Čavalić: U toku je kampanja protiv "ugovora u djelu" finansirana novcem poreskih obveznika

Trenutno je aktuelna kampanja protiv "ugovora u djelu", smatra ekonomski analitičar Admir Čavalić.

Glavni argumenti ove kampanje su da ugovori o djelu služe za poreznu evaziju i da je to u nekim okvirima koji nanose na desetine miliona KM budžetske štete.

"Krajnji cilj ove kampanje jeste dodatna ekstrakcija bogatstva građana i privrede (od strane države). Ono što moram navesti jeste da je ova kampanja finansira novcem poreskih obveznika i da postoji konkretna agencija koja je dobila finansijska sredstva kako bi demonizirala ugovore o djelu", ističe on.

Kako saznajemo, radi se o Agenciji ZPR Sarajevo kojoj je krajem prošle godine za jačanje komunikacijskih aktivnosti reformskih zakona Vlada FBiH odobrila 814.905 KM, o čemu je portal Akta.ba već pisao. U okviru toga spada i ova priča jer se nastoji opteretiti ugovor o djelu.

Čavalić kaže da se zdravorazumski čini da ugovori o djelu zaista služe za poreznu evaziju, ali da jednostavna analiza korisnika istih otkriva potpuno drugačiju priču. Kada dobijemo naslove tipa "Ugovori o djelu koštali su Federaciju BiH 64,5 miliona KM manje prikupljenih prihoda", potrebno je postaviti dva ključna pitanja - koliki je broj zaposlenih koji koriste ove ugovore i broj nezaposlenih koji bi se zaposlili, a da ih ne koriste.

"Koliko lica radi po osnovu ugovora o radu, a koristi ugovore o djelu kako bi obavilo neke povremene poslove? Zašto je ovo pitanje bitno? Zbog toga jer to lice ne može imati više ugovora o radu i u tom slučaju nema porezne evazije po osnovu ugovora o djelu. Npr. ako neko radi kao web dizajner u nekoj IT kompaniji i po osnovu ugovora o djelu pravi web stranice izvan radnog vremena, to lice sasvim korektno ispunjava svoje fiskalne obaveze. Međutim, shodno računici od "65,5 miliona KM manje prikupljenih prihoda", ovo lice se predstavlja kao neko ko ne plaća porez", pojašnjava Čavalić.

Drugo pitanje logički slijedi nakon prvog: Koliko nezaposlenih osoba bi moglo koristiti ugovor o radu kao (fiskalno skuplju) alternativu ugovoru o djelu? O čemu se ovdje radi?

"Dakle, sada posmatramo one koji su nezaposleni i vode se kao takvi na zavodima na zapošljavanje. Ta lica povremeno obave neki posao po osnovu ugovora o djelu, a shodno vlastitim specifičnim znanjima i vještinama. Poslodavac nema interesa, niti potrebe da ta lica zaposli po osnovu ugovora o radu. Primjer - nezaposleni web dizajner pravi web stranicu. Shodno računici od 65.5 miliona, taj web dizajner bi trebao dobiti posao u svakoj firmi za koju pravi web stranicu. Međutim, u stvarnosti nije tako i to ne zbog porezne evazije, već zbog činjenice da prosječna firma u BiH realno ne treba, niti može priuštiti zapošljavanje web dizajnera na puno radno vrijeme", pojasnio je on na svom facebook profilu

Osvrćući se na podatak da je Porezna uprava FBiH nedavno objavila podatak kako je u prošloj godini bilo 64.830 osoba koje su imale ugovor o djelu, od tog broja 44.667 njih je bilo prijavljeno i u Jedinstvenom sistemu po nekom od osnova osiguranja koji se odnose na radni odnos, što znači da im se taj ugovor o djelu odnosio na neki dodatni posao, uz onaj stalni.

Podaci Porezne uprave FBiH

"Dakle, gotovo 70% onih koji su koristili ugovor o djelu, uredno izmiruje (full) porezne obaveze po osnovu ugovora o radu. Automatski, priča o 65,5 miliona KM pada u vodu. Shodno gruboj procjeni, ostaje nam nekih 20 miliona KM odnosno "20.163 osobe se vode kao nezaposlene osobe za koje je podnesen obrazac AUG-1031 Akontacija poreza po odbitku za povremene samostalne djelatnosti, na kojem se prijavljuju isplate i obaveze poreza i doprinosa po zaključenom ugovoru o djelu s datumom isplate u 2021. godini", pojašnjava Čavalić.

Tu nastupa, nastavlja, drugo pitanje. Koliko bi ovih 20.163 osoba zaista dobilo posao i da li ima mogućnosti da dobiju posao tj. ugovor o radu.

"Možda bi daleko bolja opcija bila da se razmišlja o stvarnoj, a ne fiktivnoj zapošljivosti ovih osoba. Konkretno, da li im možemo pomoći da osnuju obrt, agenciju, biznis, a kako bi pružali svoje usluge drugim pravnim licima? Ili uvođenjem kategorije "samozaposlenika", o čemu sam pisao zajedno sa kolegom Faruk Hadžić i kolegicom Hasić. To bi bio iskorak, a ne tjerati ove ljude negdje gdje realno ne mogu ići", poručuje on.

Na kraju, procjenjuje da je nekih 5.000 osoba maksimalno koji zloupotrebljavaju ove ugovore - dakle, nezaposlene su, i mogle bi biti zaposlene, ali neće ugovor o radu, već koriste ugovor o djelu.

"Pitanje je da li sada trebamo demonizirati ugovor o djelu i dizati cijenu istoga radi tih 5.000 osoba (5 miliona KM ugrubo) ili pak pokušati stati u kraj njihovim radnjama - sankcijama ili pak inkluzivnijim pristupom u smislu (samo)zapošljavanja. Takav pristup bi bio dosta izvodljiviji i dao bi rezultate. Bojim se da ovaj, koji se plaćeno propagira, gura FBiH dalje u ekonomske probleme. Možda bi prioritetnije pitanje (za vlast i javnost) bilo gdje idu porezi i doprinosi po osnovu ugovora o djelu 64.830 osoba za prošlu godinu?.", zaključio je Čavalić.

Sličnog mišljenja je i ekonomski analitičar Faruk Hadžić koji se u potpunosti slaže da je u posljednje vrijeme previše paušolnosti u izjavama vezano za ovu oblast, kao da se radi kampanja zagovoravanja, a sve u cilju da “opravda” povećanje stopa doprinosa na ove ugovore kroz novi Prijedlog Zakona o doprinosima.

"Iznošenje informacija poput ovih da se nije naplatio određeni vid doprinosa samo jer su manje stope na povremene aktivnosti nije dobro i veoma je površno. Detaljna analiza, zasnovana na podacima, je ono što nam treba i spreman sam biti dio takvog procesa gdje se bi se tačno izračunalo koliko zaista FBiH "gubi" zbog toga. Ali evo i ovako na prvu, kada bi se sav taj dohodak podijelio sa brojem ugovora, opet bi dobili da je okvirno iznos ostvarenog dohotka po jednom ugovoru u prosjeku nešto više od 200 KM! Treba ukazati na pravi problem ekonomije, a to su ogromna poreska opterećenja koja stimulišu rad na crno i sivo. Ne treba povećavati poreze, već ih smanjivati i tako uticati na povećanje poreske baze", istakao je Hadžić.