"Burn out" sindrom uvršten u šifrarnik bolesti FZO RS

Sindrom "izgaranja/sagorijevanja na poslu" je toliko učestao i rasprostranjen u svim oblastima rada da je i zvanično postao dijagnoza.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) uvrstila je stres na radnom mjestu u priručnik Međunarodne klasifikacije bolesti a u skladu sa tom odlukom Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske će u šifarnik bolesti uvrstiti ovu dijagnozu već od početka sljedeće godine (2022.g.)

Sindrom sagorijevanja nastaje kao posljedica izloženosti hroničnom stresu na poslu koji nije uspješno prevaziđen a karakterišu ga tri osnovne dimenzije:

- osjećaj nedostatka energije ili iscrpljenost,

- negativna osjećanja u vezi s poslom i

- smanjena produktivnost

Izgaranje ili sagorijevanje na poslu predstavlja situaciju u kojoj faktori posla u interakciji s radnikom mijenjaju njegovo psihološko ili fiziološko stanje do te mjere da odstupa od normalnog funkcionisanja.

"Burn out" sindrom je fizički, mentalni i emocionalni odgovor na vrlo intenzivan i dugotrajan stres i najčešće je povezan s pojavom simptoma anksioznosti i depresije kod radnika. Javlja se u radnim sredinama u kojima se pojedinci susreću sa problemom nesigurnosti za svoje radno mjesto, gdje nema kontrole rada i odgovarajuće zaštite radnika, kad su radnici neadekvatno plaćeni , u lošim relacijama sa saradnicima i nadređenima i kod onih koji rade prekovremeno bez mogućnosti dovoljnog sedmičnog i godišnjeg odmora.

Sindrom sagorijevanja ima tri faze:

Prva faza - psihološke i fiziološke reakcije poput razdražljivosti, anksioznosti, lupanja srca, nesanice, zaboravnosti i problema s koncentracijom.

Druga faza - je reaktivna gdje dolazi do kašnjenja na posao, odlaganja ili izbjegavanja radnih zadataka, stalnog umora, porasta cinizma, nekada i do povećane konzumacije psihoaktivnih supstanci ili potpune apatije.

Treća faza - faza istrošenosti, kada se javlja hronična depresija, fizička i psihička iscrpljenost uz moguće prisustvo suicidalnih misli.

Simptomi sagorijevanja su slični kao i kod stresa ali uz fizičku i emocionalnu iscrpljenost uključuju i rastuće negativan stav prema sebi, poslu i životu uopšte.

Postoje određene strategije koje svakom od nas mogu pomoći a uključuju osnovnu brigu o sebi, poput dovoljno sna uz redovnu i odgovarajuću ishranu sa manje kofeina i nikotina, fizička aktivnost, aktivan društveni život, upražnjavanje hobija i svakodnevnih, sitnih životnih zadovoljstava.

Važno je prepoznati izvore stresa na poslu i ne dopustiti da posao zavlada životom a obaveza svakog poslodavca bi trebala da bude sprovođenje mjera za očuvanje zdravlja zaposlenih na radnom mjestu u vidu boljih uslova rada i izbalansiranih potraživanja i očekivanja od zaposlenika.