(1959.) Trebevićka žičara: Povezivala je grad s njegovim plućima

Na Balkanu, pa i šire, Sarajevo je nekad bilo poznato po žičari koja je povezivala grad s planinom Trebević, koju su od davnina nazivali plućima grada.

Žičaru su projektovali i sagradili Česi, odnosno, poznata firma ČKD, a u rad je puštena 1959. godine. Polazna stanica bila joj je na Bistriku, a zadnja na Vidikovcu na Trebeviću, gdje je sagrađen i istoimeni restoran. S dužinom od 2.100 metara, trebevićka žičara je tada bila najveća u širem regionu.

Imala je osam stubova s dvije žice, od kojih je jedna služila za vuču, a za drugu su bile pričvršćene kabine. Na polaznoj i zadnjoj stanici bili su sagrađeni željezni mostići za prihvat kabina. Žičara je tri puta obnavljana, posljednji put pred Olimpijske igre, kada su zamijenjene sve sajle, remontovani pogonski motori i potpuno promijenjene kabine pa su veće srebrene zamijenjene manjim raznih boja.

"Ruta žičare bila je savršeno izabrana. Visinska razlika između prve i zadnje stanice iznosila je 500 metara. Kabine, u koje se udobno moglo smjestiti četvero ljudi, negdje su bile samo pet metara iznad zemlje, a drugdje više od 50. Žičara je vikendom radila cijeli dan, a radnim danima nekoliko sati prije i poslije podne", objašnjava Mufid Garibija, arhitekta i poznavalac historije grada.

Žičara je većim dijelom uništena u ratu, žice su prodane u staro željezo i danas su sačuvane samo dvije kabine. Gradske vlasti i GRAS, u čijem je vlasništvu žičara, nedavno su pokrenuli izradu projekta njene obnove.