Prema odredbama federalnog Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća (Službene novine Federacije BiH, 39/03, 22/06 i 43/10), utvrđena je mjera zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od opasnosti u ratu od zračnih, raketnih, topničkih, minobacačkih i drugih napada, a u miru od upotrebe radioaktivnih, hemijskih i bioloških sredstava, kao i od velikih tehnoloških nesreća.
Da bi se zaštitili ljudi i materijalna dobra od navedenih opasnosti obavezna je izgradnja skloništa i zaklona, a potreba za tim utvrđuje se na osnovu procjene ugroženosti od prirodnih i drugih nesreća područja kantona i gradova/općina.
Nadalje, odredbom člana 50. Zakona utvrđene su detaljnije definicije i mjesto izgradnje skloništa i zaklona u svrhu spašavanja ljudi i materijalnih dobara.
Kako naglašavaju iz Federalna uprave civilne zaštite, utvrđivanje vrste i namjene skloništa i drugih zaštitnih objekata važno je zbog toga što se ti objekti međusobno razlikuju i drugačije grade, opremaju i koriste.
Zakonom, te iz toga proizilazećim podzakonskim propisima, predviđene su različite vrste zaštitnih objekata poput skloništa osnovne zaštite (javna skloništa i ostala skloništa osnovne zaštite), skloništa dopunske zaštite (u stambenim/individualnim objektima i u prirodnim/vještačkim objektima) i zakloni.
Skloništa osnovne zaštite grade se, kako ističu, u gradovima i većim naseljima u objektima namijenjenim zdravstvenim uslugama, obdaništima, osnovnim, srednjim i visokoškolskim ustanovama, hotelima, ustanovama za zaštitu dobara kulturno-historijskog naslijeđa, javnim telekomunikacijama, televiziji i radiju, objektima željezničkog i zračnog prometa i u značajnijim energetskim i industrijskim objektima u kojima će se obavljati djelatnost od posebnog značaja za odbranu i zaštitu.
"Navedena skloništa dužni su da grade investitori vlastitim sredstvima, a održavanje vrše vlasnici odnosno korisnici tih objekata i to vlastitim sredstvima.", navodi se.
U cilju planske izgradnje skloništa i drugih zaštitnih objekata u skladu sa potrebama svakog od gradova/općine i drugog većeg naseljenog mjesta u kojima se moraju graditi ti objekti, odredbom Zakona utvrđena je obaveza da se potrebe za skloništima i drugim zaštitnim objektima planiraju u dokumentima prostornog uređenja.
"To znači da se u tim dokumentima planiraju stambeni i drugi objekti (poslovni objekti) u kojima se trebaju graditi skloništa i određuju mjesta za izgradnju javnih skloništa. Te potrebe planiraju se prema razmještaju stanovništva, industrijskih i drugih objekata i procjeni teritorije na koju se eventualno odnose pojedina skloništa. U skladu sa razmještajem stanovništva i mogućim korisnicima skloništa, određuju se i kapaciteti pojedinih javnih skloništa, kao i kapaciteti za skloništa u industrijskim i drugim objektima (u objektima pravnih lica).", ističe se.
U dokumentima prostornog uređenja određuju se stambene i druge zgrade, čiji se podrumi i drugi prostori mogu prilagoditi potrebama zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara.
Tu se, kako navode iz FUCZ, u obzir uzimaju već izgrađene stambene i druge zgrade, kao i zgrade koje će tek biti izgrađene.
"Navedeno planiranje predstavlja uslov za izgradnju skloništa i drugih objekata zaštite, pa je nužno da se te potrebe iskažu u dokumentima prostornog uređenja jer tad i nastaje obaveza njihove izgradnje.", ističe se.
Kako naglašavaju iz FUCZ, skloništa i zakloni su posebni objekti a moraju se graditi prema određenim mjerilima i kriterijima reguliranim Uredbom o mjerilima, kriterijima i načinu izgradnje skloništa i zaklona i tehničkim normativima za kontrolu ispravnosti skloništa i zaklona.
"Sklonište je građevinski objekt odnosno dio građevinskog objekta koji se u miru može koristiti za određene privredne ili druge namjene, a u ratu za sklanjanje ljudi i materijalnih dobara. Organizovanje prostora i opreme skloništa za mirnodopske namjene moraju biti prilagođene brzom uklanjanju (montažno-demontažni elementi prilagođeni jednostavnoj manipulaciji) tako da se u slučaju opasnosti sklonište može odmah prilagoditi uslovima korištenja za sklanjanje ljudi i materijalnih dobara.", naglašavaju.
.jpg)
Javna skloništa se koriste za sklanjanje ljudi na javnim mjestima koja, kao investitor, gradi kanton i općine.
Grade se, po pravilu, u gradovima i drugim većim naseljima, na mjestima gdje se okuplja veći broj građana.
"Za javna skloništa mogu se koristiti podzemni javni i komunalni objekti koji su prilagođeni za tu namjenu kao što su podzemni prolazi, javni podzemni parking prostori i garaže, tuneli, podzemni dijelovi željezničkih stanica, stanica javnog gradskog saobraćaja. Prilagođavanje tih objekata podrazumijeva ispunjavanje uvjeta propisanih Uredbom.", dodaje se.
Kantoni i općine mogu, javna skloništa u miru, davati na korištenje građanima, organima uprave i drugim organima vlasti i pravnim licima u skladu sa propisima o zakupu poslovnih prostorija. Zaklone grade građani i pravna lica vlastitim sredstvima, za zaštitu od ruševina.
Nadležnost FUCZ, u primjeni Zakona i Uredbe u vezi skloništa, odnosi se među ostalim na procjenu ugroženosti područja Federacije BiH od opasnosti, saradnju sa Federalnim ministarstvom prostornog uređenja u pogledu planiranja i izgradnje skloništa i provedbe planskih dokumenata bitnih za Federaciju BiH (propisano odredbama Zakona o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou Federacije BiH).
Ta saradnja je obavezna i kod davanja saglasnosti FUCZ za projekte za izgradnju skloništa, kad se radi o objektima od značaja za Federaciju i na nadzor nad primjenom Uredbe.
Prema podacima FUCZ, na području Federacije BiH ima 2.039 skloništa osnovne zaštite, od čega javnih 200 i 1.839 ostalih.
Skloništa dopunske zaštite je 29.866, od čega 27.846 u stambenim/individualnim objektima i 2.020 u prirodnim/vještačkim objektima a zaklona je evidentirano 27.854.
"Od tog broja, tehnički ispravnih skloništa osnovne zaštite je 256 (od toga 15 javnih i 241 ostalih), dopunske zaštite 804, a zaklona 3.204.", navodi se.
Zakonom je utvrđena i obaveza da se skloništa stalno moraju održavati u ispravnom i funkcionalnom stanju.
Tu obavezu imaju vlasnici skloništa. Ako su skloništa izdata u zakup, u ugovoru o zakupu mora se regulisati i pitanje obaveze održavanja skloništa u ispravnom i funkcionalnom stanju odnosno tim ugovorom mora se riješiti da li će tu obavezu imati vlasnik skloništa ili zakupac.
"Održavanje skloništa obuhvata sve radnje koje se odnose na to da sklonište u svakom trenutku bude ispravno i u funkcionalnom stanju.", ističe se.
Uredbom je propisano da tehničke i kontrolne preglede i izdavanje odobrenja za upotrebu skloništa, kao i ispitivanje skloništa izgrađenih do stupanja na snagu Zakona, vrše organi nadležni za prostorno planiranje i građenje uz sudjelovanje predstavnika kantonalnih odnosno općinskih/gradskih službi civilne zaštite.
"Propisano je i da se blokovska, kućna i skloništa u privrednim društvima (koja nisu privatizirana) moraju prilagoditi odredbama Uredbe. Zahtjev za prilagođavanje tih skloništa, koja su od značaja za kanton, podnosi kantonalna uprava civilne zaštite, a za ostala skloništa na području općine/grada, služba civilne zaštite općine/grada. I nadzor nad prilagođavanjem tih skloništa vrši kantonalna uprava civilne zaštite odnosno općinska/gradska služba civilne zaštite, svaka u odnosu na skloništa koja joj pripadaju. Troškove kontrolnog pregleda snosi kantonalna uprava civilne zaštite odnosno općinska/gradska služba civilne zaštite.", navodi se.
Prilagođavanje postojećih skloništa praktično znači usklađivanje prema uslovima, definisanim Uredbom.
Nakon analize, pojedinačno svakog od skloništa, svrstavaju se u neku od kategorija prema odredbama Uredbe (osnovne/dopunske zaštite ili zakloni).
"To znači da su javna skloništa, ona koja zadovolje tehničke normative osnovne zaštite. Uredbom je propisano da javna skloništa moraju ispunjavati uvjete osnovne zaštite, dok se skloništa koja zadovoljavaju tehničke normative dopunske zaštite svrstavaju u tu kategoriju skloništa, odnosno zaklona. Prilikom pregleda može se ustanoviti da neka od tih skloništa ne mogu biti ni skloništa ni zakloni, zbog neispunjenih uvjeta i kriterija predviđenih Uredbom. U tom slučaju ta se skloništa brišu iz evidenciji.", naglašeno je.
Analiza dobivenih podataka osnova je za buduće planiranje i izgradnju skloništa.
Na osnovi te analize dalje se procjenjuju potrebe za sklonišnim mjestima na ugroženom području.
Ako se procijeni da postojeća skloništa ne zadovoljavaju potrebe (zaštita za ljude i materijalna dobra), kroz provedbu planskih dokumenata prostornog uređenja koji se donose na nivou kantona i općine vrši se izgradnja, prilagođavanje, jačanje i priprema objekata za sklanjanje Ijudi i materijalnih dobara.
Pitanja dinamike izvođenja radova na skloništima, odnosno prilagođavanje drugih zaštitnih objekata za sklanjanje i njihovo finansiranje, određuju se u dugoročnim programima i godišnjim planovima izgradnje skloništa.
Izvođenje radova na skloništima zavisi o raspoloživim sredstvima za izgradnju skloništa i prilivu novih sredstava iz naknada koje su obavezni platiti investitori koji su oslobođeni obaveze izgradnje skloništa odnosno zaklona i sredstava ostvarenih od naknada za skloništa izdata u zakup.
Pravilnikom o organizovanju i funkcionisanju operativnih centara civilne zaštite propisani su, između ostalog, znakovi za uzbunjivanje i postupanje građana u slučaju objavljivanja znaka za uzbunjivanje u Federaciji Bosne i Hercegovine.
