Zašto su uspomene važne za razvoj djeteta

Rano djetinjstvo je veoma važano razdoblje u životu, a interakcija sa roditeljima ima istaknuto i veoma važno mjesto. Prve godine djeteta od ključnog su značaja, jer stvaraju osnovu za ostatak života. Tokom ranog djetinjstva dolazi do uspostave i pokretanja razvoja modela ponašanja, vještina i učenja. Rana iskustva sa roditeljima, kao i ostalim ljudima iz neposrednog okruženja, oblikuju životne stavove djeteta, sjećanja, uspomene…

Najljepše što nam djetinjstvo daje, jesu uspomene koje čuvamo u srcu dok smo živi.

Upravo su predivne uspomene ono što mnogi roditelji žele ostaviti svojoj djeci u nasljeđe.

Naučna istraživanje uglavnom spominju djetetovu treću godinu, kao onu u kojoj se počinju stvarati uspomene, no čini se kako mlađa djeca imaju nešto drugačiju memoriju, ali ipak onu koja s njima ostaje zauvijek. Pominje se eksplicitno i implicitno sjećanje. Eksplicitno sjećanje koje zahtijeva svjesno prisjećanje te je povezano s mjestom i vremenom datog trenutka. Implicitno sjećanje je nesvjesno, ali je puno emocija i nije povezano s određenim događajima. Stoga je važno da djeci stvaramo lijepe uspomene pune topline, radosti i porodičnog zajedništva.

Razgovor, pripovijednje, pričanje, čitanje, je više nego zanimljivo vašoj djeci, slušajući vaše priče, oni spoznaju vaše uvjerenje da je bitno dati glas sjećanjima, dojmovima, osjećajima i događajima koji bi se u suprotnom zadržali u dubini, neizrečeni i možda bili zaboravljeni. Uče kako pripovijedati o svojim sjećanjima i, ključno, da vam je stalo i da očekujete od njih da govore o sebi, svakodnevnim doživljajima i o onome što im je bitno. Razgovarajte sa svojim djetetom, posebno razmišljajući naglas o tome šta se događa, zbog čega nešto radite, šta radite i zašto, jer time uvelike potičete ulogu u stvaranju sjećanja.

Postoji običaj koji će izvući osmijeh na svako lice. Poruke mame, najčešće s uputama koje sve obaveze imamo za taj dan, ali uvijek su završavale sa „voli vas mama“. Pamtimo to kao jednu od najdražih uspomena. I danas, kada ste i sami roditelji, pišite poruke, slovima, crtajte ih srcem… Djeca će se razveseliti svakoj poruci. Ostavite je na komadiću papira, salvetice…To je primjer važne geste za emocionalni razvoj naše djece i nas samih, a stvara i ostavlja najljepše USPOMENE!

Piše: Aida Kamberović,

Koordinatorica Centra za rani rast i razvoj - SOS - Dječija sela BiH