila Principa, ali i drugi predmeti koji prikazuju život u Sarajevu u to doba. Također, Muzej u Austrougarskoj zbirci posjeduje uglavnom novine, knjige, dokumente i fototografije vezane za taj period, a posjetioci mogu pogledati i kratki film o atentatu.
Prostor Muzeja ujedno krase i voštane figure Franza i Sofije izrađene na način kako su izgledali na dan ubistva, a prema starim fotografijama iz tog doba.
U Austrougarsku zbirku također spadaju i zaostavštine poznatih sarajevskih porodica - Despić, Skarić, Besarović, Škaljić i Jeftanović, dok njen etnografski segment čine odjevni predmeti i oružje koje je pripadalo austrijskim činovnicima, zatim tu je i "austrijska soba" u stilu bidermajer, servisi iz Konaka, te Karadžozovo pozorište lutaka.
U ovoj su zbirci i vladini pečati, vojne mape, stenogrami sa sjednica Sabora, projekti pojedinih sarajevskih objekata te fotografije.
Muzejski eksponati raspoređeni su i u druge zbirke - arheološku, etnološku, jevrejsku, zbirku pomoćnih predmeta, orijentalnu te zbirku kolekcionara Stjepana Mezea, umjetničku i zbirku 20. vijeka.
Govoreći o sudbini spomenika podignutom u čast Ferdinanda i Sofije na mjestu atentata, Madžarević ističe da je on postavljen 1917. godine, te da je njegov autor mađarski arhitekta Eugen Bori.
- Već 1918. godine spomenik su srušile srpske jedinice nakon ulaska u Sarajevo. Sačuvan je jedan dio spomenika i nalazi se u Umjetničkoj galeriji BiH - kazala je ona.
Komentirajući sudbinu kamenih stopa Gavrila Principa koje su podijelile sudbinu grada u kojem ih i podignuše, direktorica Muzeja podsjeća da su se Gavrilove stope nalazile ispred Muzeja te da su bile ideja i djelo poznatog likovnog umjetnika Voje Dimitrijevića.
- U toku agresije na Sarajevo stope su uništene. Nakon rekonstrukcije muzeja, izlivene su stope u betonu, ali s obzirom da je originalno umjetničko djelo i ideja autora koji više nije živ uništeno, mi ovom lošom kopijom ne želimo skrnaviti raniju ideju - naglasila je.
Madžarević podvlači da su stope izlivene u betonu smještene unutar muzeja i danas predstavljaju priču o stopama koje također imaju svoju sudbinu.
Predstavljajući najvažnije i najvrijednije eksponate u fundusu Muzeja Sarajevo, Madžarević naglašava da mora upotrijebiti staru frazu, koja će možda zvučati "otrcano" - "ali to je kao kada pitate majku koje joj je dijete draže".
- Iako ne govorimo o pojedinačnim emocijama vezanim za eksponate, moram objasniti da svaki eksponat ima svoju vrijednost i važnost. Nijedan izdvojen iz cjeline i muzeja nema važnost, osim za pojedince. Dakle, jednako je važna i vrijedna figurina iz Butmira iz neolita, kao i umjetnička slika npr. Petra Tiješića, dio nošnje iz 19. stoljeća ili recimo ručno pravljeno oružje iz '92. Svaki od njih je kockica u mozaiku o nama, našoj prošlosti i kontinuitetu - smatra ona.
Amra Madžarević navodi da je broj posjetilaca u svim muzejskim depadansima približan. Ipak, dodala je, možda se malo izdvaja Svrzina kuća, s obzirom da je ona vrlo zanimljiva turistima iz evropskih zemalja.
- U svakom od naših objekata može se dobiti informacija za sve druge, tako da naši uposlenici, posebno u Svrzinoj i Despića kući, upućuju posjetioce da obiđu i drugi depadans kako bi mogli uporediti način života u određenim periodima i okolnostima Sarajeva.
Muzej Sarajeva danas čine centralna zgrada sa depoima i pet depadansa - Svrzina kuća, Despića kuća, Muzej jevreja BiH, Brusa bezistan i Muzej Sarajevo 1878-1914.
