Proizvođači gljiva očajni: Bez poticaja ovaj sektor ide u propast

Proizvođači gljiva iz Federacije BiH skoro sedam godina nemaju pravo na poticaj Ministarstva poljoprivrede FBiH.

To je jedini razlog zbog čega sve više zatvaraju svoje proizvodnje, iako je ovo skoro pa jedini sektor koji je zaustavio uvoz gotovog proizvoda, gljive, u našu zemlju.

Prema podacima Vanjskotrgovinske/Spoljnotrgovinske komore BiH obim spoljnotrgovinske razmjene u prva četiri mjeseca 2020. godine iznosio je 7.746.460 KM. Od toga je izvezeno gljiva u vrijednosti od 5.861.686 KM, a uvezeno u vrijednosti od 1.884.773 KM.

"Pokrivenost uvoza izvozom u prva četiri mjeseca 2020. godine iznosi 311 posto.  Poredeći s podacima za isti period u 2019. godini, bilježimo porast izvoza za 33,2 posto, kao i porast uvoza od 12,5 posto", kazali su nam iz VTK BiH.

Što se tiče same strukture izvoza u prva četiri mjeseca 2020. godine, dominiraju sušene jestive gljive s najvećim procentom izvoza i to 95 posto, dok ih dalje prate smrznute gljive sa 3,7 posto, te na kraju sasvim mali procenat ukupnog izvoza nosi izvoz svježih gljiva.

U posmatranom periodu ključna izvozna tržišta sušenih jestivih gljiva su Švajcarska, Njemačka, Francuska, Italija i Danska, dok su za smrznute gljive ključna tržišta  Slovenija, Italija i Poljska.

Sektor ljekovitog bilja, šumskih plodova i meda uz 41 milion KM izvoza u 2019. godini i pokrivenost uvoza izvozom od 246 posto zabilježio je dobre rezultate. Izvoz je realizovan na 46 tržišta širom svijeta, uz dominaciju EU tržišta što je 83 posto. Sektorom su i tada dominirale gljive sa 22,7 miliona KM, 56 posto izvoza su suhe, svježe i smrznute. Glavna tržišta za gljive su zemlje zapadne Evrope a to su Švicarska, Italija, Slovenija, itd..

Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje na bh. listi izvoznika gljiva je 28 registrovanih firmi.

POGORŠANO STANJE U VRIJEME PANDEMIJE 

Da bi se uopšte pokrenula proizvodnja gljiva, potrebno je uložiti mnogo novca, a ako ne bude pomoći države propast će i sredstva uložena u objekte, kazao je za Akta.ba Nijaz Hodžić, dugogodišnji proizvođač gljiva šampinjona čija firma "Mostar-Expres" godišnje proizvede oko 60 tona te gljive.

Nažalost, iza ove pozitivne priče stoji isključivo zalaganje, upornost i ulaganja vlastitih sredstava a ne vlast koja je od 2013. godine bez sluha za ovaj sektor. Gljivarski sektor direktno  zapošljava oko 200 radnika, a inidirektno i mnogo više.

"Naš sektor je potpuno zaboravljen kada su poticaji u pitanju. Sedam je aktivnih proizvođača gljiva je u FBiH koji od 2013. i dijelom 2014 godine do danas nisu dobili nikakvu finansijsku podršku kako bi održali ovaj sektor, a prije svega svoje biznise. I tada ovi poticaji nisu bili cjelogodišnji već za prvih 10 mjeseci. Bez obzira na naše konstantno insistiranje novi ministar nije imao razumijevanje za naše probleme koji će nas odvesti u propast", govori Hodžić.

Kaže kako je ove godine situacija još i gora od prethodnih jer je vrijeme pandemije. U više navrata su insistirali pa i preko parlamentarnih zastupnika, koji su u komisiji za poljoprivrednu proizvodnju, da im pomognu u njihovim zahtjevima.

"Ministru Dediću smo u više navrata kazali koje su to naše potrebe u jednom turnusu i on je rekao da će pronaći neko rješenje da se taj problem riješi. Međutim, evo još uvijek nemamo nikakvih konkretnih odgovora. Ostaje nam da čekamo i snalazimo se kako znamo", pojašnjava Hodžić.

Kako kaže za jedan turnus za proizvođača potrebno je oko 197 hiljada eura što je oko 500 tona komposta. To je minimalno ali će im pomoći da se vrate u proizvodnju bez uzimanja kredita. Iako su neki već morali i na taj korak da se odluče kako bi mogli nastaviti proizvodnju.

"Ono što smo imali proizvodnje u martu i aprilu do 25. maja je u većoj mjeri završilo kao donacija ili je propalo, jer nismo imali tržište kojem bi proizvode mogli prodati. Još jedan problem koji se sada javlja u FBiH jeste da nama tokom pandemije nije bio zabranjen rad te tako nemamo pravo na subvencioniranje dohodka za radnike. I u tom segment smo ostali kratki, toliko je neodgovornosti prema ovom sektoru. Veliki lobiji u Ministarstvu ne razmišljaju o našem sektoru koji ima potpuno domaći proizvod, a velika sredstva se daju za one proizvođače koji iz Turske, Italije i drugih zemalja uvoze polugotov proizvod i ovdje ga tretiraju kao domaći", kazao je.

100 POSTO DOMAĆI PROIZVOD

Gljivarski sektor skoro pa je jedini sektor koji je uspio ukinuti uvoz gljive u našu zemlju, zbog toga u BiH imamo 100 posto domaći proizvod. Jedini dio ove proizvodnje koji se uvozi jeste komposta, repromaterijala kojeg nema na tržištu naše zemlje. Uzgajivači u BiH najčešće uzgajaju šampinjone oko 70 posto i bukovače oko 15 posto te u maloj količini šitake gljive.

Iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS kažu da se ukupna proizvodnja gljiva u RS na godišnjem nivou kreće oko 400 tona, sa prosječnom cijenom oko četiri KM po kilogramu. Proizvođači koji se bave proizvodnjom gljiva u RS-u ostvaruju pravo na poticaje za investicije u modernizaciju postojećih i izgradnju novih prerađivačkih kapaciteta, te da nije propisana direktna podrška za proizvodnju gljiva.

Proizvođači se nažalost susreću i sa problemom u kašnjenju izdavanja dozvolaza za uvoz, manjkom inspekcije i kontrole uvoza, što dovodi i do pronevjera pri uvozu bezplaćanja carine.

U vrijeme pandemije COVID-19 ovi proizvođači se susreću sa ogromnim problemima nabavki stajišta i micelija gljiva koje mogu nabaviti samo u inostranstvu.

Zbog  problema  transporta vezanih za poskupljenja i produžene rokove isporuke, zna se desiti da  kamion sa ovim osjetljivim materijalom stoji na granici i preko 30 dana. Takva situacija dovodi do toga da veliki dio narudžbe bude uništen, što smanjuje prinos preko 50 posto.

Ono što je još apsurdno kada je ovaj sektor u pitanju jeste da proizvođači svaka tri mjeseca moraju imati novu dozvolu za uvoz komposta, koji se tretira kao sjemenski material, iako njega ima jako malo u samom kompostu.

"Sve dozovole se vade u Sarajevu. Prvo morate dobiti odobrenje od Federalnog ministarstva poljoprivrede pa onda od Ministarstva trgovine i Upravi za zaštitu zdravlja bilja. Cijeli taj postupak nije komplikovan, ali zar neko kao dugogodišnji proizvođač mora svaka tri mjeseca dokazivati nešto za šta već postoje transparentni podaci i pokazatelji. Za dozvolu je potrebno izdvojiti oko 40 KM, nisu ni to velika sredstva ali ne postoji nikakvo poštovanje prema onome što radimo i što smo do sada uradili", govori Hodžić, te dodaje da očekuje da nadležni što prije poduzmu nešto kada su njihovi problem u pitanju, mada kako i sam kaže, ne daje veliku nadu jer borbu vode već nekoliko godina.

Svi podaci ukazuju na to da ukupni kapaciteti za proizvodnju svježih gljiva u BiH se obezbjeđuju iz domaće proizvodnje.  Riječ je o jednom pozitivnom aspektu prehrambene industrije u BiH. Što je najvažnije, oni obezbjeđuju svjež i kvalitetan proizvod za građane i privredne subjekte, ali vlast već godinam to ne prepoznaje kao pozitivan ekonomski aspekt.

I.R.