Trnovit put do stranog tržišta: Nepriznavanje certifikata najveći problem izvoznika

Visoke carinske stope i administrativni troškovi, poteškoće prilikom pribavljanja potrebne dokumentacije, problem kod priznavanja dokumenta od strane akreditovane organizacije za ocjenjivanje usaglašenosti, te nelojana konkurencija, najčeće su barijere s kojim sa susreću domaći izvoznici.

Predrag Zgonjanin, predsjednik Savjeta izvoznika pri Privrednoj komori RS i direktor preduzeća "Celeks" iz Banje Luke, koje 80 odsto svojih proizvoda izvozi, kaže da većini izvoznika najveći problem predstavlja nepriznavanje certifikata koji prate robu u prometu.

"To stvara dodatne probleme, jer preduzeća, iako posjeduju ceritifikat dobijen od akreditovane laboratorije u BiH, moraju da plaćaju certifikat u nekoj od ovlaštenih laboratorija na tržištima zemalja u koje izvoze svoju robu, što još više poskupljuje proizvod i direktno utiče na konkurentnost proizvoda", pojašnjava Zgonjanin.

Problem postoji i kod provjere kvaliteta izvoznih proizvoda i uzimanja uzoraka u vidu komplikovanih i dugih analiza robe prilikom izvoza, gdje se pored sanitarnih uzoraka uzimaju i uzorci za tržišnu inspekciju.

"U praksi ovo znači kontinuirano, prekomjerno i neopravdano uzimanje uzoraka na analizu, čime se odugovlače procedure izvoza i roba kasnije dolazi do potrošača, što je posebno prisutno u prehrambenoj industriji. Da ne govorimo o visokim troškovima analiza proizvoda prilikom izvoza, što poskupljuje proizvod i do deset odsto, čime isti postaje nekonkurentan", istakao je Zgonjanin.

On je dodao da favorizovanje pojedinih firmi od strane državnih organa, neregularnost u postupku javnih nabavki, te subvencije koje imaju susjedne države, zbog čega im je i roba jeftinija, takođe u velikoj mjeri otežavaju izvoz.

Uprkos navedenim problemima, "Celeks" je, dodao je Zgonjanin, u prošloj godini izvezao oko 27.000 tona gotovih proizvoda.

Marinko Umićević, direktor fabrike obuće "Bema", koja je u toku prošle godine izvezla robe u vrijednosti preko deset miliona KM, kao najveće izvozne barijere navodi skupe administrativne usluge i visoke carinske stope.

"Garancija bankama koju moramo imati da bi izvezli robu godišnje nas košta 200.000 KM, zbog čega tražimo da garancija bude mjenica preduzeća. Zatim visoke carinske stope, na primjer, za đonove su čak pet puta veće u BiH u odnosu na zemlje EU. Sve to otežava plasman robe na strano tržište", naveo je Umićević.

Problem predstavlja i to što prilikom uvoza robe od ino-partnera, a koja nije iz EU, plaćaju carine koje ne mogu naplatiti. To ih mjesečno košta čak 60.000 KM.

"Skupe usluge špedicije, te problem s kursom marke, koji je godinama isti, nikako nisu naklonjeni izvoznim preduzećima u RS i BiH", naglasio je Umićević.

Da nije sve tako crno, svjedoči fabrika namještaja "Standard" iz Prnjavora, u kojoj kažu da sa, osim povremenog birokratskog pristupa, ne susreću sa većim barijerama prilikom izvoza.

"Zahvaljujući dugogodišnjoj uspješnoj saradnji s našim kupcem, švedskom firmom "Ikea", u toku prošle godine izvezli smo proizvoda u vrijednosti oko 20 miliona KM, u cijeli svijet" , naveo Edin Dacić, vlasnik fabrike.