Pomama za zanatlijama iz propalih firmi s područja Tuzlanskog kantona

Poslodavci s područja Tuzlanskog kantona počeli su tražiti radnu snagu preko Sindikata solidarnosti Tuzla, koji okuplja radnike uništenih firmi, a najveća pomama je za variocima i bravarima, jer su upravo stručnjaci iz te oblasti masovno napustili BiH.

Zbog nedostatka stručnog kadra, poslodavci su došli u nezavidan položaj te pomoć počeli tražiti od onih radnika koji su nekada bili vrsni stručnjaci i zanatlije u nekoj od brojnih fabrika u Tuzli, ali koje su ugašene propalom privatizacijom. U obzir dolazi i zapošljavanje penzionera, pričaju iz Sindikata solidarnosti.

"Poslodavci dolaze i kažu: Ima li neko od otpuštenih radnika da bi radio? Uputili smo najmanje 20 do 30 radnika da rade, čak i one koji imaju uslove za penziju, u koju ne mogu ići zbog neuvezanog radnog staža", ispričao je za "Nezavisne" Enes Tanović iz Sindikata solidarnosti.

Kako ističu iz Sindikata, ti zaposleni radnici su im rekli da su zadovoljni platama u novim firmama jer drugog izbora nemaju. Uglavnom je to riječ o ljudima u poodmakloj starosnoj dobi koji čekaju da se ispune njihova potraživanje, odnosno da im se uveže staž ili da naplate svoje neisplaćene plate.

"Sada poslodavci vide da moraju povećati cijenu rada, da plata ne može više biti 400 maraka. Sada bi oni da angažuju varioce, tokare, bravare i za 800-900 maraka. Međutim, ti stručni ljudi odoše vani. U ovoj zemlji ostaju oni s kupljenim diplomama, titulama i zvanjima", kazao je Sakib Kopić, predsjednik Sindikata.

Međutim, neke struke nisu tako tražene pa oni koji su ostali bez posla, a koji nemaju staža za penzije, kažu da su ni na nebu ni na zemlji.

Takav je slučaj hemijskog tehničara Salke Hrnjića, koji ima 32 godine staža. Radio je u "Polihemu", a nakon raspada firme ostao na ulici. Kaže da je vlast rastjerala kvalitetnu radnu snagu.

"Izrabljuju i ovo naroda što je ostalo. Meni treba još tri-četiri godine da čekam starosnu penziju. Odem na biro, nema posla. Ili ako ga ima, nudi da radiš za 300-400 maraka. Meni za prevoz i hranu treba 200, pa da radim za 200? Nije ni čudo što fali radnika", ogorčeno je ispričao Hrnjić.

Radnici dvadesetak propalih firmi s područja TK godinama se redovno okupljaju pred zgradama pravosudnih institucija u Tuzli tražeći od nadležnih da procesuiraju odgovorne za gašenje fabrika. Pomaci su, kažu, minimalni.

"Vlast sada ne zna šta će. Firme su otišle, pokušavamo vratiti radnicima potraživanja, da odu u penziju, a ovo ostalo, vlast će sama osjetiti", rekao je Tanović i naglasio da samo promjena političke scene i veće plate mogu zadržati radnu snagu u BiH.